That's why I sent them over there, because I know they were gonna knock some sense into you, and you were going to come up with a plan to get us out of all this. So thank God for me.
American Hustle
Prvo treba priznati - a zatim odmah i naglasiti, svakako - da smo vrlo lijepo reagovali na Hotel Gaudi - tj. na projekat rekonstrukcije i prenamjene bivše upravne zgrade bivšeg Građevinskog preduzeća "Prvoborac" Herceg Novi - u Hotel Gaudi.
Prvo sam ja reagovao - odabirom ilustracija, tj. teme - a zatim ste vi regovali, prošle subote - zainteresovanošću za priču i komentarima.
Kad osjetim da treba da se pozabavim arhitekturom domaćeg autora/autorke, pa dobijemo - autor/autorka i ja - 3.000 prikaza i pedesetak sharovanja od vas na dar - to je dobar, solidan rezultat, a ujedno je i odraz dubokog poštovanja koji najšira javnost gaji prema dotičnom autoru/ dotičnoj autorki (zlonamjerni komentari na stranu). Međutim, kad se primaknemo cifri od 5.500 prikaza i dobijemo nevjerovatnih 240 sharovanja na Facebooku - to je onda stara dobra ljubav - čista ljubav - čista, jasna i iznimno rijetka ljubav.
Kvalitet Aleksićeve interpolacije je u buđenju nade da će taj hotel - Hotel Gaudi - generisati nekakva, bilo kakva, dešavanja na prostoru koji gravitira kružnom toku u Meljinam
Filip Aleksić, autor predloga buduće - nadajmo se - intervencije u Meljinama, ponudio nam je, ako ništa drugo - a ono vrlo intrigantan materijal za komentare i kritiku - i mislim da bi trebalo da mu zahvalimo, svi zajedno, bez obzira da li više naginjemo ka pozitivnoj ili negativnoj ocjeni njegovog rješenja.
Sama činjenica da smo reagovali - bez obzira na predznak - ukazuje na neke apsolutne kvalitete rješenja, tj. na svrsishodnost tih par vrlo zrelih i vrlo hrabrih poteza koje je Aleksić povukao preko objekta Bogdana Cvjetkovića iz 1986. godine - a ukazuje i na postojanje opšteg interesa za savremeno arhitektonsko stvaralaštvo na ovim našim napaćenim prostorima - samo treba potrefiti ton koji godi našem kolektivnom uhu, odnosno liniju koja godi našem kolektivnom oku - ili u prevodu: liniju koja godi našem istančanom osjećaju za taj neuhvatljivi balans forme i funkcije - strogo u službi (estetskog) uzdizanja konteksta - shvaćenog u najširem smislu, naravno.
Filip Aleksić je uspio da uzburka ovdašnje, vječito pospane duhove - 240 sharovanja je nemoguće ignorisati - što svakako upućuje na potrebu zauzimanja čvršćeg stava o projektu Hotela Gaudi. U to ime, dodao bih par rečenica na ono što ste imali prilike da pročitate prošle subote.
Dakle, ne treba smetnuti s uma da je ovdje ipak riječ o idejnom projektu - a ne o realizaciji - i da se svašta može desiti do trenutka kad budemo - nadajmo se - ugledali Aleksićev Hotel Gaudi u punoj, izvedenoj varijanti. Sve pohvale i pokude bi stoga u ovom trenutku trebalo držati pod kontrolom, tj. suspendovati do daljnjeg. A da je projekat beskrajno interesantan - i da beskrajno pripada podgoričkoškolskom integralu - u to nema sumnje.
Teaser/trailer
Bitno je i da Aleksić čitavu stvar odrađuje u tri poteza - zadržao je volumen intacta, što je od presudne važnosti - zatim je objekat presvukao - u djevičanski bijelo (već vidim corian) - i povukao taj oštri rez - tj. prorez na haljini - da bi na kraju pustio muziku, pa je nožica sama krenula kroz prorez itd. Ako to nije zrelo rješenje, tj. vrlo učinkovit način prilaska temi rekostrukcije i prenamjene Cvjetkovićeve upravne zgrade u hotel - onda ne znam što bi bio zreo i učinkovit potez.
Postoji, doduše, taj latentni problem istočne fasade - one koja je okrenuta kružnom toku. Kladio bih se da će taj detalj pretrpjeti stanovite izmjene - trebalo bi razmisliti, na primjer, o par prozorčića koji bi razbili monotoniju dijela istočne fasade iznad dijagonale (salonarhitekture.me). Čudi me da u prošlu subotu nije bilo komentara na taj detalj.
A sada bi valjalo da se opet podsjetimo što ono bješe arhitektonska intepolacija - dakle: interpolacija je, u najkraćem, kvalitativno mijenjanje postojeće, tj. zatečene morfološke strukture prostora novom strukturom, tj. novim arhitektonskim vrijednostima - interpolacija nije, obratite pažnju molim vas: kvantitativno popunjavanje prostora.
Jednu od uspjelijih podgoričkih interpolacija - a nema ih mnogo, vjerujte mi na riječ - potpisuje beogradska družina ARCVS, sa Branislavom Redžićem na čelu
Interpolacija nije puko gomilanje novih struktura u postojeće urbane matrice - interpolacija nije ono što se dešava na prostoru podgoričke Nove varoši, pogotovo u Hercegovačkoj i Ulici Slobode - gdje imamo banalno brisanje postojećih objekata, najčešće prizemnih, i ređanje novih, višespratnih objekata - interpolacija je kud i kamo složeniji proces.
Jednu od uspjelijih podgoričkih interpolacija - a nema ih mnogo, vjerujte mi na riječ - potpisuje beogradska družina ARCVS, sa Branislavom Redžićem na čelu.
Radi se, pogađate, o zgradi "Europoint". Visok kvalitet ove interpolacije se ogleda u uspostavljanju živih relacija između novog objekta i susjednog objekta - zgrade Telekoma na Bulevaru svetog Petra Cetinjskog, autora arhitekte Božidara Milića, iz 1976. godine (što svakako treba provjeriti, zakleo bih se da je objekat Telekoma stariji - podatke o autoru i godini završetka gradnje uzeo sam iz kataloga izložbe MONTENEGRO: Contrast Landscape Architecture Context - Architektur im Ringturm XXXIII, Montenegro.
Contrast - Landscape - Architecture - Context. Adolph Stiller - koja je bila postavljena u Beču, u periodu od 19. septembra do 15. novembra prošle godine). U čemu bi se ogledao kvalitet tih relacija? U geometriji, u prvom redu: oba volumena su približno istih dimenzija - crni je neznatno veći, ako baš hoćete - i oba su iste visine - crni je možda viši za nijansu.
Ako je vjerovati Ivu Maroeviću, hrvatskom povijesničaru umjetnosti - kojega ne treba brkati sa Tonkom Maroevićem, takođe hrvatskim povijesničarem umjetnosti - preduslov uspješne interpolacije je uspostavljanje vrlo specifičnog odnosa prema postojećem stanju, tj. pažljivog isčitavanja stanja. Zatim slijedi utvrđivanje prostornih odnosa, što bismo mogli nazvati i fazom identificiranja s prostorom. Suština interpolacije, ističe Maroević, tj. to što povezuje ta dva koraka - upravo je kreativnost arhitekte.
Kvalitet Aleksićeve interpolacije je u buđenju nade da će taj hotel - Hotel Gaudi - generisati nekakva, bilo kakva, dešavanja na prostoru koji gravitira kružnom toku u Meljinama. Tamo trenutno imamo kakofoniju fizičkih struktira i svakovrsnih prostornih senzacija - i ne vidim da bi Hotel Gaudi mogao da poremeti bilo što - čak i kada bi to bila ciljana namjera - a mogao bi da doprinese - i to dosta.
Dakle, u kojoj mjeri bi Hotel Gaudi mogao da podstakne pomenuto kvalitativno mijenjanje postojeće, tj. zatečene morfološke strukture prostora koji gravitira kružnom toku u Meljinama - ostaje da se vidi.
Eto, opet ispucah današnju kvotu a da nisam ni primijetio. Kako bilo, sad mi je sve jasno. Sad mi je jasno što mi je činiti. Ako želim da se slava moje istančano-cinične i nadasve mudre kritičke riječi pronosi diljem ove napaćene države - a želim - onda pažljivo moram da biram ilustracije, tj. teme budućih tekstova.
Zašto bih stalno forsirao kojekakve priče iz tuđine, kad je domaćih tema - gorućih tema - na pretek. Evo vam i jedna goruća domaća tema - neka to bude, za sad, samo teaser/trailer u formi ilustracije.
Dakle... ?
Bonus video:
