I shut my eyes and all the world drops dead; I lift my lids and all is born again. (I think I made you up inside my head.) Sylvia Plath, "Mad Girl's Love Song"
U onaj tamo petak sam bio u Nikšiću, tvrdom gradu. I taman riješih da se raspitam gdje se tačno nalazi - ili se nalazila - ta čuvena kapija od Nikšića grada - kapija na kojoj se pop Milo kazao turskoj straži i naredio — Zovite mi Mušovića! — ali ne izdržah, vrag mi ne dade mira - i odoh da ovjerim prezentacije nagrađenih radova sa Konkursa za idejno arhitektonsko rješenje adaptacije i rekonstrukcije obližnjeg Doma Revolucije - koje bijahu upriličene baš na platou ispred te nevjerovatne građevine (gradilišta u odjavi - ili gradilišta u najavi - teško je razlučiti).
I udariše iz mjesta ovi sa prezentacijama - i taman mi bješe pripala teška muka - bješe mi došlo, života mi, da zagrmim u mikrofon — Zovite mi Gvozdenovića! — kad mi reče čovjek, prvi put ga vidim u životu, da nema potrebe da se sjekiram - jer svi Nikšićani znaju da od adaptacije i rekonstrukcije Doma revolucije neće biti ništa - a da će neko uzet pare - hoće - i da taj neko ko će uzet pare neće bit iz Nikšića - podrazumijeva se da neće. Tako je vazda bilo, tako će vazda bit. — Živim gore, iza Doma revolucije — veli prijatelj — Tête-à-tête sa Domom revolucije. Prije 17 godina su obećali da će otvorit ljetnji kino ovdje. To sam zapamtio. I čekam, čekam, bojim se neću dočekat to kino. — Oprosti, koje si godište? — Napunio sam 47, tačno 13. marta. — Pa ti onda sve znaš čovječe. — Znam bolan, nemaš se što sjekirat, kažem ti lijepo.
Prije nego što pređem na stvar, moram da vam priznam da su me djevojčice i dječaci u NK stalno pitali ko je Violeta - pa imam obavezu da pojasnim to sa Violetom - da ubuduće ne bi bilo zabune.
Dakle, drugarice/druže, kad jednom kreneš da se sa ozbiljnom odgovornošću i velikim naporom zalažeš za CG arhitekturu, a pogotovo za CG prostor - onda je samo pitanje dana kada će definitivno prestati da te zanima što neko - bilo ko u ovoj i ovakvoj CG - misli o CG arhitekturi - a pogotovo o CG prostoru. Zna se ko misli - misli taj što ti je ostavio CG prostor u amanet - taj što je baš tebi stavio u zadatak da mu pričuvaš CG prostor (arhitekturica na stranu) - taj što te plaća, ukratko. Svi ostali mogu da misle što god hoće. Mislili, ne mislili - na isto se svodi. I kad osjetiš da te pokreće čista arogancija - onako iz navike, više iz navike nego iz potrebe - i kad svoje znanje i umijeće toliko precijeniš da u jednom trenutku čak i tebi to postane smiješno - a oko tebe nema nikoga ko bi se usudio da sa tobom podijeli tu čudesnu istinu - onda znaš da si Violeta - onda znaš da si na pravom putu - bez obzira što CG putevi, trenutno, ne vode daleko.
Jedini problem je što u toj i takvoj konstelaciji nikad ne možeš da se opustiš do kraja - jer ne doprinosiš ni na koji način, samo spekulišeš - pa moraš da osluškuješ, moraš da se dovijaš na razne načine da fukara uvijek ima prečega posla od zavlačenja noseva tamo gdje tim nosevima definitivno nije mjesto.
Šalu na stranu, pozdravljam Violetin najnoviji potez - da se nisu sjetili da u međuvremenu podignu Internet stranicu (arhitektura.mrt.gov.me) - vjerovatno bih ozbiljno zapeo da cijenjenom čitalačkom krugu iznesem niz vrlo lucidnih zapažanja o apsurdnosti pomenutog NK konkursa - u kompletu sa odlukama cijenjenoga Žirija - ali evo ispade da me Violeta o jadu zabavila.
Na pomenutoj adresi, pod tabom "Konkursi", imate kategoriju "Završeni" - i tu ćete naći NK konkurs. Skrolujte do "I nagrada/ Autorski tim:/ Sadar + Vuga & HHF - i dolje na dnu imate link na PDF - pa kaže: Kliknite za pregled prvoplasiranog rada. Kad kliknete i otvori vam se prvoplasirani rad, s vrha će vas dočekati ova nevjerovatna rečenica:
"Na svečanoj sjednici, održanoj 18. septembra 1974. godine, povodom 30 godina od oslobođenja Nikšića, te Prve osnivačke konferencije Narodno-oslobodilačkog fronta Crne Gore i Boke i izbora Prvog Sreskog odbora Narodno-oslobodilačkog fronta Sreza nikšićkog - Skupština opštine Nikšić je uz učešće Opštinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda i izvršnih organa drugih društveno-političkih organizacija - donijela odluku o izgradnji Spomen-obilježja borcima palim za slobodu i socijalističku revoluciju iz Nikšića i okoline."
Ovo je moja rečenica, da se razumijemo - prepoznao bih je među stotinama hiljada rečenica - upravo iz razloga što je moja i što je to jedna od najboljih rečenica među milijardama rečenica koje sam napisao. Naime, tu rečenicu sam pisao namjenski - za katalog CG postavke na XIV Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji, 2014. godine. Nalazi se u originalnoj verziji teksta za katalog - ali ne znam da li je objavljena ili nije, jer sam taj originalni tekst, na zahtjev Violete, nekoliko puta prekrojio. Kako je tim koji stoji iza prvonagrađenog rada došao do te rečenice - ne znam - da budem iskren. Niko me u ime tog tima nije pitao da li mogu da se posluže tom mojom rečenicom - da su me pitali, rekao bih da ne mogu, naravno (prije nego što stanovita svotica legne na moj tužni i pretužni račun). Niti su me naveli kao autora te rečenice - što je tek tužno, tj. ružno.
Čitav sljedeći pasus je takođe moj - i (skoro) sve što se pojavljuje u prvoplasiranom radu pod naslovom "Istorijat Doma revolucije" je moje - ali moje ime, ponavljam, nije pomenuto.
Čak se nisu ustezali da intervenišu na mom tekstu, tu i tamo - iz ko zna kojih razloga.
Ja kažem: "Dom revolucije je građen po projektu Marka Mušiča (1941 -), slovenačkog arhitekte...".
A oni kažu: "Dom revolucije je građen po konkursnom projektu Marka Mušiča (1941 -), slovenačkog arhitekte...".
Ne znam kako stoje stvari u Sloveniji i Švajcarskoj po pitanju obrazovanja arhitekata - ali mene su u mojim arhitektonskim školicama naučili da domove revolucije ipak ne bi trebalo graditi po konkursninim projektima.
Kako bilo, poslije ovog jezivog otkrića naglo sam izgubio volju da analiziram prvoplasirani rad - a vi samo izvolite, neću se ljutiti. Ipak vam predlažem da odmah pređete na sljedeća dva rada - drugoplasirani i trećeplasirani - i da pokušate da prelomite koji od ta dva rada bolje korespondira definiciji "idealne slobode" - koju je svojevremeno dao Borislav Pekić.
"Kada bi se idealna sloboda dala prikazati u formi građevine", piše Pekić, "ova bi morala imati što manje zidova, što šire prozore, nijedna vrata zabravljena, najbrže komunikacije iz prostorije u prostoriju i slobodna, voluminozna dvorišta".
I, što mislite? Koji je rad bolji? Recite pošteno!
Bonus video:
