Jerihonska ruža potiče iz pustinja Izraela i Jordana i ima sposobnost preživljavanja dugih vremenskih perioda bez vode. Potpuno se osuši i zatvori i u takvom stanju preživi i do pedeset godina. Sa prvom kapljicom vode ona opet “oživi”, otvori se i ozeleni. Ta ruža je simbol sreće, ljubavi i vječnosti.
Izgleda da Oleni Popik, “jerihonskoj ruži” hrvatske spisateljice Diane Meheik, niko nije dodao kapljicu vode i uvela je prije nego što je procvjetala. Ona je sve samo ne simbol sreće, ljubavi i vječnosti. “Jerihonska ruža” Diane Meheik posvećena je svim ženama kojima su uzeli tijelo, dušu, čak i ime, i ostavili im samo goli život.
Popik, dvadesetjednogodišnja Ukrajinka, žrtva trgovine ljudima, umrla je u mostarskoj bolnici krajem 2004. od tuberkuloze, a bolovala je i od side, hepatitisa C i drugih polnoprenosivih bolesti. Obdukcijom je utvrđeno da je bila zavisnica od droge i alkohola, da je imala gnojnu slezinu, uvećanu jetru i limfne čvorove, a istraga je pokazala da je nesrećna djevojka bila zaražena oko godinu i da ju je, i pored teškog zdravstvenog stanja, njen makro, koji je zbog toga osuđen na dvije godine zatvora, prisiljavao da se bavi prostitucijom.
“Olenina smrt uzdrmala je tada javnost ne toliko zbog problema trgovine ljudima, maltretiranja žena i prinudne prostitucije, koliko zbog njene izjave, da je u prosjeku dnevno imala osam ’klijenata’ i zbog ogromnog broja muškaraca koji su se po objavljivanju te izjave prijavili na testiranje širom Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske i Srbije“, pisali su tada mediji.
Da se priča o Oleni i svim drugim “jerihonskim ružama” ne zaboravi potrudila se Diana Meheik, a režiser Mirko Radonjić je postavio istoimenu predstavu koja je u subotu veče premijerno izvedena na sceni Nikšićkog pozorišta. Predstava, u kojoj igraju Jelica Vukčević, Nikola Perišić, Nada Vukčević i Jovan Krivokapić, urađena je u produkciji JU “Zahumlje” i NVU “Art 365”.
“Jako sam srećna i ovo me zaista pogodilo. Još uvijek pokušavam da sumiram utiske. Zaista sam duboko srećna što se ova saradnja realizovala”, kazala je Meheik nakon premijere. Iako je seks-trafiking glavna tema, Meheik se bavila i pitanjem otuđenosti.
“Pokušala sam ići malo dublje i istražiti to stanje izgubljenosti unutar jezika, između granica u drugim zemljama gdje ne postoji niko na koga se možemo osloniti. Mislim da me ta nemogućnost izražavanja u jeziku, otuđenost od sebe same, od vlastitog tijela, jer njeno tijelo ne pripada njoj nego pripada svima ostalima koji plate, privuklo ovoj priči“, kazala je Meheik.
Jelica Vukčević koja je u predstavi igrala Olenu, iliti Amal, jer je Ukrajinki oduzeto i pravo na sopstveno ime, kazala je da je nakon svake probe kući odlazila emotivno potrošena.
“Dok sam pokušavala da uđem u sve ovo razmišljala sam zar je moguće da se sve to stvarno tako dešavalo, je li moguće da je neko u stanju da od nečijeg života napravi to što je napravio. Teška je to priča i baš me raznijela“, kazala je Vukčević kojoj je “Jerihonska ruža” prva premijera.ž
Tema koja je aktuelna i danas
Režiser Mirko Radonjić nije krio zadovoljstvo nakon premijere.
“Kada smo došli do Dijaninog teksta dopalo nam se prije svega to jer je u pitanju radio drama, a osjetili smo da ima veliki scenski potencijal. Tema kojom se bavi je aktuelna i danas. U krajnjoj liniji se mogu jasne i jake paralele povući sa zbinjavima koja su bila i u Crnoj Gori, vezano za pitanje trafikinga i uopšte nasilja nad ženama i onda smo se upustili u tu 'avanturu'“, kazao je Radonjić.
Iako nije imao prilike da ranije sarađuje sa glumcima koje je odabrao pokazalo se, prema njegovim riječima, da je izbor bio pravi.
“Mislim da kada čovjek donese odluku treba toga da se drži i da cijelu ekipu stalno vraća na ta pitanja. To je i lako i teško, ali je uvijek zabavno i interesantno“, kazao je Radonjić.
Galerija
Bonus video:
