For I determined not to know any thing among you, save Jesus Christ, and him crucified.
1 Korinthians 2:2
Jer nijesam mislio da znam što među vama osim Isusa Hrista, i toga raspeta.
1 Korinćanima 2:2
U sljedećem broju Art Vijesti imaćete kompletnu reportažu sa XIII "Dana Orisa", obećavam - a međuvremenu bih ipak pokušao da napišem barem nešto o Međunarodnoj naučnoj konferenciji "Architecture Utopia Realism" (AUR) - koja je bila organizovana na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 3. i 4. ovog mjeseca.
Opet se, za divno čudo, reprezentativna američka ekipa teoretičara arhitekture i arhitektonskih kritičara prošetala Beogradom - što je dokaz da je nova postava na BG AF-u vrlo ozbiljna po pitanju umrežavanja sa bijelim svijetom. Kad Reinhold Martin (Reinhold Martin) i Keler Isterling (Keler Isterling) stanu iza katedre u velikom amfiteatru AF-a, onda je lako povjerovati da su čuda stvarno moguća.
Ne bih ulazio u organizacione detalje ovom prilikom - na Internet stranici beogradskog AF-a (arh.bg.ac.rs) imate sve što bi moglo da vas interesuje, eventualno - reći ću samo da je u okviru AUR-a, kao šireg projekta, pored pomenute konferencije organizovana i serija predavanja što će ih uvaženi gostujuću predavači održati na BG AF-u tokom akademske 2013/2014 godine. Što se mene tiče, već sam ubilježio 24. april 2014. kada nastupa Emil Jurcan, jedan od članova Pulske grupe - ekipe koja je vrlo uspješno predstavljala Hrvatsku na prošlogodišnjem, XIII Bijenalu arhitekture u Veneciji - pa ako se zadesim u BG-u toga dana, biće veselja. Kompletan spisak predavača i termine predavanja imate na pomenutoj adresi.
Ako vas zanima postmodernizam - a ne znate odakle da počnete da gradite kulu informacija - preporučujem vam tih devet eseja u Fosterovoj antologiji
To nije sve, naravno - Aleksandar Đokić, dekan BG AF-a, i Petar Bojanić, direktor Instituta za filozofiju i društvenu teoriju - taj institut takođe djeluje pod okriljem Univerziteta u Beogradu - već najavljuju novu konferenciju: "ISSUES? Concerning the Projects of Peter Eisenman".
Konferencija će biti održana na BG AF-u 11. i 12. novembra - pa ako vas put nanese... šalu na stranu, spisak učesnika konferencije je - malo je reći - fascinantan: Džefri Kipnis (Jeffrey Kipnis), Sara Vajting (Sarah Whiting), Sintija Dejvidson (Cynthia Davidson), Greg Lin (Greg Lynn), Alehandro Zaera-Polo (Alejandro Zaera-Polo), Pjer Vitorio Aureli (Pier Vittorio Aureli) i mnogi drugi - tako da tu stvar jednostavno morate ovjeriti, nikakva opravdanja neće se uzimati u obzir.
Za razliku od prošlogodišnje konferencije "Architecture of Deconstruction/ The Specter of Jacques Derrida" - gdje smo imali seriju predavanja između kojih su bile upriličene diskusije - te diskusije su bile nevjerovatno potentne i vrlo inspirativne - ovogodišnja konferencija donosi novinu. Stvar je zamišljena kao serija tematskih sesija u formi diskusija, tj. razgovora sa glavnom zvijezdom - Piterom Ajzenmanom (Peter Eisenman), proslavljenim američkim teoretičarem arhitekture i arhitektom.
Nego da se ja vratim na AUR. Prije nego što sam otišao na AUR, morao sam malo da se pripremim - iz razloga što priča o utopiji i realizmu u arhitekturi, a i šire, nije laka priča, pa su mi stoga bile potrebne neke bazične informacije - ne bih li nekako preživio plovidbu uzburkanim teorijskim vodama - uz napomenu da se izvrsno poznavanje engleskog jezika podrazumijeva - jer u protivnom nemate što da tražite na konferencijama poput AUR-a.
Dakle, krenuo sam od bazične varijante - od abstrakta uvodnog predavanja Ljiljane Blagojević - prodekanke za nauku na BG AF-u, koja je, uz nezaobilazni tandem Vladan Đokić & Petar Bojanić, najzaslužnija što se ta stvar desila.
Pa da vidimo...
"Izgleda da je termin realizam ili koncept realizma (realism)", piše Ljiljana Blagojević na engleskom, a ja se ubih prevodeći na naš jezik, "stara tema koja se ponovo vraća u novijim teorijskim istraživanjima, od debata u filozofiji i estetici do onih u teoriji i praksi arhitekture. Paralelno, tu je takođe pitanje realnog (ili stvarnog - real - op.a.), kao 'povratak realnog' (return of the real) " što je razmatrao Hal Foster..."
Alesandro de Magistris na AUR-u
Hal Foster... samo malo...
Naravno, imamo Hala Fostera (Harold Rudolf Foster), ilustratora, te strip-crtača i strip-scenaristu - strip-serijal Princ Valijant (Prince Valiant) je njegovo najpoznatije autorsko djelo - a imamo i Hala Fostera (Harold Foss Foster), prosljavljenog likovnog kritičara, tj. kritičara umjetnosti i istoričara umjetosti - koji je svojevremeno uredio meni jako drag naslov "The Anti-Aesthetic/ Essays on Postmodern Culture" (Bay Press, 1983) - i napisao predgovor.
"Postmodernizam: postoji li to uopšte i, ako postoji, što to znači?", pita Foster u predgovoru pomenutog naslova. Danas bi odgovor na to pitanje bio: definitivno postoji! - mada nam ni do dan danas, sva je prilika, nije jasno što to tačno znači - da nam je jasno, vjerovatno bismo izmislili neku sasvim novu priču.
"Da li je to koncept ili praksa, stvar lokalnog stila ili čitav novi period ili ekonomska faza? Koje su njegove forme, efekti, mjesto? Kako da obilježimo njegovu pojavu? Da li smo uistinu s one strane modernog, uistinu u (recimo) postindustrijskom dobu? Eseji u ovoj knjizi okrenuti su tim pitanjima i mnogim drugim povrh svega. Neki kritičari, poput Rozalind Kraus (Rosalind Krauss) i Daglasa Krimpa (Douglas Crimp), definišu postmodernizam kao raskid sa estetskim poljem modernizma. Drugi, poput Gregorija Ulmera (Gregory Ulmer) i Edvarda Saida (Edward Said) uvode "predmet post-kriticizma" ("object of post-criticism") i politiku interpretacije. Neki, poput Frederika Džejmsona (Frederic Jameson) i Žana Bodrijara (Jean Baudrillard), pobliže objašnjavaju postmoderni momenat kao "šizofreni" vid prostora i vremena. Drugi, poput Krega Ovensa (Craig Owens) i Keneta Fremptona (Kenneth Frampton), dovode u vezu njegovu pojavu sa padom modernih mitova progresa i dominacije. Ali svi kritičari, osim Jirgena Habermasa (Jiirgen Habermas), slažu se oko jednoga: modernistički projekat je u ovom trenutku duboko problematičan".
Ako vas zanima postmodernizam - a ne znate odakle da počnete da gradite kulu informacija, tj. kulu znanja o tom fenomenu - preporučujem vam tih devet eseja u Fosterovoj antologiji. Fosterov uvodni tekst - tj. predgovor - savršen je rezime čitave te priče - i kad uđete dublje u problem, kad se upoznate sa svih devet eseja redom i potanko - osjetićete potrebu da "polemišete" sa Fosterom, što podrazumijeva da ćete se neminovno vratiti, tj. vraćati predgovoru.
Elem, taj 'povratak realnog', koji pominje profesorica Blagojević, tiče se drugog naslova - iza kojega takođe stoji Hal Foster - ovoga puta u ulozi pisca, tj. autora. Riječ je o knjizi "The Return of the Real" iz 1996. godine (October Books, MIT). Peta glava te knjige je naslovljena - pogodite kako? "The Return of the Real", naravno.
To vam je, u najkraćem, priča o američkoj vizuelnoj umjetnosti nakon 1960. godine i teoriji vizuelne umjetnosti koja se paralelno razvijala. Jedno od ključnih pitanja bi bilo: "Što producira sadašnjost kao različitu i kako, sa druge strane, sadašnjost fokusira prošlost".
Moderna je "ljuštila" sve što joj se našlo na putu, to je činjenica - onda je izbio Drugi svjetski rat, kao vrlo otrežnjujuće iskustvo - ali se po okončanju rata ipak nije desila kreativna erupcija kao nakon Prvog svjetskog rata - koji je djelovao, izgleda, daleko više otrežnjujuće
Tu Fosterovu knjigu, srećom, imate i kao "Povratak realnog", što će reći u prevodu Margite Petrović. Knjigu je objavio beogradski izdavač Orion Art prošle godine.
Dakle, "Paralelno, tu je takođe pitanje realnog, kao 'povratak realnog' što je razmatrao Hal Foster ili kao", nastavlja Blagojevićka, "strast za realno" što je uveo filozof Alan Badju (Alain Badiou) kao ključ za razumijevanje XX vijeka".
Badju uvodi "strast za realno" (la passion du réel) u knjizi Vijek (Le Siècle - The Century, u engleskom prevodu). Ta knjiga je objavljena 2005. godine i pod rukom mi je - ali ipak nemam snage - ni uz najbolju volju. Trenutno su mi draže Žižekove intepretacije Badjua - "Welcome to the Desert of the Real" (Dobrodišli u pustinju realnog).
"Konačno i definišuće iskustvo XX vijeka", piše Žižek, "bilo je izravno iskustvo Realnog suprotstavljenog svakodnevnoj društvenoj realnosti - Realnog u svom svojem ekstremnom nasilju kao cijeni koju treba platiti za ljuštenje zavaravajućih slojeva realnosti".
Moderna je "ljuštila" sve što joj se našlo na putu, to je činjenica - onda je izbio Drugi svjetski rat, kao vrlo otrežnjujuće iskustvo - ali se po okončanju rata ipak nije desila kreativna erupcija kao nakon Prvog svjetskog rata - koji je djelovao, izgleda, daleko više otrežnjujuće. Desilo se, međutim, da su sve te kvalitetne međuratne priče konačno dosegle svoje kvantitativne vrhunce u godinama neposredno po okončanju Drugog svjetskog rata - da bi, početkom šezdesetih, recimo - opet počela realna dezintegracija iluzija. Danas opet navijamo za "nerealno", tj. virtualno.
Imam problem, moram vam priznati, sa filozofijom koja insistira isključivo na misaonim, tj. apstraktnim konceptima - a ne nudi sličice za koje bi se uhvatio neko naklonjen, prije svega i iznad svega - vizualnoj percepciji - poput mene. Teorija koja je meni prirasla srcu - uvijek se vrti oko neke realne slike - ili realnih paralela - dajte mi neko umjetničko djelo, ili neku kuću još bolje - iza koje stoji pravi umjetnik, odnosno arhitekt - i ja ću biti presrećan.
Badju? Neka, hvala, možda neki drugi put...
Dakle, u sljedećem broju, kao što rekoh - reportaža sa XIII "Dana Orisa" - a onda se opet vraćam na AUR-u. Treba mi još jedna seansa...
Bonus video:
