Oprosti mi pape, sad razumin tebe,/ Gledan tvoju sliku, gledajući sebe. Oliver Dragojević, Zdenko Runjić - muzika, Momčilo Popadić - tekst; Oprosti mi Pape, Poeta (Jugoton,1978.)
Evo, konačno dočekasmo i žarko ljeto, sve uz smijeh i šalu - i pravo je vrijeme, čini mi se, za lake ljetne notice - a među te notice se donedavno ubrajala i tradicionalna dževa oko upisa na podgorički Arhitektonski fakultet.
Međutim, ove godine je Prijemni ispit za upis na AF prošao bez nemilih scena - dževa je izostala, za divno čudo - nisam primijetio da su ove godine roditelji neupisane djece zajedničkim snagama dejstvovali teškom artiljerijom po neprijateljskim položajima - a nisu dejstvovali ni prošle godine, kad smo već kod toga.
Biće da je Dušan Vuksanović, novi dekan, našao načina da zavede red u toj oblasti - što je vrlo pohvalno, ako mene pitate.
Podsjetiću vas da su nesrećni roditelji redovno dizali silnu dževu oko Prijemnog ispita na PG AF - počevši od davne 2006. godine, što se poklapa sa ustoličenjem Gorana Radovića na poziciju dekana AF - zaključno sa 2012. godinom - kada je konačno pala i krivična prijava protiv članova tadašnje, tročlane Stručne komisije za polaganje Prijemnog ispita na AF: pomenutog Gorana Radovića, te Dragana Komatine i naravno - Rifata Alihodžića - moga mnogo dobrog prijatelja - Zdravo Rifate! - koji je usred opšteg meteža - malo je falilo da padne crvena profesorska i roditeljska krvca te 2012. godine - javno zaprijetio da će "napustiti posao profesora", ako ga Univerzitet CG, ministarstvo (nije precizirao koje) i Država CG ne uzmu u zaštitu.
Crni Rifat - tada je bio bez imalo zadrške utripovan u ulogu uglednog profesora i nije mu padalo na pamet na napusti posao - sve je to bilo samo loše foliranje, nažalost.
Ipak sam na Internet stranici AF (arhitektura.ucg.ac.me) ovjerio spisak drage dječice koja su ove godine pristupila Dopunskom ispitu - čitaj: Prijemnom ispitu za upis na AF - a ovjerio sam i sistem bodovanja - koji mi se nije dopao, moram priznati, ni najmanje - jer maksimalno favorizuje dobru dječicu.
Kako sada stvari stoje, maksimalan broj bodova što ih štreberka / štreber može donijeti iz srednje škole na PG AF je 51 (42 boda u startu, pa još 5 bodova za Luču i eventualnih 2 x 2 = 4 boda sa srednjoškolskih takmičenja), a maksimalan broj bodova na Prijemnom ispitu - crtanje i test - je 25. Odnos je, dakle, 2:1 u korist štreberskih predispozicija, što je jezivo, ako mene pitate.
Da bi bilo još jezivije - ako tročlana Komisija za upis provali da kandidatkinja / kandidat što pristupa Prijemnom ispitu, uz to što bez sumnje umije da sjedi na bulji i štreba, sasvim pristojno vlada i umijećem slobodoručnog crtanja - onda je definitivno stvorena / stvoren za studij arhitekture.
na Prijemnom za upis na PG AF su prošli svi štreberi i štreberke redom - potražio sam na spisku lika koji je briljirao na PG AF Prijemnom ispitu - ali nije prošao zbog lošeg uspjeha u srednjoj školi - i nije ga bilo, vjerovali ili ne
U ona davna vremena kada sam ja polagao Prijemni ispit za upis na Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu - sve je bilo idealno namješteno - tačno po mjeri pametnih dječaka koji nisu željeli da se u srednjoj školici umaraju preko neke nužne mjere.
Iz srednje škole sam mogao da odnesem u Zagreb 40 bodova, maksimum - za odličan uspjeh 5 bodova po godini + prosječna ocjena iz matematike i fizike u prava dva razreda (tad smo svi bili Jugoslavija i svi smo u prva dva razreda imali matematiku i fiziku) - ništa Luča, Vukova nagrada, Nazorova nagrada itd. - to ništa, kao ni nagrade na srednjoškolskim takmičenjima - sve to ništa - a Prijemni ispit je nosio - sad se uhvatite za nešto: 60 bodova (slovima: nadnaravnih šezdeset bodova) - i to 20 slobodoručno crtanje, 20 matematika i fizika, 20 opća kultura. Ukupno 100 bodova. Škola/ prijemni = 1/ 1,5.
U Zagrebu, uz sve te silne pogodnosti, nisu praktikovali da na bilo koji način favorizuju domaće kandidate - važilo je bratstvo i jedinstvo - bodovi su bili jedini kriterijum - kako tada - tako i sada. Nije bilo tih smrdljivih kvota za upis stranaca - kao što ih nema ni sada.
Ako prođeš - prošao si - pa bio i iz male, ali časne i poštene CG (koja se u međuvremenu žestoko obrukala oko Dubrovnika). Nisu komplikovali na ZG sveučilištu ni oko tzv. srodnih zanimanja - iz Srednje turističke si mogao pravo na Medicinski fakultet - a iz Srednje medicinske pravo na Arhitekonski fakultet, uz nužan uslov da izađeš na Prijemni ispit i pokupiš dovoljno bodova.
Zgrada Tehničkih fakulteta u Zagrebu, fotografija iz 1940. godine
Zato ja volim Zagreb.
Moj jadni pape - neka mu je lako crna zemlja - skontao je bio da je najbolje da mi pusti na volju - u principu je bio za demokratiju, moram priznati, ali samo u slučajevima kada je bio duboko ubijeđen da demokratija radi u korist njegovih ubjeđenja - Upiši prvo Građevinski fakultet u Titogradu (Podgorica se tada zvala Titograd) - rekao je pape - Pa onda idi u Zagreb, kad si navalio, probaj na Arhitekturu, pa ako te prime, ja nemam ništa protiv, podržaću te u svakom pogledu - i finansijski, naravno itd.
Bio je ubijeđen, siromah pape, da potomak njegov nema apsolutno nikakve šanse da prođe u Zagrebu.
Saberi, oduzmi - iz škole sam odnio u Zagreb jedva 30 bodova, možda čak koji bodić manje - pa sam zato morao da razvalim Prijemni ispit - što mi je pošlo za rukom, ali ne zato što sam genije - mislim, ne presudno - već zato što sam stvarno bio zapeo da idem u Zagreb, pa sam krvavo spremao taj Primjemi, pogotovo crtanje, nekih pola godine, krvavo - bez časova i koječega, sve sam - samo sam.
Imao sam 18 na crtanju, 10 na testu matematike i fizike i 15 iz opće kulture - što je uz onih tridesetak iz škole bilo sasvim dovoljno za upis - i previše - debelo sam prebacio.
Kako je samo zinuo, siromah pape, kad je saznao da su me primili na AF u Zagrebu - bio je ponosan na mene, naravno, ali me u isto vrijeme i mrzio, iz dna duše, osjećao sam to - uvijek su ga mučili ti kokteli osjećaja, jadni pape moj.
Ne rekoh vam da je te godine, davne 1983. godine, na Prijemni ispit za upis na Arhitektonski fakultet u Zagrebu izašlo bilo preko 400 djevojčica i dječaka - a primljeno je 80 - dakle, primljen je svaki peti kandidat.
Na Prijemni ispit za upis na Arhitektonski fakultet u Podgorici ove godine se prijavilo 88 kandidata, što je manje nego ranijih godina, moram da primijetim - a upisano je 50 - 20 na budžet i 30 samofinansirajućih - što znači da je otpalo tek nešto malo više od trećine prijavljenih.
Dakle, na Prijemnom za upis na PG AF su prošli svi štreberi i štreberke redom - potražio sam na spisku lika koji je briljirao na PG AF Prijemnom ispitu - ali nije prošao zbog lošeg uspjeha u srednjoj školi - i nije ga bilo, vjerovali ili ne. Dobri su dobri - a loši nisu više ni pametni.
Kad su me prošle godine primali na poslijediplomske doktorske studije - opet na ZG AF - DSAiU - u međuvremenu mi je dosadio Beograd, moram priznati - opet sam razvalio, zar ste sumnjali.
Da je samo jadni pape živ pa da mu sve to ispričam - lijepo, redom i potanko, sve kako je bilo...
Jadni pape moj... neka počiva u miru.
Bonus video:
