we must bring/ our own light/ to the/ darkness.// nobody is going/ to do it/ for us. (našu luču/ mi moramo prinijeti/ mraku.// niko to neće/ uraditi/ za nas.) Charles Bukowski, "We Must" (prepjev: B. Vukićević)
Mamula je sasvim očuvano austrougarsko utvrđenje na ostrvu Lastavica (Lastovica, Vela Žanjica, Rondina), u tjesnacu Oštro, na samom ulazu u Bokokotorski zaliv. Utvrđenje je građeno vrlo solidno - od korčulanskog kamena - u periodu od 1852. do 1858. godine - po projektu Kotorskog odjeljenja Glavne direkcije projektanata utvrđenja iz Beča. Odluka o izgradnji utvrđenja je donijeta u Beču, 1850. godine, nakon što je Kotor, a ujedno i Bokokotorski zaliv, proglašen za drugu po važnosti austrougarsku vojno-pomorsku bazu na Jadranu (prva je bila Pula). Uz utvrđenja Arza (takođe na teritoriji CG) i Punta Oštro (na teritoriji Republike Hrvatske), Mamula je pripadala sistemu odbrane ulaza u Boku Kotorsku.
U vrijeme italijanske okupacije - u periodu od 30. marta 1942. godine, pa sve do 14. septembra 1943. godine (bez obzira što je Italija kapitulirala 8. septembra) - Mamula je bila zloglasni kazamat - koncentracioni logor - mjesto gdje su ubijani, mučeni i na smrt izgladnjivani rodoljubi i rodoljupke. Stoga ne iznenađuje što javnost (i ovdašnja, a pogotovo međunarodna) osuđuje ideju - iza koje stoji Orascom Development Holding AG (sa sjedištem u Švajcarskoj) - i koju su, godinama unazad, zdušno promovisali Vlada CG i Ministarstvo održivog razvoja i turizma - da se bivši koncentracioni logor valorizuje, što bi se reklo, kao elitni hotel/rizort - pet zvjezdica, naravno, možda i koja zvjezdica više - sve u skladu sa čvrstim "strateškim opredjeljenjem" da se naša najdraža CG pošto-poto gura u pravcu tzv. elitnog turizma.
Ako niste sigurni što je elitni turizam, u "Rječniku turizma" (Masmedia, Zagreb, 2001.), koji mi je baš pri ruci, stoji sljedeće: "Elitni turizam (engl. elite tourism) je naziv za boravak turista u destinacijama i smještajnim objektima koji imaju izvanstandardnu kvalitetu usluge. Ovaj oblik turizma najčešće ne pretpostavlja miješanje turista s lokalnim stanovništvom, ali ni s drugim kategorijama turista./ S druge strane, elitni turizam pretpostavlja podjednako odgovarajuće elitne sadržaje turističke ponude, kao i posebne i platežno natprosječno sposobne posjetitelje. U mnogim turističkim zemljama, posebice u zemljama u razvoju, elitni se turizam odvija u prostorno izdvojenim turističkim objektima i prostornim cjelinama, tzv. turističkim enklavama."
Moram dodati, kad već pomenuh elitni turizam - da, poređenja radi, u Hrvatskoj, preciznije u Puli - postoji utvrđenje Punta Kristo (Punta Christo) - koje je najjače i najveće austrougarsko utvrđenje ne samo u Puli, nego i na Jadranu. Utvrđenje je podignuto na uzvišenju, na istoimenom poluostrvu, otprilike u isto vrijeme kad i Mamula - i danas pripada dijelu grada koji se zove Štinjan. Branilo je ulaz u Pulsku luku i lukobran sa sjeverne strane - sa savršenim pogledom na Muzil, sa južne strane, i Brione (Nacionalni park Brijuni), sa sjeverozapada. Po okončanju Drugog svjetskog rata, utvrđenje je prepušteno zubu vremena, kao i Mamula - sve dok NVO Punta Christo i NVO Seasplash nisu uzele stvari u svoje ruke - da bi u utvrđenju, nakon temeljito sprovedenog čisćenja i uređenja, davne 2003. godine, pokrenule Seasplash festival. Uslijedili su brojni i vrlo raznorodni programi (fortpuntachristo.net) - koncerti, festivali, izložbe, programi za djecu, radionice, predstave, performansi, you name it - i konačno, 2011. godine, na više lokacija u utvrđenju Punta Kristo i na istoimenom poluostrvu, pokrenut je Outlook festival - najveći evropski festival tzv. sound system kulture - ponos i dika Pule i Puljana, pogotovo mlađih.
Dakle, teško da postoji u ovom trenutku opasnost da će nekome pasti na pamet da turistički i ekonomski valorizuje - što bi rekli CG poslenici -utvrđenje Punta Kristo u Puli - pogotovo ne u funkciji elitnog turizma. Razlog je vrlo jednostavan - ne postoji vid elitnog turizma koji bi bio profitabilniji - u svakom pogledu, direktno ili indirektno - od raznih dešavanja koja se trenutno odvijaju u Punta Kristo - na stranu momenat koji se tiče kulturnog uzdizanja širih društvenih slojeva. Lakše bi bilo, naravno, valorizovati Punta Kristo - dati utvrđenje u dugogodišnji zakup - ali od te rabote teško da bi bilo ko profitirao, ako izuzmemo gospodu valorizatore i investitore. U kontekstu tzv. turističko-ekonomske vlarozacije, lakše je - i neuporedivo probitačnije (da ne kažem profitabilnije) - pronaći tzv. kvalitetnog partnera - nego se baviti mukotrpnim razvijanjem raznih vidova turističke ponude od kojih bi (i) šira turistička zajednica imala koristi.
Ideja o tzv. turističko-ekonomskoj valorizaciji Mamule - nepokrenog kulturnog dobra upisanog u Registar prije 50 godina - tj. o davanju u dugoročni zakup ostrva Lastavica u kompletu sa austrougarskim utvrđenjem - dobila je neophodnu potvrdu u Skupštini CG negdje pred sam kraj prošle godine (u isto vrijeme kad i ideja o valorizaciji, što bi se reklo, u okviru kompleksa Miločer - Kraljičina plaža, odnosno o značajnim graditeljskim intervencijama u tom kompleksu).
Tim povodom je Azra Jasavić, poslanica Pozitivne CG - rekla da ima trostruke razloge da podrži projekte Kraljičina plaža i Mamula.
"Prvi je", rekla je gospođa Jasavić, "to što na ovaj način želim da stanem na put ucjenjivačkom kapitalu bilo kojeg političkog subjekta". Ovo "ucjenjivački kapital" je bila aluzija na vrlo specifičnu poziciju "političkog subjekta" Ranka Krivokapića, u to vrijeme predsjednika Skupštine CG, odnosno SDP.
"Drugi je to što želim da zajedno sa kolegama koji budu spremni da glasaju za ovu odluku postavim temelje za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou u ugovaračkim poslovima", što je bilo za svaku pohvalu - bez obzira što gospođa Jasavić, do sada, nije aktivno djelovala u pravcu postavljanja tih temelja - ali treba vjerovati da će u najskorijoj budućnosti djelovati, čim prođu ove vrućine.
Treći razlog se ticao neophodnosti uspostavljanja ozbiljnog odnosa prema investitorima - kako se ne bi otjerali, ne daj bože - jer Jasavić, kako je rekla, želi da sjutra "bude prepoznata" kao građanka (državljanka) zemlje u kojoj postoje brendovi poput Svetog Stefana i Mamule. Hilton nije pominjala (ne znam zašto).
Goran Tuponja, takođe poslanik Pozitivne CG, iznio je u javnost - krajem februara 2015. godine, deset mjeseci prije istupa kolegice Jasavić u Skupštini CG - vrlo interesantno i dijametralno suprotno viđenje problema ostrva Lastavica i pripadajućeg mu utvrđenja Mamula. Tuponja je tada rekao, otprilike - da se zaštićeni spomenik kuluture, poput tvrđave Mamula, ne može davati u zakup na 49 godina i pretvarati u hotelski kompleks zatvorenog tipa - bez obzira što je razvojni pravac Države CG elitni turizam.
"Kulturno nasljeđe jedne države", vješto je poentirao Tuponja, "nije roba široke potrošnje, nije kancelarijski materijal - i ne treba, rekao bih i ne smije, da ide na tender. Ne možemo se tako odnositi prema sopstvenom bogatstvu. Ako mi ne poštujemo naše kulturno nasljeđe, kako možemo očekivati da ga poštuje neko ko dođe sa drugog kraja svijeta".
Poslije je bilo što je bilo - što će reći da se, u međuvremenu, desio stanoviti zaokret u Pozitivnoj CG - ne samo po ovom pitanju, nego i po mnogim drugim pitanjima - ali nema potrebe, u ovom trenutku, da ulazimo u detalje.
Nastavak u sljedećem broju...
Bonus video:
