(1940-1996) otvoren je u selu Norinska na sjeveru Rusije, u kući u kojoj je živio sredinom 60-ih godina XX vijeka dok je bio u progonstvu. Prvi muzej Brodskog u svijetu, otvoren osmog aprila, smješten je u restauriranoj skromnoj seoskoj kući Pesterevih, u kojoj je pjesnik provodio dane političkog progonstva.
Muzejska postavka obuhvata stolicu, sto, kanabe, fenjer, posudu za razvijanje filmova, kao i poklopac pošiljke od šper-ploče koju je Brodskom poslao otac iz tadašnjeg Lenjingrada, prenose ruski mediji.
Otvaranje muzeja Brodskog iniciralo je prije dvije godine desetak entuzijasta ne samo iz tog područja, već i iz Sankt Peterburga i Moskve. Restauratorski radovi u Norinskoj počeli su u julu 2014. i završeni krajem prošle godine. Cio projekat koštao je oko pet miliona rubalja, rekla je na otvaranju Muzeja Brodskog predstavnica Arhangelske oblasti Tatjana Suhanovska.
Brodski je 1964. osuđen na pet godina progonstva u Arhangelsku oblast zbog “besposličenja”.
U Norinskoj je proveo pola godine pišući pjesme, koje je objavljivao u lokalnom listu, a radio je na farmi, u kolhozu. Fotografisao je svadbe, sahrane, porodična okupljanja… Vrijeme provedeno u izgnanstvu kasnije je nazvao najsrećnijim periodom u svom životu. Zahvaljujući Ani Ahmatovoj, kazna progonstva mu je bila smanjena, a već u septembru 1965. godine vratio se u Lenjingrad. Primljen je u Savez pisaca, što mu je omogućilo da izbjegne nove optužbe za “besposličenje”.
U junu 1972. godine je zbog strahovitog pritiska sovjetskih vlasti bio prinuđen da napusti Sovjetski Savez.
Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1987. godine. Umro je u januaru 1996. godine u Njujorku.
Povodom njegove smrti, reagovali su i mediji i u Rusiji, i u SAD.
Sergej Gandaljevski naveo je u “Ogonjeku” da je smrt Brodskog ogroman gubitak za Rusiju, ne samo za književnost, nego i za društvenu samosvijest. “Otišao je čovjek i pjesnik koji je u tri posljednje decenije bezuslovno, i za poklonike, i za kritičare, bio ovaploćenje nezavisnosti”, istakao je Gandaljevski.
Pred sovjetskim sudom, kada je optužen za parazitizam i skitnju, na pitanje zbog čega ništa ne radi, odgovorio je: “Ja radim, pišem stihove”. Sudija Saveljova, koja je ušla u istoriju sramoćenja sudstva, pitala ga je: “A ko je to priznao da ste vi pjesnik?” “Niko”, odgovorio je Brodski, dodajući: “A ko je taj koji me je ubrojao u ljudski rod?”
Brodski je imao svega 24 godine kada je njegova prijateljica, 75-godišnja pesnikinja Ana Ahmatova rekla: “Riđom kroje sudbinu”.
Kretanja su zapravo vječnost
Brodskom je bilo zabranjeno da doputuje u otadžbinu da bi sahranio najpre majku, a zatim i oca.
“Danas mi je četrdeset pet godina. Sjedim go do pojasa u kafani ‘Likabet’ u Atini, nalivajući se u ogromnim količinama koka-kole. U ovom gradu ne poznajem nijednu živu dušu… Lunjao sam po nekakvoj beskonačno dugoj glavnoj ulici sa autombilskim sirenama koje bruje bez prestanka, ulicima zakrečenim ili prolaznicima, ili vozilima, lutam tako ne razumijevajući ni riječ, kad odjednom mi padne napamet da to i jeste taj svijet, da je život okončan, a nastavljaju se samo kretanja ; i da je to u stvari vječnost. Prije četrdeset pet godina majka mi je poklonila život. Ona je umrla pretprošle godine. Prošle godine mi je umro otac. I njihovo jedino dijete, ja, lunjam ulicama večernje Atine koje oni nikad nisu vidjeli, niti će ih vidjeti. Plod njihove ljubavi, njihovog siromaštva, njihovog ropstva u kojemu su i umrli, njihov sin je slobodan…”, napisao je svojevremeno Brodski.
Bonus video:
