U organizaciji Državnog arhiva Crne Gore, Arhivskog odsjeka u Nikšiću, i JU „Muzeji i galerije“ , a u okviru Programa podrške razvoju kulture, u galeriji "Ilija Šobajić" otvorena je izložba “Dokumenata o Njegošu u crnogorskim i ruskim arhivima", autora Srđana Pejovića.
Otvarajući izložbu Stevan Radunović, direktor Državnog arhiva Crne Gore, kazao je da iako iz Rusije nijesu dobili puno dokumenata, svega 16, riječ je o veoma značajnoj građi, obzirom na malo sačuvanih dokumenata iz toga perioda.
“Mi u Državnom arhivu nastojimo da građu koju imamo čuvamo, prezentujemo i približimo potencijalnim korisnicima. Takođe nastojimo, koliko je to moguće, da dobijemo građu i iz drugih izvora, bilo da su oni u Crnoj Gori ili van zemlje, kao što je bio slučaj sa ovom izložbom”, kazao je Radunović.
Državni arhiv je izložbu dokumenata pripremio zajedno sa Federalnim arhivskim agenstvom Ruske Federacije, a naslov izložbe upućuje na izvore dokumenata, a ne na njihovu sveobuhvatnost.
“Izložbom se pokušalo ukazati na zajednički značaj dokumenata za Crnu Goru i Rusiju, pa i na njihovu univerzalnu poruku. Važnije je to što smo se prilikom rada na ovoj izložbi čuvali da ne ostavimo utisak nekih pretenzioznih integralnih tumača lika Petra II Petrovića, već smo se potrudili da tu svestranu ličnost predstavimo kroz njegov odnos prema arhivalijima i arhivima”, istakao je autor izložbe, koja je bila pripremljena u čast dva vijeka od rođenja Njegoša.
Pejović je kazao da je Njegoš uvidio značaj arhivskih dokumenata, kao i potrebu njihovog trajnog čuvanja i da je tokom cijele vladavine posvećivao pažnju očuvanju arhivske građe minulih epoha i organizaciji arhivskog poslovanja u okviru ustanovljenih organa vlasti.
“Starajući se o staroj crnogorskoj arhivi, koja je bila smještena u nepovoljnim uslovima u Cetinjskom manastiru, on je 1834.godine naredio da se ona pretrese i pregleda. Tom prilikom je, po kazivanju narodnog sekretara Milakovića, probrao najvrijednija dokumenta i zadržao in na čuvanje kod sebe”, istakao je Pejović.
Drugi dio dokumentacije je predat Milakoviću na čuvanje, dok je najmanje vrijedan dio arhiva odložen u manastiru. Svega četiri godine kasnije, 1838, Njegoš je svu staru arhivu iz Cetinjskog manastira preselio u Biljardu što, prema riječima Pejovića svjedoči o tome da je Petar II Petrović shvatio karakter i značaj te građe, ali je i primjer jedne specifične autohtone sekularizacije.
“U Njegoševo doba relativno uspješno je vođena briga o sređivanju i čuvanju arhivalija. Cilj izložbe je da ilustruje, a potom i dokumentuje raznorodna interesovanja, djelatnosti, ideje, odnose Petra II Petrovića Njegoša, u mjeri koliko to ova forma naučnog predstavljanja dozvoljava”, istakao je Pejović.
Na 34 panoa prikazana je dokumentacija koja predstavlja “samo jedan mozaik koji ilustruje i dokumentuje neka Njegoševa interesovanja”.
Galerija
Bonus video:
