Sam naslov ove knjige, Nacionalizam ili demokracija, ukazuje što Milan Kangrga misli o odnosu demokratije i nacionalizma.
Uvriježeno je mišljenje o velikoj razlici između nacionalizma i šovinizma, o mogućnosti „nacionalističke demokracije“ ili demokratskog nacinalizma“. On precizno, i bez ostatka piše: “Ili nacinalizam ili demokracija... to jednostavno znači da se nacionalizam i demokracija apsolutno isključuju“.
Prekoračivanje datosti
Ako se radikalno zlo može definisati kao izdizanje partikulariteta na nivo opštosti, onda se nameće zaključak: “nacionalizam je to insistiranje na (nacionalnoj) posebnosti, ali protiv općosti kao univerzalnog ljudskoga, pa je nacionalistička svijest bitno usmjerena samo na ono svoje (ovdje valja reći: puko na-rođeno, rodovsko i plemensko kao samoniklo i u sebi zatvoreno spram drugoga), a protiv svega i svakog drugog (i drugačijega), što se ne priznaje i smatra se manje vrijednim ili posve bezvrijednim, kao „tuđe tijelo“ u onome što je „samo naše“.
Tako se nacionalizam pokazuje i djelatno potvrđuje kao to - radikalno zlo! A to znači... da se otelovljuje kao - anti-duh“. Nacionalisti svih boja, kad se spomene duh, čovjek i drugi kao drugačiji od njega, poput Gebelsa, odmah se dohvate kame ili pištolja.
Čovjek je biće mogućnosti, a ne datosti. Čovjek datost mora prevazilaziti, ako želi da postane istinsko ljudsko biće. Prekoračivanje datosti je dimenzija stvaralaštva. A nacionalisti kao pripadnici čopora preziru stvaralaštvo, tj. otvorenost i slobodu čovjekovu. “Utoliko je nacionalizam u svojoj biti povratak u - zoologiju čovječanstva“.
Nacionalista je - ništa
M. Kangrga nacionalizam suprostavlja demokratiji i označava ga kao bitnog protivnika, najljućeg neprijatelja i njenog zatiratelja. Nacionalizam u svojoj biti počiva na plemenskom kolektivitetu koji je utemeljen na despotizmu, etatizmu, totalitarizmu, nacizmu i tiraniji svih vrsta. Nacionalista sve svoje prerogative koje ima kao ljudsko biće prenosi na naciju-državu „a on sam po sebi nije i ne znači doslovno - ništa“.
Milan Kangrga
Ne bez ironije Kangrga piše o floskuli koja se često čuje, a izgovara se sa velikim ponosom. Mnogi za sebe kažu - Ja sam DOBAR Hrvat, Srbin, Crnogorac, i td., i td. Ali postavlja se suštinsko pitanje - što je dobro ili zlo za državu u kojoj si samo ti dobar, a drugi su zli.
Ali jedno je sigurno, da iz ove optike, svako onaj ko kritički govori bilo što o svojoj državi i naciji taj je ispao iz određenja „DOBAR Hrvat, Srbin, Crnogorac...“. A ovi ispravni „trebaju se samo javno busati u prsa i staviti ruku na srce pri sviranju himne... pa da se samim tim postane dobar Hrvat...“(M.K.). A ko je dobar ne može činiti zlo.
Kangrga se pita - kako DOBAR NACONALISTA da bude lopov, pljačkaš narodne imovine. On ne može da bude ratni zločinac, zato što je dobar pripadnik svoje nacije. A oni koji su skloni kritici vlasti, koji sumnjaju, koji imaju primjedbe ne mogu biti „dobri“. Oni su izrodi, neprijatelji, ustaše, srbofili, jugonstalgičari... Kako su dobre Njemce doživljavali Jevreji u vrijeme nacizma?
Ajhmanova “odbrana”
Početkom šezdesetih se u Izraelu sudilo Adolfu Ajhmanu, koji je bio kriv za deportaciju miliona Jevreja u koncentracione logore smrti. On je čitavo vrijeme tvrdio da nije kriv.
Njegovi argumenti su bili: „Ja sam DOBAR Njemac, bio sam DOBAR član nacionalsocijalističke partije, bio sam DOBAR i savjestan činovnik i dobro, čak odlično sam obavljao svoju dužnost (osiguravanje transporta za slanje žrtava u logore), slušao sam Firera u svemu i nikad u tome nisam zatajio, bio sam DOBAR otac i DOBAR suprug, bio sam DOBAR prijatelj svojim nacističkim prijateljima, bio sam DOBAR susjed mojim komšijama, i - što vi sad hoćete od mene i zbog čega me optužujete i osuđujete?! Ja sam nevin!“ Ipak, morao je biti osuđen. Za zločin protiv čovječnosti i čovječanstva. Još nije bio čovjek.
Velika povijesna laž
Može se utvrditi da nacionalizam ne samo što nije dobar već je „velika povijesna laž, nedostojna čovjeka današnjice.“ Nacionalizam je svođenje čovjeka na nivo biologije, tj. na pukog pripadnika vrste, a on se istorijski podigao na nivo roda, ljudskoga roda.“
Zato ovdje treba još jednom naglasiti: nacionalist je primitivna, zaostala, nezrela, ljudski još-ne-oblikovana, u sebi još-ne-oplemenjena, neizgrađena, unutrašnje šuplja psiha i egzistencija.”
Najopasnija stvar od nacionalistički indoktriniranog pojedinca je kad takav dođe na vlast. Samopotvrđujući se isključivo kroz naciju, svojim šupljim manifestacijama, postaje najveća opasnost po čitavo društvo, zajednicu, na kraju krajeva po državu u koju se tako zapjenušano kune.
Boris Buden u svojoj knjizi “Zona prelaska - o kraju postkomunizma”, radikalno zaključuje: “Nacija je kovčeg u kojem je društvo položeno u grob“.
Bonus video:
