Uzeo je smrt pod ruku i otpratio je u crnu pustinju

Teri je cijeloga života pokušavao da ubijedi ljude i čitaoce da smiješno i ozbiljno nisu suprotni pojmovi. Suprotno od smiješnog je nešto što nije smiješno...
120 pregleda 0 komentar(a)
Teri Pračet, Foto: Beta/AP
Teri Pračet, Foto: Beta/AP
Ažurirano: 21.03.2015. 12:15h

12. marta je umro Ser Teri Pračet. Tužna vijest za Svijet, ali ipak, tužnija za prijatelja, Nil Gejmana, kom je njegova žena, Amanda Palmer, neposredno nakon što je oprao zube, saopštila da je drag prijatelj preminuo.

U jednoj kotorskoj knjižari pored muzičke škole, još kao tinejdžer primijetio sam njegove knjige. Poredane u red, koricama punih boja i crteža privlačile su mi pažnju. Istovremeno sam osjećao odbojnost i privlačnost, prema razlivenim ilustracijama Džoša Kirbija. Danas te ilustracije posmatram sasvim drukčije. U njima je, na neki način, sadržana cijela priča i kroz njih su svakom čitaocu predstavljani protagonisti Terijevog djela. One učine da junake knjige smjestimo u šaroliki svijet imaginacije.

Ja nisam kupio svoju prvu knjigu Teri Pračeta. Dobio sam je za svoj trinaesti rođendan. Bio je to roman nazvan Čudotvorac i nisam je odmah pročitao. Jednog dana za vrijeme školskog dežurstva, i velike dosade, Teri Pračet je počeo da me uvlači u svoj DISKSVET. Nakon toga pročitao sam mnoge njegove knjige, prolazeći kroz avanture svijeta-ploče koji jaše na leđima četiri slona. Oni (slonovi) stoje na velikoj kornjači koja slobodno pluta Svemirom, misleći samo o jednoj stvari, njihovoj težini.

Kao tinejdžer čitanje Pračeta predstavljalo je za mene uglavnom zabavu, bez dubljeg shvatanja humora koji u sebi nosi mnogo više od površnog pokušaja da neko ispriča vic. Odrastajući shvatio sam da njegove naizgled naivne teme, zavijene u veo epske fantastike sa snažnim humorom personifikuju naše svakodnevne probleme. Gotovo da nema svjetske religije od koje Teri nije pozajmio trunku i ubacio kao začin u svoj Disksvet. Tu će se naći i mnoge mitologije, kao i rase pozajmljene od drugih pisaca epske fantastike, kao što je na primjer Tolkin. Njegovi junaci su satkani od izraženih suprotnosti, ali koje se ne potiru, već se logički dopunjuju i čine cjelinu. Likovi poput Rinsvinda, grotesknog čarobnjaka, na čija leđa pada sudbina spašavanja Disksveta ili Susan, ljubopitljive unuke Smrti, koja je samo pomalo besmrtna, čine priču avanturom do poslednjeg daha.

Ljudski odnosi u njegovim romanima izdignuti su na odnose mitskih bića, koji najčešće kroz glupost i greške dolaze do genijalnijih rješenja problema. Oni su na neki način nadrealistički poduhvat, pojednostavljenje apstraktnih pojmova, a sa druge strane apstrahovanje jednostavnih. Bogatstvo njegove literature predstavlja preobražaj opštih mjesta, stereotipnih situacija, predrasuda u svijet koji je samo naizgled naivan. Univerzitet je naravno korumpiran, kako će drukčije, a i profesori su samo naizgled mudri. Najgluplji i odbačeni student postaje najpametniji, a svako želi da uskoči u stolicu ARHIREKTORA, i da ga odmjeni „na kratko“. Jednostavno svako voli da se šeta u visokom društvu. Da bi zbilja saznali nešto o Disksvetu treba da se vratimo na početak vremena. O tom pitanju postoji, naravno, nekoliko teorija. One koje su mrvu naučne, ali nikad dokazane, i one druge koje su više religiozne, i ne dovode se u pitanje. Jedna od njih je nazvana teorijom velikog prskanja.

Bogatstvo njegove literature predstavlja preobražaj opštih mjesta

Teri Pračet je napisao čak 41 roman o Disksvetu, i još oko 30 romana o drugim svjetovima, uključujući i ovaj naš. Pisao je u prosjeku dva romana godišnje. Njegove knjige se čitaju brzo, ali sa posebnim uživanjem, kao da plutate kroz britanske serijale Crnog Guju, Mućke ili Monti Pajtonovce.

Dobra proročanstva (Good Omens), je roman, koji je napisao zajedno sa Nil Gejmanom, još jednim sjajnim britanskim piscem. U ovoj priči autori su kao protagonistu uzeli zmijolikog demona Krolija, koji se vozi u svom Bentliju, uvijek slušajući The Best of Queen. Svaka kaseta, poslije dvije sedmice provedene u tom automobilu postajala bi Best of Queen, a Kroli putuje i sluša Bohemian Raphsody u nadi da će spasiti svijet od apokalipse i antihrista.

Sudbina je udesila da je Nil Gejmen imao zakazan intervju, koji se prikazivao uživo na Internetu, baš veče, nakon što je saznao da je njegov prijatelj umro. U skoro sat i po vremena pričao je o saradnji, prijateljstvu i anegdotama koje je doživljavao sa Pračetom.

Teri je po njegovim riječima, cijeloga života pokušavao da ubijedi ljude i čitaoce da smiješno i ozbiljno nisu suprotni pojmovi. Suprotno od smiješnog je nešto što nije smiješno. Zajedno radeći oni su napisali dostojnog nasljednika Daglasovog Autostoperskog vodiča kroz galaksiju. Epsku borbu, sa Jahačima apokalipse, demonima, anđelima i ljudima umješali su u vrtlog britanskog humora i dali nam jednu od najsmješnijih knjiga dvadesetog vijeka.

Gejman je takođe pričao i o situacijama u kojim, umor i slava predstavljaju teret na uštrb užitka u kreaciji. To su najčešće trenuci dukotrajnog potpisivanja knjiga, i davanja intervjua nakon književnih večeri. One su iscrpljivale Pračeta, pa je od dobroćudnog elfa, postajao mrzovoljni, džangrizavi dekica, sa osjećajem bjesa. “Bijes je ono što nam je donijelo Dobra proročanstva.” Rekao mu je jednom prilikom Teri, dok su se vraćali iz nekog radijskog studija.

Ovaj sjajan i izrazito emotivan intervju može se naći na YouTube-u pa bih preporučio svakom, ko želi da čuje nešto o Pračetu, ali i trenucima stvaranja da ga pogleda.

“Pretpostаvljаam daа se 'zaаsluge u literaаturi' saаstoje u uzdržaаvаanju od pisаanjaа literаture”, rekao je Pračet kada je dobio Orden Britanske Imperije za doprinos literaturi. I u ovoj rečenici može da se prepozna manir njegovog pisanja, snažna ironija, koja ne gazi u sarkazam i koja nam mami osmjeh.

Pred kraj života obolio je od Alchajmerove bolesti. To ga je natjeralo da se posveti kampanji za eutanaziju. Govorio je kako hrišćanstvo demagoški brine o svetosti života, ali pri tom ne primjećuje pitanje životnog dostojanstva. Želio je da sam odluči o trenutku svoje smrti, ne želeći da ikome bude teret niti da gubi život, sazidan od sjećanja. Umro je prirodnom smrću, u svojoj 66. godini. Mehanizam mašte Teri Pračeta zauvjek je zasutavljen.

Sa njegove pisaće mašine, neće biti otkucano više ni jedno slovo. Ona otkucana, u oko sedamdeset romana, ostaće i kad nas ne bude. Prevedena na mnoge jezike, koje Teri nije govorio, čine fantastične priče koje će ostati da nas nasmiju i da nam poprave raspoloženje, ali u istom trenutku, da nam kažu da ne brinemo. Jer život, ali i smrt su sasvim normalne stvari.

Na svom Tviter profilu, ostavio je Epitaf, koji je objavio njegov asistent, nakon trenutka smrti. Poslednja tri tvita glasila su:

1.KONAČNO TERI, MORAMO ODŠETATI ZAJEDNO.

2.Teri je uzeo Smrt pod ruku, otpratio je kroz vrata i naprijed u crnu pustinju, ispod beskrajne noći.

3.KRAJ.

Bonus video: