“Iako je o Meštroviću dosta napisano, istorija umjetnosti još je uvijek dužna Meštroviću jer čini se da svaka generacija ima pravo na svog Meštrovića”, kazao je akademik Tonko Maroević na naučnom skupu održanom u Splitu, kojim je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti obilježila 130. godina od rođenja velikog hrvatskog i evropskog vajara Ivana Meštrovića.
Upravnik Muzeja Ivana Meštrovića, Andro Krstulović Opara upozorio je da postoje poteškoće u upravljanju baštinom i ostavštinom Ivana Meštrovića, kao i da je Hrvatskoj potreban novi opšti ugovor kojim bi te poteškoće bile prevaziđene. Dokument “Darovnice” iz 1952. godine kojim Meštrović daruje niz svojih djela Hrvatskoj, ima nedostataka jer je nastao u drugačijim političkim okolnostima, istakao je Krstulović.
“Djelo Ivana Meštrovića postalo je simbol hrvatskog naroda i nacionalnog identiteta i ono znači jako mnogo za međunarodnu afirmaciju i prepoznatljivost Hrvatske i sada, 22 godine nakon međunarodnog priznanja naše države”, kazao je otvarajući skup predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić. Po njegovim riječima simpozijum je važan za revalorizaciju Meštrovića kako bi se njegova djela prenijela na nove generacije. Podsjetio je da Meštrovićev opus sadrži više od dvije hiljade skulptura, izdvojivši “Istoriju Hrvata” i “Zdenac života” i spomenike Josipu Juraju Štrosmajeru, Nikoli Tesli i Ruđeru Boškoviću u Zagrebu, kao i one Grguru Ninskom i Marku Maruliću u Splitu.
Meštrovićev "Pobjednik" na Kalemegdanu
Meštrovićeva genijalnost, naglasio je, došla je do izražaja već u njegovoj 22. godini kada je stvorio “Zdenac života”. Meštrovićevo djelovanje i život bili su kompleksni, indirektno je učestvovao i u politici, ali mu je ta uloga često štetila kao umjetniku.
Akademik Tonko Maroević kazao je da je Meštrovićev status često bio pod znakom pitanja zbog karaktera njegovog rada, odnosno političke komponente zbog čega je “često plaćao dug raznim koncesijama vremena monarhije” pa je, po Maroeviću, dio Meštrovićevih spomenika “možda i prenaglašen u javnoj svijesti”. Po njegovom tumačenju, Meštrovićev evropski odjek “nastao je na krilima politike, ali na tim krilima je i izgorio”. S druge strane treba razumjeti Meštrovićevu obavezu da ima svoj put i da bude kompleksan, tako da je i stvarao djela koja žele da uznemire i koja nose nešto trajno pa su zato “paradoksalno vitalna”.
Skulptura "Kraljević Marko"
“Meštrovićev vjerski sinkretizam daje novi zamah njegovim djelima i čini ih teže čitljivim. Danas, s vremenskom distancom možemo da ga gledamo kao na negog ko pripada 'ideji dugog trajanja', kazao je Maroević.
Četrdeset godina Njegoševog mauzoleja
Ivan Meštrović (1883-1962) najznačajniji je hrvatski vajar koji je još u mladosti stekao međunarodni ugled. Do svoje 50. godine života iza sebe je imao svjetsku slavu koju niko od hrvatskih vajara ili slikara ni prije ni poslije njega nije postigao.
Njegov opus sadrži više od dvije hiljade skulptura, a djela mu se nalaze u javnim prostorima i svjetskim muzejimaja. Meštrović se bavio i arhitekturom, a najznačajnije djelo mu je zgrada Doma hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu. U njegovom opusu je i više od hiljadu crteža.
Meštrovićeva skulptura
Meštrovićev spomenik Štrosmajeru postavljen uz Akademijinu palatu u Zagrebu nalazi se i u grbu Akademije, čiji je Meštrović bio član 43 godine. Meštrović je 24. aprila 1919. izabran za člana s nepunih 36 godina i bio je među najmlađim osobama koje su ikad izabrane u Akademiju. Kad je Meštrović 1952. svoje umjetnine poklonio hrvatskom narodu, primjerak darovnog ugovora predat je na čuvanje Akademiji.
Po zamisli Ivana Meštrovića u Crnoj Gori je, na mjestu stare kapele, podignut Njegošev mauzolej, koji će ove godine obilježiti četrdeset godina postojanja.
Bonus video:
