Centar savremene umjetnosti Crne Gore, decembra prošle godine, priredio je u galeriji “Centar ” u Podgorici, premjernu samostalnu izložbu grafika i crteža, crnogorskog umjetnika mlađe generacije Jova Petričevića (Nikšić, 1975).
Petričević je diplomirao na grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Trebinju u klasi profesora Mirka Toljića. Aktuelnu izložbu preti katalog sa uvodnim tekstrom Ivana Bezmarevića. U atraktivnom izložbenom prostoru u centru grada, izloženo je dvadeset grafičkih listova i isto toliko crteža ostvarenih kombinom tehnikom na papiru.
Kada se detaljnije sagleda ukupna postavka, može se zaključiti da je riječ o solidmo obrazovanom umjetniku, sa posebnim usmjerenjem ka grafičkoj disciplinarnosti i brojnim crtačkim varijacijama. U veoma širokom tematsko- stilskom dijapazonu su antropomorfni, zoomorfni i abiotički sadržaji.
Sporadično se prepoznaju figure, torza, lica, zatim habitusne krošnje grane, lišće, plodovi, ali istovremeno geometrizirane, krute i čvrste forme. Sve je u permanentnom pretakanju od objektivističkog, preko asocijativnog do poluapstraktnog, sve grezne u nekom oniričnom kolopletu, zbivanja su na razdijelnici sna i jave i u nekim dalekim sferama pomeđu neba i zemlje.
Prilikom analize crtačkih eksplikata, uočljivo je da oni pripadaju nekim ranijim periodima, zapravo, najvjerovatnije da su nastajali u toku i nakon akademskih studija. Iako su crteži vremešniji, oni djeluju mnogo opuštenije i lepršavije. Zapravo, crteži ukazuju na punu autorsko-stvaralačku virtuoznost, kako u formiranju crtačkih cjelovitosti tako i u pogledu neposredne kreativno-likovne rgzekucije.
Melanžiranjem transparentno-fluidnih arealiteta sa vrtuoznom linearnom arabeskalnošću, brojnim prepletima i šrafurama, Petričević na pravi način demonstrira svoj zavidan crtački kredo i ukazuje na bezbrojne stvaralačke mogućnosti. U tim ctačkim predlošcima, on iskazuje svoj suptilan i prefinjeni osjećaj za suzdržane hromatske vrijednosti i senzibilne pikturalne odnose.
Sasvim je izvjesno, kako su u slijedećim stvaralačkim fazama nastajali tako uvjerljivi grafički listovi. Zasigurno treba konstatovati da se Petričević, svojim debitantskom pojavnošću, ozbiljno kandidovao za nove kretavno-likovne iskorake.
U središtu opservacija ljudska figura
Petričevićevi grafički otisci, izuzetno su profesionalno realizovani klasičnim grafičkim tehnikama duboke štampe, (bakropis, akvatinta, kolografija). Sa osobitim osjećajem za obradu ploča (usijecanje, grafiranje, ecovanje), Petričević se potvrđuje kao istinski grafički znanac tehničko-tehnoloških vještina.
U likovno-kreativnoj sferi, Petričević ne bira neke posebne tematske specifikume, u središtu njegovih opservacija je permanentno prisutna ljudska figura, neki djelovi abiotičko-zoomorfnih vrsta, a sve je u globalnom pretakanju od izmješteno-objektivističkog preko simboličkog i asocijartivnog do poluapstraktnog.
Bonus video:
