Otkucaji srca se povecavaju za 15 u minuti, dlanovi se znoje, temperatura kože padne nekoliko stepeni, mišići su napeti, krvni pritisak skače. Ne brinite, to je samo film, i to horor. Da, uprkos ogromnom strahu koji izazivaju, horor filmovi fasciniraju ljude.
Zašto volimo da se plašimo?
“Najstarije i najjače ljudsko osjećanje je strah, a najsnažnija i najjača vrsta straha jeste strah od nepoznatog. Osjećanje strahopoštovanja prema misteriji nepoznatog predstavlja i sa stanovišta evolucione psihologije uslov opstanka ljudskog roda˝, kaže za ˝Život˝ dr sci med Tijana Cvetić, specijalista medicinske psihologije.
Navodi da neminovna analogija između fantazije i fenomena strave vodi nas u svijet arhetipskih slika koje se pojavljuju u našim snovima, vizijama, stvaralačkim procesima.
˝Fantazija je u bliskoj vezi sa našim sjećanjima i iskustvima. Horor filmovi prodiru u realno, onoliko koliko je potrebno da sa jedne strane ugrozi sigurnost egzistencije protagoniste, a sa druge strane da poremeti sigurnost auditorijuma˝.
Ističe da je horor žanr koji nas konfrontira sa onim aspektima našeg vlastitog života koje teško možemo svjesno da predstavimo.
˝Horor filmovi su uznemiravajući, filmovi stvoreni da nas zaplaše i uspaniče, izazovu užas i nemir, da probude naše najgore skrivene strahove često sa zastrašujućim i šokantnim završetkom, dok nas očaravaju i zavabljaju u isto vrijeme˝.
Kaže da se efektivno centriraju na tamnu stranu života, na zabranjeno, čudno i alarmantno iskustvo.
Prema njenim riječima oni se bave našom prvobitnom prirodom i njenim strahovima: našim košmarima, našom ranjivošću, našim strahom od nepoznatog, strahom od smrti i gubitka identiteta.
“Neki ljudi tragaju za intenzivnim senzacijama kao što je jak strah, dok ih drugi izbjegavaju. Moždani mehanizmi koji uzrokuju te individualne razlika još uvek nijesu jasni”.
Navodi da su nove tehnike vizuelizacije funkcionalnosti mozga pokazale da se pri gledanju ovakvih filmova aktivira dorzomedijalni prefrontalni korteks, koji upućuje na ulogu ovog dijela mozga na subjektivni osjećaj straha.
Što je veći osjećaj straha jača je funkcija ovog dijela mozga.
Kakva je razlika između straha kada smo stvarno ugroženi i kada gledamo horor filmove? ˝Istraživanja su pokazala da razlike nema˝.
Fiziološke reakcije gledalaca horor filmova, kako kaže dr Cvetić, su jednake sa reakcijama kada je neko zaista proganjan.
˝Tako kada ljudi gledaju strašne scene otkucaji srca se povecavaju za 15 otkucaja u minuti, dlanovi se znoje, temperatura kože padne nekoliko stepeni, mišići su napeti a krvni pritisak skače. Tako profesor Sparks sa Perdue univerziteta u SAD konstatuje da iako mi sebi kažemo da slike na ekranu nisu stvarne naš mozak reaguje kao da jesu˝.
Na pitanje šta je to privlačno u horor filmovima, odgovara da su rađeni različiti pokušaji kako bi se odgovorilo na ovo pitanje, najčešće kombinujući razloge o samoj prirodi horor tekstva sa razlozima o tačno određenom karakteru samih horor konzumenata.
˝Postoje različite teorije koje mogu objasniti privlačnost horor filmova. Dr Džejms B. Viver kaže da će se mnogi mladi odlučiti za horor filmove samo zbog toga sto će to kod odraslih izazvati negativne reakcije˝.
Navodi da druga teorija kaže da ljudi mogu tragati za nasilnim vidovima zabave kao načinom suočavanja sa stvarnim strahovima ili nasiljem.
˝Jedno popularno objašnjenje za privalačnost horor filmova je izražena preko autora horor romana Stivena Kinga, koji kaže da oni deluju kao neka vrsta sigunosnog ventila za naše okrutne ili agresivne impulse˝.
Takođe ističe da privlačnost sama može biti psihološka i socijalna. Kaže da se psihološka odnosi na to da je ikonografija u filmovima često povezana sa našim bazičnim strahovima: mrakom, maskama, nožem itd, kao i našim potisnutim željama naročito nasilnih i seksualnih sadržaja.
˝Psihološka privlačnost upućuje i na našu fascinaciju tijelom i njegovom fragilnošću, na seks i seksualnost i na kraju krajeva djeluje umirujuće jer vladaju pravila, a haos je stavljen pod kontrolu˝.
S druge strane socijalna privlačnost nas vodi u sam narativ koji predstavlja normalost, a čudovišta stoje nasuprot nje, često je priča zasnovana na modernim društvenim strahovima i tenzijama.
˝Konačno, duruštvo je u stanju da uhvati i kontroliše „abnormalno“. Socijalna privlačnost takođe se naslanja na proizvode nauke, tehnologije religije i psihologije, a u skorije vrijeme porodica i životni stil srednje klase su ispitivani kao izvori horora˝.
Mogu biti zabavni, ali ostavljaju posljedice
O posljedicama horor filmova na dječiju psihu, dr Cevetić kaže da horori mogu biti zabavni, ali to ne znači da efiekti gledanja ovakvih filmova su samo benigdni.
˝Istraživači, a naročito Cantor sa saradnicima ističe važnost zabrane ovakvih filmova djeci. U jednoj anketi studenata Cantor je našla da skoro 60% ispitanika koje je gledalo horor filmove pre 14 godine su imali problem sa snom ili neku drugu vrstu straha˝.
Navodi da su ispitvanja pokazala da djeca u tom uzrastu razvijaju strahove od vode ili klovnova,i da imaju opsesivne misli na strašne slike.
˝Teorije ukazuju da mozak može da sačuva sjećanja na ove filmove u amigdali, koja igra važnu ulogu u izazivanju emocija. Sjećanja na ove filmove mogu izazvati slične reakcije kao one koje prouzrokuje prava trauma i kao takva može biti jako teška da se izbriše˝.
Bonus video:
