Teško je, ili gotovo nemoguće, ići dalje od Dostojevskog. Može se samo, kako je kazao Miljan Prljeta, koji je u predstavi “Karamazovi – Sablasni eros”, beogradskog pozorišta “Slavija”, briljantno odigrao lik Dimitrija Karamazova, “kopati” po onome što je stvorio velikan ruske I svjetske književnosti.
“Mi nijesmo išli dalje od Dostojevskog. Mogli smo samo da tražimo, da kopamo, i mi smo to radili. Presrećan sam što smo u vremenima kada se malo traži a mnogo očekuje, kada se mnogo čačka po površini i ne ide se duboko, jer može svašta da se iskopa i da nas optuže i osude za to što smo iskopali u sebi, ovdje ‘kopali’”, kazao je Prljeta na okruglom stolu organizovanom nakon predstave koja je izvedena u okviru XI Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću.
Kako je priznao mladi glumac u pripremu komada nije ušao bez straha jer se “čovjek izgubi čitajući Dostojevskog, odluta, uplaši se i pojavi se u njemu zlo i dobro”.
A upravo ta vječita iskonska dilema o borbu dobra i zla, o iskupljenju i grijehu može se, smatra Prlja, svesti na završnu rečenicu koju izgovara Fjodor Karamazov –“Ima li te bože”.
Starog Fjodora u adaptiranoj i skraćenoj verziji čuvenog romana “Braća Karamazovi” igra doajen glumišta Mihailo Miša Janketić. Upravo ta skraćena verzija bila je kočnica da Janketić, koji za sebe kaže da je čovjek klasičnog teatarskog vaspitanja koji ima veliki otpor prema tzv. dajdžest izdanjima (sažetom pregledu), teže prihvati ponuđenu ulogu. Plašio se, kako je objasnio nakon predstave, da skraćena verzija ne može da dopre do publike u pravom Dostojevskom smislu. Zbog toga je izabrao da lik koji tumači interpretira na način koji će mu omogućiti da iskaže sve ono što bi bilo moguće iskazati kada bi se komad igrao u integralnom izdanju.
“Preuzeo sam na sebe zadatak koji više potiče od moje glumačke intuicije, nego od moje namjere ili znanja. Međutim, poslije više od pola vijeka koliko sam na bini, nekako sam stekao povjerenje u tu svoju intuiciju”, kazao je Janketić.
Predstava, kako je istakao, ima vrlo rječite i značajne pauze i gestove, a sve to može biti daleko bogatije i čitljivija nego izgovorena riječ i pomoći da se prevaziđe taj “dajdžest momenat”.
“Kao suštinu predstave citirao bih Mitjinu repliku koji kaže – ‘Tajna ljudskog bića nije u tome samo da živi, već u tome zašto da živi’, jer bez određene svijesti o tome zašto da živi čovjek neće ni pristati da živi. Prije će uništiti samoga sebe nego ostati na zemlji”, kazao je Nebojša Đorđević, koji u predstavi igra Ivan Karamazova.
“Braća ne bismo bili kada bi se razlikovali”, izgovara Ivan Karamazov.
“To je velika istina jer njih trojica, iako potpuno različiti na ‘prvu loptu’ zapravo su jako slični”, kazao je Đorđević.
Trećeg brata, Aljošu, glumi Vladimir Tešović, kome je nastup u Nikšiću drugo izvođenje pomenute predstave, pošto je prethodno pomenuti lik igrao Žarko Stepanov.
“Mislim da je uloga velika i zahtjevna, a takom njene pripreme vodila se u meni velika borba – i glumačka i moja privatna”, kazao je Tešović.
U predstavi, čija premijera je bila u septembru prošle godine, Grušenjku i Katarinu igraju Sanja Radišić-Subotić i Ivana Kovačević. Režiju potpisuje Vladimir Lazić, koji je odabrao i muziku, scenografiju Boris Maksimović, a kostime je uradila Danica Romčević. Dramaturg je Milisava Milenkovića.
Bonus video:
