...brijem bradu brkove da ličim na Pankrte/ još da imam Fendera vidio bi svirke Azra, Balkan,1979.
Od Pazara do Tutina, Rožaja i Kolašina, Ivangrada i Sjenice, Brnjaka i Pridvorice (Zubinog Potoka) - pa preko Bijelog Polja - sve do Kosovske Mitrovice - okom se nije treptalo krajem prošle nedelje. U Bijelom Polju se nije ni treptalo - ni disalo - sve je bilo obustavljeno. Čekali su časni ljudi, sve redom ugledni domaćini, s nezapamćenom zebnjom u svojim istinoljubivim srcima - da cijenjeno Vijeće Višeg suda u Podgorici konačno presudi: da li su Rifat Alihodžić (moj veliki prijatelj, docent na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici) i mala mu od brata (čuvena Ema, asistentica na istom tom AF PG, koja već godinama drži časove slobodoručnog crtanja učenicama i učenicima životno zainteresovanima da budu upisani na AF PG) - muljali oko tzv. Prijemnog ispita, odnosno tzv. "Dopunskog ispita za upis studenata u prvu godinu studija" na AF PG - u ljeto davne 2012. godine.
Vijeće VS PG se zapravo bavilo pitanjem da li je (i) amidža Rifat, kao član Komisije zadužene za upis na AF PG pomenute 2012. godine - imao neke konkretne koristi od tih časova crtanja - ako već znamo da mala mu od brata godinama muze grdne pare od tih časova (riječ je - vele upućeni roditelji učenika, budućih CG arhitekata - o desetinama hiljada eura po upisnoj sezoni).
Dakle, ovako (navodno) stoje stvari: mala od brata godinama drži tu privatnu školicu slobodoručnog crtanja (siguran sam da je mala mu od brata uredno prijavila tu njenu školicu Ministarstvu prosvjete i Poreskoj upravi, da ima urednu dozvolu za djelatnost kojom se bavi, da posjeduje i stručno zvanje i licencu - i da, što je najvažnije, redovito izmiruje poreske obaveze) - i uredno šalje svoje štićenike pravo kod amidže na "Provjeru shvatanja prostora kroz prikazivanje oblika prostora i oblika u prostoru" - a ovamo ih amidža ljubazno dočekuje - i izdašno nagrađuje bodovima.
Ako znamo da je prošle godine slobodoručno crtanje nosilo maksimalnih 20 bodova na prijemnom - pa je za pretpostaviti da je i 2012. nosilo 20 bodova (htio sam to da provjerim, ali na Internet stranici AF PG nema tzv. Rang liste kandidata za 2012. godinu) - i da je drugi dio prijemnog - tzv. test - nosio maksimalnih 5 bodova (ukupno 25) - onda je svima jasno da su - što se tiče prijemnog na AF PG - stvari baš tako udešene da upravo Rifat i mala mu od brata vedre i oblače po pitanju upisa na AF PG - a usput, indirektno, kroje i nesretnu budućnost CG arhitekture.
Da li je Rifat kompetentan, po bilo kojem osnovu, da ocjenjuje vještinu slobodoručnog crtanja? Ne bih se kladio u to. Ne bih se kladio ni u što - kad je o Rifatu riječ - opasan je to igrač. Da li je možda mala mu od brata kompetentna po pitanju slobodoručnog crtanja? Ni na tu opciju ne bih stavio ni centa. Što se onda dešava? Da budem iskren - ne znam - ali znam, recimo, da na AF BG nema više slobodoručnog crtanja na prijemnom - ukinuli su crtanje - iz jednostavnog razloga što se pokazalo da kriterijum vladanja umijećem slobodoručnog crtanja nije donio nikakve rezultate (ali o tome detaljnije u nekom od narednih tekstova). Ne mora da znači, ukratko, da će dobra djevojčica i dobar dječak što su nekako, na jedvite jade, naučili da nacrtaju stolicu - biti dobra arhitektica i dobar arhitekt. Pokazalo se, naime, da je ocjenjivanje vještine sloboručnog crtanja u funkciji procjene sklonosti kandidata za studij arhitekture - jednako besmisleno kao i ocjenjivanje frizurica tih istih kandidata.
Šalu na stranu, moram vam odmah priznati da je meni Rifat i dalje vrlo mio i vrlo drag čovjek - jednako kao što mi je bio mio i drag i prije tog neslavnog muljanja na prijemnom. Probao sam, više puta - ali izgleda da ipak ne mogu prestati da volim Rifata istim žarom kojim sam ga oduvijek volio - na stranu što je od ljeta 2012. mnogo vode proteklo ispod Starog mosta na Bistrici - i što je pomenuto Vijeće VS donijelo oslobađajuću presudu - i što časni Bjelopoljci kažu da sva voda što je protekla ispod Starog mosta na Bistrici, od tog kobnog ljeta 2012. godine pa naovamo - neće i ne može oprati Rifata i čuvenu Emu, brataničnu mu, bez obzira što je sud presudio u korist Rifata i Eme.
Ko to kaže (ko to laže) da su između Rifata Alihodžića - uglednog bjelopoljskog arhitekte - i mene - perjanice podgoričke arhitektonske kritike - nekada postojali nekakvi prijepori (što bi rekli Hrvati). Imali smo, doduše, jednu malu drugarsku polemiku na stranicama Art Vijesti - ima tome možda i 10 godina - polemiku koju Rifat jeste koristio za komično-eksplicitnu samopromociju, više nego što je bio u stanju da se koncentriše na temu polemike - ali daleko od toga da smo tada ulijetali u nekakve neprimjerene emotivne klinčeve. Kad se sjetim te polemike, osmijeh mi ozari lice - od uva do uva. Ubijeđen sam da i moj prijatelj Rifat isto tako, ili vrlo slično - gleda na tu stvar.
Rifat i ja smo veliki prijatelji - vjerovali ili ne. Pitajte Rifata ako meni ne vjerujete.
Te nesretne 2012. godine, sredinom veselog mjeseca jula, kada je grupa roditelja učenika koji su polagali - i nijesu položili - prijemni ispit na AF PG - podnijela krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu i Upravi policije protiv (tadašnjeg) dekana Gorana Radovića, (tadašnjeg) prodekana za nastavu Dragana Komatine, docenta Rifata Alihodžića (njih trojica su te godine bili članovi tzv. Stručne komisije za polaganje prijemnog ispita na AF) i saradnice u nastavi Eme Alihodžić - zbog (navodne) zloupotrebe službenog položaja - ja sam duboko saosjećao sa prijateljem, bez obzira što sam bio ubijeđen - ništa manje duboko - da je moj prijatelj ipak kriv - i to po svim tačkama optužnice.
Rifatove nemušte izjave povodom te žalosne epizode - najbolja je ona da Ema jeste "dijete njegovog brata", ali da ona nije ni u kakvom srodstvu sa Komatinom (predsjednikom komisije) i Radovićem (članom komisije), te da stoga ne može biti ni zbora o zločinačkom udruživanju - a nije loša ni ona da će "napustiti posao profesora" (odnosno docenta), ako ga Univerzitet CG, ministarstvo (nije precizirao koje) i Država CG ne uzmu u zaštitu (nije precizirao od koga) - silno su me veselile, iz vrlo jednostavnog razloga: bile su ražoružavajuće prirodne - a govorile su i o nevjerovatnoj uobrazilji moga velikog prijatelja.
Ako je vjerovati štampi, najnevjerovatnije su ipak bile Emine izjave na pretresu. Ema kaže, na primjer, da jeste pripremala djecu za prijemni, ali je to činila "van prostorija fakulteta" i nije se predstavljala kao asistent na fakultetu.
Mora da je Ema mlatila pare na foru: "It is I, Leclerc". Biće i da se Ema svaki put morala prerušavati u Mikelanđela, primjera radi - prije nego što bi krenula da podučava nesretnu dječicu, buduće arhitekte, umijeću crtanja.
Kako bilo, presuda Vijeća VS PG u slučaju muljanja na prijemnom za upis na AF PG davne 2012. godine - široko je otvorila vrata kadru sa Univerziteta CG da drži privatne časove svojim sudentima - i da uzima pare za te časove - uz uslov da to ipak ne praktikuju u prostorijama svojih fakulteta i pod pravim imenom. Takođe, Rifat i mala mu od brata mogu nesmetano da nastave da sarađuju oko prijemnih ispita na AF PG - na obostrano zadovoljstvo - a da li će se ta saradnja pozitivno odraziti i na prilike na arhitekonskoj sceni CG - pokazaće vrijeme.
Moraću jednom da vam potanko ispričam ko je sa AF BG donio na AF PG virus muljanja na prijemnim ispitima - i ko je, svojevremeno, usavršio tu šemu sa svojim sinom - slikarom - samo morate da me podsjetite, molim vas, bojim se da ću zaboravit. U narednom tekstu o jednoj knjizi - pa onda opet o konkursima u režiji Ministarstva održivog razvoja i turizma.
Oprostite, definitivno mi je trebala mala pauza od te konkursne priče.
Bonus video:
