Pisac Stiven Ivens istražio je uvrnuti svijet bajki braće Grim, uspavanki ispunjenih pričama o unakazivanju, kanibalizmu, infanticidu i incestu, prenosti Tportal.hr.
Iza slatkih naslova bajki braće Grim leže mračne priče o seksu i nasilju, smatra Ivens.
“Te bajke daleko su od svega nama danas zamislivog ili prihvatljivog. Da su kojim slučajem nastale kao videoigre, sigurno bi dobile zabranu distribucije”, objasnio je.
Jakob i Vilhelm Grim pisali su u drugačijem svijetu. Živjeli su u gradiću Kasel u Njemačkoj gdje su studirali pravo i književnost te napisali više od 150 priča koje su objavili između 1812. i 1814. Neke od njih su zaboravljene, ali neke poput Crvenkapice, Pepeljuge, Ivice i Marice i Snežane, postale su dio neizostavnog repertoara bajki za djecu te se čine bezvremenskim. Tokom godina doživjele su transformaciju u bezbrojnim adaptacijama: Dizni ih je ublažio, likovi se pojavljuju u stripovima, filmovima, a pisci ih svakim nadopisivanjem pomalo prekrajaju.
Marija Tatar, profesorica njemačkog folklora i mitologije na Harvardu, tvrdi da su originali bili jako daleko od savremenih, adaptiranih verzija priče.
Tokom godina bajke su doživjele transformaciju u bezbrojnim adaptacijama: Dizni ih je ublažio, likovi se pojavljuju u stripovima, filmovima, a pisci ih svakim nadopisivanjem pomalo prekrajaju...
“Nisu bili politički korektni. Prepuni su seksa i nasilja. U 'Snežani' maćeha zahtijeva pluća i jetru malene djevojčice. Ona ima samo sedam godina i lovac je odvodi u šumu. To je zastrašujuće. Zla maćeha natjerana je da pleše do smrti u užarenim crvenim olovnim cipelama. U Pepeljugi, zlim polusestrama odrezani su nožni prsti i pete”, navodi Tatar.
Bajke o krvoproliću i seksualnosti Džon Apdajk nazvao je pornografijom za klince.
“Ne mogu pratiti sve savremene verzije 'Snežane'. Nije riječ samo o Diznijevoj produkciji. Filmaši rade verzije samo za odrasle izvlačeći iz njih naglasak na perverznoj seksualnosti”, riječi su američkog pisca.
U rodnom gradiću braće Grim u toku je izložba originalnih publikacija bajki i ostalih njihovih djela. Postoji i dio izložbe na kojem stoji upozorenje da maloljetnici nemaju pristup. U tom dijelu izložbe, iza teške zavjese, odrasli posjetioci mogu pročitati najnasilnije isječke iz bajki. Jedna od autorki izložbe, Lujza Denč, smatra da upravo ti “sakriveni” djelovi pokazuju da dobro trijumfuje nad zlim, koje uvijek na kraju bude kažnjeno i poraženo.
“Postoji dobro i postoji zlo i o tome nema rasprave. To je vrlo razumljivo djeci. Jasno je, dobro uvijek pobjeđuje i to je najvažnija poruka”, kazala je kustosica koja misli da su bajke zadržale privlačnost kroz vjekove zbog ostavljanja prostora čitateljskoj imaginaciji. “Karakterizacije su limitirane pa ostaje puno prostora za nadogradnju. Ako vam neko čita, mozak popunjava praznine. To je dio magije bajki”, objasnila je.
Ivens na kraju zaključuje da su bajke braće Gim izrazito mračne, ali i uzbudljive te da će, uprkos nasilnim djelovima, preživjeti i sljedećih dvjesta godina.
“Nisu bili politički korektni. Prepuni su seksa i nasilja. U 'Snežani' maćeha zahtijeva pluća i jetru malene djevojčice. Ona ima samo sedam godina i lovac je odvodi u šumu. To je zastrašujuće”
Što ako se dogodi...
“Iako su to priče o dobru i zlu, u kojima se laganje i obmanjivanje kažnjavaju, težak pošten rad je nagrađen, dogovori se moraju poštovati, a stranaca se treba pribojavati, ali ipak ne zahvaljuju tome svoju vječnu privlačnost. Moralne poduke nikad nisu zabavljale publiku, ali sablasne i napete priče s neizvjesnim krajem, sasvim sigurno drže pažnju. Pružaju nam scenario 'što ako': što ako se dogodi upravo najgora stvar koju smo mogli da zamislimo, ali ublaženo vremenskom distancom, budući da se događaju 'jednom davno' i završavaju 'živjeli su sretno do kraja života'. Jasno je da mnoga djeca uživaju u zastrašujućim detaljima, a da ih roditelji izbjegavaju. Neki roditelji izbjegavaju da čitaju “Pepeljugu” smatrajući da je loš model za djecu, jer po cijele dane samo obavlja kućne poslove”, objašnjava Marija Tatar.
Galerija
Bonus video:
