Slepi bog je napravio svet/ I vrišti sine, vrišti, kad na tebe dođe red Supernaut, Tata Rolling Stone, Live in Zombietown II ed. (Urbazona Trotorock, 1995.)
Kad sam u Beogradu, pa mi padne u obavezu da se sretnem sa rođosom, tj. sa bilo kojim likom iz zajedničke nam domaje - uvijek insistiram da mjesto susreta bude kafana Hotela Moskva.
Ne volim, u posljednje vrijeme, da se zavlačim po zadimljenim rupčagama kojekude. Batalio sam duvan, ima tome godina i kusur - a kako vrijeme odmiče, sve sam sigurniji da zapravo želim topao čaj od kamilice - i dobar kolač pride - a ne kafu - ili ne daj bože neki alkohol - još ako je taj kolač (čuveni Moskva štit, na primjer) u stanju da prizove kolače koji su se prije 40 godina služili u nikad prežaljenom Hotelu Crna Gora u Titogradu, u vrijeme mog gorko-slatko-slano-kisjelog dječaštva - onda je to neoboriv argument upravo u korist kafane Hotela Moskva.
Volim i kad je sve oko mene onako... malo kičasto - Ilkiću (Jovan Ilkić) svaka ti čast, gdje god da si - ali uz uslov da taj kič ima debelu povijest - "rusko secesionističku", u ovom slučaju, sa primjesama "grčke antike", kako stoji na oficijelnoj Internet stranici Hotela Moskva.
Moskva - ili ništa!
Kada bih, kojim slučajem, bio ministar održivog razvoja i turizma u Vladi CG, ipak ne bih časio ni časa po pitanju angažovanja dr Jovičića na poslovima ekspertskog pozicioniranja CG turizma, odnosno hotelijerstva - u ozračju imerativa što ih nameće novo vrijeme
Hotel Moskva - odnosno Palata Osiguravajućeg društva "Rosija" (nije greška - društvo se stvarno zvalo "Rosija", a ne Rusija) sa hotelom i kafanom - otvorena je davne 1908. godine. Za presijecanje vrpce se pobrinuo lično NJKV Petar I Karađorđević - tek da se i to zna.
Dakle Moskva - a ne Slavija.
Uz to, nema mjesta u BG koje je više crnogorsko (crnogorskije, najcrnogorskije) od kafane Hotela Moskva. Nigdje se kao u toj staroj kafani ne osjeća prisustvo svih tih herojskih generacija beogradskih Crnogoraca - pripadnika one stare, profinjeno-prefinjene crnogorske komunističke gospode - koju neki tamo drugovi brkaju sa tzv. terazijskim crnogorcima. Crnogorci koji su se okupljali u kafani Hotela Moskva su bili - i još uvijek jesu, doduše samo u tragovima, jer vrijeme odnosi svoje žrtve - časna domoljubno-rodoljubna družina koja je decenijama istrajavala na nekakvom svom idealu BG Crnogorca - odnosno BG Crnogoraca - kakvima su htjeli da ih vide svi ostali Crnogorci pod kapom nebeskom - pogotovo Crnogorci koji nijesu imali dovoljno sreće da se tako lijepo - i na tako visokoj nozi - instaliraju u BG. Ubijeđen sam da časni Crnogorci iz kafane Hotela Moskva nikad nisu ni namjeravali da se izistinski prestroje u nekakve beogradske tokove - to nije dolazilo u obzir, bilo bi to gore od izdaje, ako uopšte postoji nešto gore od izdaje - a ne bi im ni pošlo za rukom, tj. za akcentom, čak i da su pokušali - i zato su Beogradu stavili u zadatak da asimiluje njihovo potomstvo - drugu generaciju - a stari BG Crnogorci su se ipak čvrsto držali svojih iskonskih položaja.
Ako padne deal, rođos i ja zauzimamo čvrste položaje u kafani Hotela Moskva - položaje sa pogledom na česmu, tj. na fontanu, pa okrećemo fotelje prema prozoru, pa se izvalimo - i samo čekamo da ispod prozora prođe neko koga poznajemo - pa da taj neko kao slučajno baci pogled gore, poslije čega je osuđen da za sva vremena zapamti scenu u kojoj smo rođos i ja u glavnim ulogama - pa da priča poslije po Crnoj Gori, uzduž i poprijeko, koga je vidio u Beogradu - i gdje! - što je od suštinskog značaja.
Kako bilo - ako zauzmete poziciju u kafani Hotela Moskva, ili na pripadajućoj terasi, ili pak u zoni od nekih 50 metara od Moskve - i desi se da prođe pola sata a da nije prošao neko koga dobro poznajete - neko čiji broj imate u imeniku - niste se imali rašta ni roditi.
OK, ako padnete na ispitu zvanom: pola sata u zoni Moskve - popravni bi se sastojao u laganoj šetnji Terazijama, pa Ulicom Kralja Milana (bivšim Kragujevačkim drumom, pa Kralja Milana, pa Maršala Tita, pa Srpskih vladara - pa opet Kralja Milana) - do Slavije. Ako padnete i na liniji Moskva - Slavija, ako na toj liniji, u bilo koje doba dana i noći, ne sretnete osobu čiji broj imate u adresaru na mobilnom telefonu (ipad, iphone), najbolje je da se odmah spakujete - pa lijepo nazad u domicilnu državu - beznadežan ste slučaj.
OK - ako niste od onih koji se lako mire sa porazom - jedina preostala opcija je da zakupite sobu u Hotelu Slavija 1 (tzv. Stara Slavija - Best price guarantee) - i da pokušate da izdržite mjesec dana - pa ako izdržite, prošli ste na popravnom.
Međutim, ne bi bilo loše da prošetate - prije popravnog - gore do Skerlićeve 1, do Narodne biblioteke Srbije - to vam je, uz zgradu Hotela Moskva, još jedna zgrada sa liste zaštićenih kulturnih dobara Beograda, belog grada (Ivo Kurtović, 1973.) - i da pokušate da iskopate neki zanimljiv podatak o Hotelu Slavija.
Imate, recimo, "ekspertnu brošuru" naslovljenu "Slavija Hoteli", autora dr Živadina Jovičića, objavljenu 2006. godine, gdje stoji i ovo:
"Hoteli su najreprezentativniji objekti i zdanja jednog naselja, velikog grada ili regije, pa i države. Često se ta činjenica previđa i od strane onih koji su odgovorni za njihovo funkcionisanje. Hoteli nas predstavljaju, oni su ogledalo naše kulture i mentaliteta, naše kopče sa okruženjem i spoljnim svetom. Ne mogu, svakako, u istom smislu i na isti način da deluju hoteli sa jednom ili hoteli sa pet zvezdica konfornosti (sic), ali se ne sme zaboraviti da su svi uslužnici-gosti sa "pet zvezdica" uopšteno govoreći kao i da bi uslužno osoblje trebalo po pravilu biti na tom nivou".
Ne šali se dr Jovičić, daleko od toga. U istoimenoj "ekspertskoj brošuri", izdatoj šest godina kasnije, povodom 50 godina života i rada Hotela Slavija (Stare Slavije), imate poglavlje "Vrednosti lokacije" i podnaslov "Komparativne prednosti lokacije Hotela Slavija", gdje učeni dr Jovičić jednostavno briljira:
"Lokacija Hotela Slavija ima elemente više izdvojenih tipova lokacija u gradu, ali je po našoj proceni reč o najvrednijoj hotelskoj lokaciji u Beogradu, ili da kažemo to je "najhotelskija" lokacija u našem glavnom gradu. Svakako da sam Trg Slavija i daje najveću vrednost ovom hotelskom kompleksu".
Mislio sam da ima neke vrijednosti i u arhitekturi kompleksa Hoteli Slavija (Slavija I -, Slavija II - depadans A, Slavija III - Lux), ali se bojim da dr Jovičić ne dijeli moje mišljenje - u dr Jovičevim ekspertskim brošurama nema ni pomena o arhitektima, autorima projekata hotela u okviru pomenutog kompleksa.
Kada bih, kojim slučajem, bio ministar održivog razvoja i turizma u Vladi CG, ipak ne bih časio ni časa po pitanju angažovanja dr Jovičića na poslovima ekspertskog pozicioniranja CG turizma, odnosno hotelijerstva - u ozračju imerativa što ih nameće novo vrijeme.
I za kraj - jedna tragična vijest koja se tiče graditeljske ostavštine Bogdana Ignjatovića, autora projekta Hotela Slavija I (nisam siguran ko je radio Slaviju II, moram priznati) - naime, u prošlu srijedu, 18. marta, srušena je Ignjatovićeva zgrada Njemačke ambasade u Beogradu iz 1979. godine, na adresi Kneza Miloša 74 - 76... jedan od najsjajnijih dragulja u kruni srpske arhitekture druge polovine XX vijeka, po mom nadasve skromnom mišljenju...
Ali o tome i o mnogo čemu drugom - u sljedećem broju...
Bonus video:
