I Pinčon lično prošetaće po velikom platnu

Posljednja pouzdana fotografija Tomasa Pinčona napravljena je prije više od 50 godina, prije nego što je i krenuo meteorski uspon karijere nedokučivog književnika, uz čije ime se često vezuje riječ pustinjak. Međutim, 77-godišnji pisac, koji je proveo cio život izbjegavajući kameru, doživio je debi, i to na velikom ekranu, kameo pojavljivanjem u filmu režisera Pola Tomasa Andersona, adaptaciji Pinčonove knjige iz 2009, “Inherent Vice”, kod nas prevedene kao “Skrivena mana”.“Skrivena mana” je prvi od Pinčonovih osam romana koji je adaptiran za film, koji će doći kao malo iznenađenje za one koji su upoznati sa gustinom, složenošću i širinom piščevih radova, kao što su “Objava broja 49” (1966) , “Duga gravitacije”(1973) i “Protiv dana” (2006) .Zvijezda Andersonovog filma, koji bi premijerno trebalo da bude prikazan na Njujorškom filmskom festivalu ovog vikenda, je Žoakin Feniks, u ulozi Doka Sportela, stalno drogiranog privatnog detektiva koji živi sedamdesetih u Južnoj Kaliforniji.

U životu Sportela iznenada se ponovo pojavljuje bivša djevojka, s pričom da se kuje zavjera i planira otmica izvjesnog milijardera u kojeg je ona zaljubljena. I dok u Los Anđelesu polako zamire doba psihodelije šezdesetih, Dok se upliće u bizarno klupko motiva i strasti u kojem obitavaju raznovrsni likovi: surferi, smutljivci, narkomani i rokeri, zelenaši, tajni agenti i bivši robijaši...

Kao i roman na kojem se zasniva, film je prepun referenci na pop kulturu, manje ili više razumljivih i poznatih, i vizuelnih šala koje reditelj poredi sa klasičnim satirama. Jedan od tih šala jeste i Pinčonovo pojavljivanje u filmu. U intervjuu za “Njujork tajms” Anderson je odbio da potvrdi Pinčonov kameo, ali je glumac Džoš Brolin, koji takođe glumi u filmu, priznao je da je pisac bio tajno prisutan na setu."Ja ne mislim da je iko za to znao", rekao je Brolin. "On je došao kao vrsta nestalnog, promjenjivog ikonoborca kakav i jeste. Stajao je u ćošku".

Osim Feniksa i Brolina, u filmu glume i Ris Viterspun, Benisio del Toro i Oven Vilson.Pošto je objavio svoj prvi roman, “V” 1963. godine, Pinčon nikada nije napravio veliki javni nastup, niti je dozvolio da ga iko fotografiše radi objavljivanja u javnosti. U doba interneta , njegova očigledna povučenost, da ne pominjemo teme zavjera u njegovim romanima, učinile su njegov identitet i boravište ubjedljivom misterijom za onlajn njuškala. U jednom od rijetkih intervjua, datom za CNN 1997. godine, Pinčon je raspršio mit o svojoj pustinjačkoj reputaciji.

"Dozvolite mi da budem jasan - ja ne volim da se fotografišem", rekao je on . "Vjerujem je da je riječ 'pustinjak' šifra koju su smislili novinari ... a znači 'ne voli da razgovara sa novinarima'". Pinčon je 2004. godine pozajmio glas svom liku u dvije epizode “Simpsonovih”. Animirani Pinčon nosio je papirnu kesu na glavi i vikao: "Slikajte se sa piscem pustinjakom".

Lice romanopisca možda neće biti lako uočiti u trejleru za “Inherent Vice”, čiji zaplet obuhvata i nekoliko prenatrpanih zabava i prerušene likove, nudeći Pinčonu mnogo prilika da se pojavi inkognito. Osim toga, čak i piščevi najveći fanovi imaju vrlo malo indicija o tome kako on sada izgleda, s obzirom na to da je najviše objavljivana njegova fotografija uzeta iz srednjoškolskog godišnjaka iz 1953, kada je imao 16 godina i učio u Ojster bej gimnaziji na Long Ajlendu. Pinčon kasnije studirao tehniku i engleski jezik na prestižnom Kornel univerzitetu, proveo dvije godine u američkoj mornarici i još dvije radeći za kompaniju “Boing” u Sijetlu, dok je radio na romanu “V”. Zatim je prešao u Menheten bič, u blizini Los Anđelesa, gdje je proveo veći dio šezdesetih i ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka. Menheten bič poslužio je kao inspiracija za nepostojeći Gordita bič, mjesto u kojem se odvija radnja romana “Skrivena mana” (Inherent Vice). Ranih devedesetih, Pinčon se vratio u Njujork gdje, navodno, živi i danas.