Istovremeno i vrlo napeta i vrlo emocionalna priča, “Soba” je jedinstveno i dirljivo istraživanje neizmjerne ljubavi između majke i djeteta. Nakon što Džek i njegova Ma pobjegnu iz zatvorenog prostora koji je bio jedino što je Džek poznavao cijelog svog života, dječak otkrije nešto vrlo uzbudljivo: spoljašnji svijet. Dok se prvi put upoznaje s veseljem, uzbuđenjem i strahom koje donosi ova nova pustolovina, čvrsto se drži svoje voljene majke.
“Soba” je izvanredna priča o Džeku (Džejkob Trembli u svojoj prvoj ulozi), živahnom petogodišnjaku koji živi zajedno sa svojom brižnom majkom punom ljubavi (Bri Larson). Poput svake dobre majke, Ma se posvetila tome da je Džek srećan i siguran, pružajući mu mnogo topline i ljubavi, često radeći tipične stvari poput raznih igara i pričanja priča. Njihov život, međutim, je sve osim tipičnog, zarobljeni su, zatvoreni u malom prostoru bez prozora od oko devet kvadratnih metara, koji Ma eufemistički zove „Sobom“. Ma je za Džeka stvorila cijeli svemir unutar Sobe, i ne preže od ničega kako bi mu omogućila da živi ispunjen život. Ali Džekova znatiželja o njihovoj situaciji samo raste i kad njena izdržljivost dosegne svoje granicu, zajedno će se upustiti u rizičan bijeg koji će ih na kraju suočiti s onime što može ispasti još strašnije: stvarnim svijetom.
U “Sobi”, adaptaciji bestselera Eme Donahju, takođe glume Džoan Alen i Vilijam H. Mejsi.
Roman “Soba” je osvojio srca čitalaca i kritičara kad je objavljen 2010. godine i odmah je proglašen savremenim klasikom. Djelimično bajka, djelimično triler, roman se bavi temama zatočeništva i oslobođenja, izolacije i povezanosti, o tome kako stvaramo i doživljavamo svijet u svojim glavama. Takođe je i neporeciva proslava roditeljske ljubavi i ljudske izdržljivosti, istražujući odnos između roditelja i djeteta na način koji dosad nije viđen u dječjim romanima. Osim toga, malo dječjih romana je ikad imalo tako posebnog naratora kao što je Džek, energični petogodišnjak koji nikad dosad nije vidio svijet izvan prostora koji naziva Sobom. Džek nikad nije osjetio vjetar ili kišu, nikad nije vidio drugo ljudske biće osim svoje majke. Ne može znati da se njegova majka trudila da preživi u njihovoj Sobi otkad je navršila 17 godina. Umjesto toga, njena neiscrpna ljubav i usmjerenost na njegovu sreću sačuvala ga je od saznanja da se nalaze u velikoj opasnosti, što mu je omogućilo da postane znatiželjno i odano dijete, neustrašiv istraživač ljudskih navika i ponašanja. Džek doživljava Sobu kao čudesan prostor za igru iz kojeg će pobjeći kako bi se dočepali vanjskog svijeta… i nepoznanice koje predstavlja. Iz ove napetosti koja postoji između ova dva različita svijeta, svijeta u Džekovoj glavi, punog igre i mamine ljubavi, i vanjskog svijeta koji prijeti Džeku i njegovoj majci, rodila se briljantnost “Sobe”.
Veliki izazov snimanja cijelog filma u jednoj prostoriji
Direktor fotografije Deni Koen bio je zadužen za logistiku snimanja u tako malom prostoru kao što je bila Soba: „U prvi tren vam se može učiniti jednostavnim snimati u jednoj prostoriji, ali za nas je to u ovom slučaju bio pravi izazov.“
„Trebali smo prenijeti da je Soba zapravo mnogo veća od njezinih fizičkih dimenzija. Džek je doživljava kao neizmjerno zanimljivu, a to se moralo vidjeti i na filmu. Džeku je i najmanja sjenka i pukotina neodoljivo intrigantna. Htio sam da Soba postane vrlo toplo mjesto za odrastanje. Pomno smo birali trenutke kad ćemo pokazati gledaocima koliko je Soba zapravo mala, ali većinu vremena je prikazujemo onako kako je Džek vidi - beskrajnom“.
I najmanje promjene u spoljašnjem svijetu koji stanovnici Sobe ne vide imale su veliki uticaj na njihov prostor. „Igrali smo se mnogo sa svjetlom i kuda se kreće po Sobi,“ rekao je Koen. „Htjeli smo da noć i dan izgledaju drugačije kako bi gledaoci osjetili prolazak vremena. Htjeli smo da Džek vidi sjenke lišća na zidovima, da se osjeti da postoji neki drugi svijet koji nikad nije vidio“.
Posljednja posjeta Sobi puna osjećanja
Film se završava posljednjom posjetom Džeka i Ma Sobi. Režiser Leni Abrahamson je tačno znao kako želi da snimi tu ključnu scenu: „Pazio sam da scena ne ispadne mnogo sentimentalna, već nabijena osjećanjima. Džejkobova i Briina gluma su me oborili s nogu. Ta je scena prisutna i u romanu i briljantna je jer tada Džek prvi put omogućuje svojoj majci da bar malo iskusi kako je on doživljavao taj prostor, koliko mu je značio. Mi vidimo tu Sobu samo kao jednu prostoriju, ali ona zapravo skriva jedno nevjerojatno iskustvo“.
Bonus video:
