Na njihovo pitanje: "A gde je Crni Đorđe?", Karađorđe odgovori: "Kojekude, ja sam Crni Đorđe, no nekome sam beo a nekome baš crn!". omega68, "Kojekude Milošu, činiš 'voliko Crni Đorđe (I)", blog.b92.net
Imam ja neke drugarice i drugare, arhitektice i arhitekte, što ne rade u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORiT) - pazite: što NE rade u MORiT - što rade kojekude, što bi rekao Karađorđe. I zovu me na Cetinje slavno, ravno i Prijestono - zovu me s velikim uvažavanjem, primjereno ugledu koji uživam na CG arhitektonskoj sceni. Vele da nema toga ko se s ozbiljnijom odgovornošću i s većim naporom zalaže za CG prostor, vrijeme i arhitekturicu od mene.
Dođi na Cetinje — vele — moramo da te uputimo u detalje inicijative koju pokrećemo.
Te ja ne časi ni časa - no usuh 10 eura goriva u staru Pandicu (1991. godište), pa udarih uzbrdo.
Lijepo me dočekaše gore, nijesu me mogli bolje dočekat.
Nemojte ljudi mene u čelo stola — velim ja — ne pripada meni čelo, nijesam navikao, neću se snaći, ne umijem.
Neka ti ta priča — vele oni — čelo ti pripada i po čuvenju i po godinama - i reci momku što ćeš da piješ.
Hvala lijepo — velim ja — prvo bih kafu, obavezno, dupli espresso, molim lijepo. I limenku Coca-Cole. Popio bih i jednu rakiju, ne zamjerite, vidim da se sprema teška diskusija ovdje. Imate li Institut? Imamo. Onda da rezimiramo: dupli espresso, Kokiš u limenci i Institut, molim lijepo.
Za razliku od mojih drugarica i drugara koji rade u MORiT - koji ne bi trepnuli ni kad bih naručio bocu Instituta - čuješ li bocu!, ne bi trepnuli ni kad bih naručio kašetu Instituta, šleper Instituta - moje drugarice i drugovi što NE rade u MORiT - pazite: što NE rade u MORiT - što rade kojekude, što bi rekao Karađorđe - ne raspolažu tzv. sredstvima iz posebnih fondova - te mi u trenutku pade na pamet da bi se ova moja tri pića mogla shvatiti, eventualno, i kao neka vrsta pretjerivanja, tj. obijesti.
Kako bilo, krenu priča polako... i poslije nekih pola sata osjetih da treba da otvorim glavnu diskusiju, onako s čela - te pozvah još jednu rakiju.
Institut! I vodu, molim vas!
Dakle, drugarice i drugovi, dame i gospodo, uvaženi skupe na Cetinju slavnome, ravnome, a bogomi i Prijestonome - ne znam tačno zašto smo se okupli ovdje danas, ali osjećam da postoji neki razlog, osjećam da je neka velika muka čim ste mene zvali. Ne bismo se mi ni okupljali da nije muka - nemamo mi vremena za okupljanja, grdna su vremena došla, svi mi teško i dugo radimo, zatrpani smo obavezama, dana bijeloga ne gledamo, ginemo svakoga dana kako bismo nekako sastavili kraj sa krajem, kako bismo platili račun za struju, dolazi zima, duga i hladna, dolaze dani ledenih kiša, nečije lice gubi se u magli, dolaze ona naša ćutanja - te stoga i u to ime...
Oprosti što te prekidamo — vele oni — morali bismo ti nešto reći prije nego što nastaviš, nemoj nam zemjerit - i zapamti gdje si stao.
Izvolite, recite. Otklonimo sve nedoumice i nedorečenosti.
Moramo da ti kažemo — vele — da smo zaključili da ne bi bilo pametno da tvoje ime stoji među našim imenima na toj listi inicijatorki i inicijatora akcije koju iniciramo. Ne vole te u MORiT. Ne vole te na Arhitektonskom fakultetu. Ne vole te studenti arhitekture, kod studentica kotiraš osjetno bolje, ali nedovoljno dobro. S takvim rejtingom ti nema mjesta na našoj listi. Ne vole te ljudi. Ne vole te mladi ljudi, a podrška mladih ljudi nam je najznačajnija. Ogrezao si u malicioznosti. Otrovan si. Dibidus si prekardašio...
Što vam je koincidencija! — skočih ja — A taman sam htio da vas pitam imate li nekakvu inicijatorsku listu: evo, velite da imate - i da vas zamolim da moje cijenjeno ime ne stavljate na tu listu: evo, velite da nećete. Ovo je čudo. Mirakul. Očigledno je da smo, pored nazovi-ideoloških - i u nekim parapsihološkim relacijma...
(Jasno, prije nego što počne da se ljulja ljuljaška, nije na odmet udariti temelje budućih kadrovskih rješenja. A što se tiče moga rejtinga, o tome bi se dalo diskutovati, naravno. Kao i o mojoj - navodnoj - malicioznosti. Ali ne sad - i nikako ne u ovoj postavi.)
Vjeruješ li da kupujemo Vijesti samo subotom - i to iz jednoga jedinoga razloga?
A koji bi to bio razlog?
Samo da vidimo da nisi i nas negdje pomenuo, ne daj Bože.
Nisam...
Nisi, srećom. Zahvalni smo ti zbog toga.
Ni slutio nisam da moji tekstovi mogu da proizvedu tu vrstu emocije kod vas. Kako bismo nazvali tu emociju? Možda je - laka zebnja - adekvatna fraza?
Vrlo duboka, najdublja nelagoda - ta fraza bi bila bliža istini. Ni slutio nisam...
Eto, sad smo ti rekli.
Žao mi je. Mislio sam...
Ma nije važno, samo okreni na pozitivno - i gledaj da te ne povuče nazad - u živo blato.
Dakle, nove staze vode do pozitivnih vrhova. Vrijeme je za veliki okret - dapače, za istorijski zaokret.
I nemoj misliti da nam tvoji uvidi u problematiku nisu dragocjeni. Zato smo te pozvali i uvažili. Smatramo da možeš mnogo da doprineseš - ali iz sijenke.
Znači li to da mi otvarate poziciju da iz sijenke odapinjem maliciozne i otrovne strijele u pravcu mrskog nam zlotvora - i to u vaše ime?
Ne, ne, nikako ne. Naše pobude su dobronamjerne, a namjere časne, da se razumijemo. Otrovne strijele nikome nisu dobra donijele - a topla, blaga riječ - jeste! Mi nismo protiv njih - mi želimo da im pomognemo - jer time pomažemo svima nama.
(Ovi što ne rade u MORiT - pazite: što NE rade u MORiT - što rade kojekude, što bi rekao Karađorđe - nisu ništa bolji od onih što rade u MORiT. Svaki put kad ustanovim da i drugarice i drugovi s ove strane potoka misle ozbiljno - zamislim se. Primijetio sam, usput, da bavljenje arhitekturicom, na bilo koji način, pogoduje razvoju jedne vrlo specifične karakterne crte - naime, arhitekti su vrlo često, gotovo u pravilu, nesposobni za diskusiju. Dijalektika i arhitektura ne stanuju u istoj kući još od osvita zapadne civilizacije. Arhitektice i arhitekti su skloni izricanju sudova - i odmah se nađu uvrijeđenima ako pokušate da njihove sudove dovedete u pitanje. Ne zanima ih diskusija, elaboracija, argumentacija - više vole da potegnu lenjir i da vam odsijeku rusu glavu - ili barem jezik pogani.)
Nastavak sjednice je protekao u vrlo prijateljskom i srdačnom tonu, došlo je do podsticajne razmjene mišljenja, tretirana su mnoga pitanja koja se tiču aktuelnog trenutka na CG arhitektonskoj sceni.
A onda sam reagovao. Morao sam.
Slušajte me sad pažljivo: ako uspijete da postavite platformu i da definišete strategiju - i ako stvarno krenete da toplom i blagom riječju pomažete mojim drugaricama i drugovima iz MORiT - budite sigurni da će vas dočekati kako samo oni umiju - i još bolje nego što umiju. I kad bude najteže, tj. najljepše - kad se bude lomilo - samo se sjetite što je Pončo rekao Cisko Kidu - i kurva Fortuna će vas pogledati pravo u oči.
Što mu je rekao?
Eto, izgleda da vam je opet suđeno da kupite Vijesti u subotu - i da otvorite ART, pa da potražite odgovor na devetoj strani, znate već kako to ide subotom...
Bonus video:
