Osnovna vam je deviza da pametniji popušta, pa puštate da se proguraju ispred vas u redu, ne reagujete kad doživite nepravdu na poslu iako vas to boli, želje partnera stavljate ispred svojih? 'Pametniji' zbog takvog ponašanja trpi ozbiljne posljedice.
Kada se neko u redu progura ispred vas, izražavate li otvoreno svoje neslaganje s takvom drskošću ili gunđate u sebi? Ako na radnome mjestu odrađujete posao za kolegu koji surfa internetom, prigovorite li mu otvoreno ili ljutnja u vama ključa mjesecima (možda i godinama)? Kada vas prijateljica satima zamara svojim pričama i oduzima vam dragocjeno vrijeme, date li joj to do znanja ili ćutite i trpite?!
Ovo su neki od kompromisa koje mnogi ljudi čine svakodnevno, pa čak i onda kada je nepravda kojoj su izloženi krajnje očigledna - nedostaje im snage, hrabrosti ili energije da se tome suprotstave, već nastavljaju da pdoržavaju obrazac ćutnje, a nezadovoljstvo potiskuju u sebi.
Zašto to radimo?
Živimo u društvu u kojem su lijepo i uljuđeno ponašanje visoko na cijeni, pa smo tako i vaspitavani. Kao djeca, shvatili smo da se takvo ponašanje isplati, da nas štiti od osjećaja odbačenosti i da njime možemo da kupimo roditeljsku ljubav. Kasnije smo otkrili da nam pomaže da budemo prihvaćeni i u društvu - a nko ne želi da bude odbačen ili marginalizovan, jer smo društvena smo bića i ne možemo opstati sami.
Ljubav, prihvatanje i podrška okruženja bitni su nam za psihičku i za fizičku stabilnost, bez njih osjećamo usamljenost, postajemo tjeskobni ili čak depresivni, a može da nam oslabi imunitet pa rizikujemo različita fizička oboljenja. Gledajući iz te perspektive, popuštanje, ćutnja i potiskivanje nezadovoljstva donosi nam niz dobrobiti, no u realnosti one su ipak samo iluzija, jer gubimo mnogo više nego što dobivamo.
Ko popušta češće?
Iako na takvo ponašanje nisu imuni ni muškarci, ipak su mu mnogo sklonije žene, kojima je i s genskog aspekta "pristojnost" prirodnija. U tijelu žene ima mnogo manje testosterona, hormona "agresije", nego u tijelu muškarca, a i jin energija (koju karakteriše mekoća, pasivnost i popuštanje) tradicionalno se pripisuje ženskom principu i ženskom kvalitetu. No ćutnja i popuštanje u velikoj su mjeri uslovljeni i vaspitanjem te društvenim normama i stereotipima, jer ženama se generalno kroz život nameće daleko više "moranja" nego muškarcima, manje im je dozvoljeno u startu pa je jasno zašto mnogo češće od muškaraca umjesto svoje volje provode tuđu.
Lijepo, ljubazno i pristojno ponašanje zaista jesu kvaliteti kojih niko ne bi trebalo da se odrekne ili da ih se stidi.
Svtko od nas mnogo lakše i s manje otpora prihvata ljude koji su susretljivi, empatični i spremni da pomognu. No problem se javlja ako takvim ponašanjem prelazimo vlastite granice, ako činimo suprotno svojoj volji i ako time poništavamo sami sebe, a to činimo svaki put kada uprkos nezadovoljstvu koje osjećamo ne reagujemo na ono što nam smeta, već taj osjećaj potiskujemo.
Bonus video:
