Uključuje taksimetar - Opa, čet'ri i sto!/ Ne pitaj ništa - Šeki je to! Zabranjeno Pušenje, "Šeki is on the road again", Das ist Walter (Jugoton, 1984)
Pomamio se kadar arhitektonsko-urbanističke struke što nastupa pod okriljem gospodina Branimira Gvozdenovića, ministra održivog razvoja i turizma (MORiT). Ta družina nikad nije mirovala, ako 'emo pravo - ali je u posljednje vrijeme - recimo od Nove godine naovamo - osjetno podigla nivo svojih aktivnosti - što bi se, ubijeđen sam, vrlo negativno odrazilo na opšte prilike na crnogorskoj arhitektonskoj sceni - kada bi ta scena postojala - barem u najavi.
Niko tebe i mene, kolega moj dragi, ništa ne pita - niti mi koga što pitamo. Gvozdenovićevom kadru je pala sjekira u med - tj. u šumu - jer mogu da rade što hoće - mogu, sva je prilika, čak i da udare sjekirom i motornom pilom po onoj prelijepoj šumi oko bivšeg Dvorca Karađorđevića u Miločeru.
Dakle, Gvozdenovićev arhitektonsko-urbanistički kadar - tzv. Gvozdenovićevci - preuzeli su odskoro na sebe obavezu da u ime MORiT organizuju i raspisuju nekakve nazovi-arhitektonsko-urbanističke konkurse - i da na te konkurse pozivaju samo arhitekte koji su im prirasli srcu. Ne znamo, zvanično, ko su ljudi koji raspisuju te konkurse i po kojim kriterijumima pozivaju arhitekte učesnike. Ne znamo, zvanično, ni ko su arhitekti-učesnici. Ne znamo, zapravo, čemu tolika konspiracija - i stoga pretpostavljamo da je njegova ekselencija - Repati - zaigrao u MORiT.
Fakat je da su u igri samo Gvozdenovićevci i tzv. pozvani arhitekti - s tim da se niko ne bi iznenadio kada bi se ispostavilo da su Gvozdenovićevci ponekad i u dvostrukoj ulozi - i u ulozi onih što pozivaju na konkurs - što je njihova standardna uloga - i u ulozi pozvanih na konkurs. Nepozvani, sa druge strane, mogu slobodno da zaborave da su arhitekti - i da počnu polako da od svojih diploma i licenci prave avioniće za djecu ili unuke.
Ako su vas Gvozdenovićevci pozvali na jedan konkurs, sva je prilika da to ne mora da znači da će vas pozvati i na drugi, ili na treći konkurs - nikad se ne zna koga će Gvozdenovićevci pozvati na te njihove privatne lumperajke - otuda i taj tipično crnogorski - bezglasni resentiman - jer niko više - osim Gvozdenovićevaca - ne može tačno da procijeni ko je ko među crnogorskim arhitektima.
Gvozdenovićevci su, koliko sam uspio da primijetim, u periodu od decembra 2014. pa naovamo - stigli da raspišu četiri arhitektonsko-urbanistička konkursa. Konkurs za depadans Hotela Delfin u Bijeloj i Konkurs za Rizort Lazaret u Meljinama su raspisali krajem decembra prošle godine. Krajem marta su raspisali Konkurs za tzv. Promenade Hotel na Luštici - minimum 4 zvjezdice - da bi prije par nedelja raspisali još jedan konkurs - koji po mnogo čemu nadilazi prethodne.
Nakon Konkursa za Delfin - koji je, opet treba naglasiti, raspisan za objekat koji se već uveliko izvodio u trenutku raspisa - imali smo službenu objavu rezultata tog konkursa - na Internet stranici MORiT (mrt.gov.me) - i to u kompletu sa nekakvim jadnim obrazloženjem žirija. Imali smo i izložbu konkursnih radova u zgradi MORiT - ali objavu radova na Internetu ipak ne dočekasmo. Ne dočekasmo ni postkonkursnu tribinu - koja je, donedavno, takođe bila obavezni dio MORiT konkursne prakse. Što se tiče Konkursa za Lazaret - rezultate još nisam uspio da iskopam niti na pomenutoj Internet stranici - niti negdje drugo. O Lazaretu se, u međuvremenu, pričaju priče strave i užasa - izgleda je tu bilo toliko nedorečenosti i nepravilnosti da je to van pameti. "Prezentacija pobjedničkog dizajna za prvi hotel u Luštica-Bay" upriličena je baš juče - i to u prodajnoj kancelariji Luštica Bay u Radovićima. Nisam bio u prilici da prisustvujem tom veličanstvenom događaju - opet sam u Beogradu, belom gradu - ali ne sumnjam da su se svi prisutni izvrsno proveli. U tzv. najavi za medije, što je okačena na Internet stranici MORiT, ne pominje se ko je časni autor pobjedničkog dizajna - a nisam uspio da iskopam ni obrazloženje žirija - ali treba pričekati, živi bili pa vidjeli.
I dok vrijeme polako ali neumitno odmiče - mi, obični arhitekti - smrtnici - nastavljamo da hodamo pognutih glava - strpljivo čekajući i iskreno se nadajući pozivu da pristupimo nekom od narednih konkursa u režiji Gvozdenovićeve bratije, ne bismo li i mi jednom pokazali što smo naučili u školici.
I evo ga, ne lezi vraže - prije par sedmica Gvozdenovićevci raspisaše još jedan konkurs pod firmom MORiT - najgrandiozniji do sada. Ovoga puta su riješili da dejstvuju po neprijateljskim položajima negdje na potezu Pržno-Miločer-Sveti Stefan - i to hotelskim rizortom - a u ime Adriatic Properties.
Predviđena je i prva nagrada u iznosu 30.000 eura - trideset hiljada eura - a tu je i ona standardna konkursna klauzula, svojevrsni potpis Gvozdenovićevaca: "Žiri zadržava pravo da ne dodijeli jednu od nagrada ukoliko konkursni radovi ne budu na zadovoljavajućem nivou kao i da ustanovi posebne nagrade i priznanja. Žiri zadržava pravo da podijeli više ravnopravnih nagrada i priznanja" - pa ko voli, neka izvoli.
Moram priznat da mi ovo: "Žiri zadržava pravo da ne dodijeli jednu od nagrada (obično ne dodjeljuju prvu nagradu - op.a.)" - nagoni suze (od smijeha) na pravedničke oči - ali ću se ipak suzdržati od komentara, jer vidim iz raspisa aktuelnog konkursa da su Gvozdenovićevci redom usvojili sve primjedbe koje sam ranije iznio - javno, na ovom svetom mjestu - po pitanju ranijih raspisa - pogotovo po pitanju raspisa za Delfin u Bijeloj. Gvozdenovićevci su usvojili te primjedbe, da ne bi bilo zabune, na način što su svoju nadrealnu priču sveli na samu suštinu - što će reći da su u međuvremenu zadavili i to malo nazovi-demokratskog privida prisutnog u ranijim raspisima.
Ako nečega ne manjka Gvozdenovićevcima - onda je to arogancija - što je i razumljivo - aroganciju uče od vrhunskog stručnjaka. Arogancija je, sa druge strane, sasvim prirodna posljedica pada standarda - prvo etičkih, a onda i svih ostalih. Kad padne neki od rijetkih, preostalih demokratskih standarda - najnemilosrdniji u ubiranju plodova toga pada su upravo najbolji đaci. Kladio bih se da će upravo najbolji đaci i presuditi vrhovnom komandantu - samo kad osjete slabost, tj. kad namirišu toplu krvcu. To vam je taj neumtni, prvi zakon arogancije: uvijek teži poziciji koja ti garantuje punu slobodu u praktikovanju arogancije.
Gvozdenovićevci su dobra djeca, da se razumijemo, svi do jednoga - djeca koja su se davno zaklela da će marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i starije, i biti vjerni i iskreni drugovi - te da će voljeti Državu Crnu Goru i svim snagama braniti ideje iza kojih stoji naš dragi Prvosveštenik - uz bogatu nadoknadu, naravno.
Dakle, Gvozdenovićevci su ovoga puta napali nebranjeni prostor negdje na potezu Pržno-Miločer-Sveti Stefan - što nikoga nije iznenadilo - pogotovo ne ljude koji čitaju nedeljnik Mionitor, odnosno tekstove Branke Plamenac.
CG arhitektonsko-urbanističke struku, međutim, najviše zanima koga su to Gvozdenovićevci pozvali da zamahne sjekirom i motornom pilom po onoj prelijepoj šumi. Imena članova žirija su opet navedena u raspisu konkursa - ali o imenima arhitekata-drvosječa možemo samo da nagađamo.
O svemu tome - i o još nečemu - u narednom broju.
Bonus video:
