U intimnoj konobi “Feral” na Trgu palmi u Budvi, priređen je omaž plemenitom starograđaninu, humanisti i velikom zaljubljeniku u svoj rodni grad, Antu Urbanu (1944-2015). Tu značajnu reminiscentnu svečanost, kao prvu u okviru šireg projekta "Budvanske hronike", priredilo je starogradsko Društvo "Feral".
U prostoru konobe i pod odrinom prezentiran dio kolekcije fotografija kaširanih na lepenci, koje je Ante sakupljao decenijama. Osim njegovih autorskih, koje je zanesenjački ostvarivao cijelog života, u postavci su i fotografije njegovih sugrađana, Josipa i Nika Šuljaka i Voja Svitlice.
Pored fotografija na trgu i konobi, u lokalu su izložene i neke lične Antove stvari i dokumenata, mandolina, cimbalo, notni zapisi, radio i fotoaparat, porodični fotosi, zahvalnice i diplome. Treba naglasiti, da omaž i sadržajno koncipirana postavka, nedvosmisleno potvrđuju izuzetan značaj koji Antov vizuelno-dokumentaristički, višedecenijski angažman, ima za grad Budvu i njene kulturne vrijednosti.
Svakako, potrebno je istaći da su Urbani stigli iz Moravske u Budvu, davne 1800. Ante, kao jedini muški potomak, podizao se uz uvaženog oca, dugogodišnjeg kapelnika gradske muzike, kraj plemenite majke i dvije mlađe sestre, te dvije drage tetke. Nažalost, nakon jednog nezgodnog pada u djetinjstvu, Ante je ostao vezan za invalidska kolica. Međutim, njegovi bližnji, nijesu pokazivali prema njemu sažaljene, vaspitavali su ga kao svako drugo dijete, tako se i on osjećao, pa ga je i okolina doživljavala na isti način.
Liječeći se u Pragu, izučio je kurs elektrotehnike, a u Budvi je uz pomoć drugara, u kući završio osnovno obrazovanje. Vrijeme je provodio u kući popravljajući sugrađanima raznovrsne elektro-naprave, bavio se modelarstvom, radio-amaterizmom, svirao na više instrumenata, pravio notne zapise i formirao fonoteku, ali njegova velika strast, rano su postali, foto-aparat i kamera. Fotografisao je, snimao, bilježio mnoge mijene tokom duge budvanske storije, od davnih vremena do naših dana.
Razorni zemljotres je 1979. uzdrmao Crnu Goru, stradale su stare primorske aglomeracije, a osobito njegova rodna Budva. Kalvarija je odnijela ljudske živote, razrušeni su objekti mediteranskog nasljeđa i kulturno-istorijski spomenici.
Ante je hroničarski, svojim foto-aparatom i kamerom, bilježio kadrove razrušenog zavičaja, a zatim je sa istim žarom pratio i njegovu rekonstrukciju. No, od pojave interneta, Ante je naprosto ponovo “prohodao”, i dane i noći provodio je uz kompjuter, kontaktirajući brojne osobe, a istovremeno formirajući svoju ogromnu arhivsku građu.
U Antovoj bogatoj i brižljivo sakupljenoj ostavštini, nalazi se preko 2.000 fotografija, više od dvadeset sati filmskih kadrova i više od pedeset sati video materijala. Iz obimne kolekcije, Ante Urban je ostvario više izložbi fotografija, prezentirajući svoje autorske, ali i brojne fotose prijatelja fotografa.
Posebno treba istaći da je Ante bio veliki i uporni borac za prava osoba sa invaliditetom. Dugo godina bio je predsjednik Udruženja paraplegičara Budve i član republičkog foruma hendikepiranih. U svom gradu, inicirao je gradnju rampi i liftova tokom projektovanja i gradnje. Nažalost, društvo nije uvijek imalo volje da sprovodi zakonske norme i regulativu za osobe sa invaliditetom. Bio je rado viđena ličnost, veoma druželjubiv, bio nasmijan i svi su ga znali kao dobrog i plemenitog čovjeka.
Tradicija budvanskog kraja
Izuzetno značajan i veoma sadržajan program “Sjećanje na Anta Urbana”, svobuhvatno su osmislili članovi Društva “Feral”, a uspješno su ga realizovale članice, Itana Lalović i Milena Asanović. Milena je u uvodnoj riječi, brojnoj publici predstavila veoma zanimljiv program društva, koje će se baviti znamenitim ličnostima i tradicijom budvanskog kraja, a Itana je emotivno kazivala veoma nadahnuti tekst koji je za tu priliku sačinio Srđa Zlopaša.
Otvarajući izložbenu postavku, autor ovog zapisa, sadržajno je govorio o humanom i značajnom Antovom angažmanu, a Slobodan Bobo Mitrović je evocirao brojne uspomene o svom drugaru Antu, o komšijskoj porodici Urban i o nekadašnjem starogradskom suživotu. Prije uvoda i nakon svečanosti, prisutni su pratili prijatne zvuke klavira, u izvođenju pijanistkinje Milice Radoman. Na samom kraju izuzetno prijatne večeri, iz publike se javila glumica Milena Vasić, darujući bajkovite stihove velikom broju prisutnih.
Bonus video:
