Crna Gora je krajem prošle godine sastavila početnu listu od 178 običaja, umijeća, vještina, zanata - žive tradicije koji bi se mogli naći na UNESCO listi svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Durmitorske legende, umijeće izrade predmeta od drveta, svadbeni običaji u Grblju, kićenje hrastove grane, gađanje kokota, narodno liječenje, kult Sv. Vladimira, Bokeljska mornarica, Bokeljska noć, Fašinada, vještina izrade dobrotske čipke i vještina izrade čunova... samo su neke vrijednosti koje baštini Crna Gora.
Krajnji cilj Uneska je da se autentična nematerijalna kultura zaštiti od zaborava i kvazipreoblikovanja usljed industrijske i kulturne globalizacije. Nematerijalno kulturno nasljeđe su znanja, vještine, stari zanati, instrumenti, narodna umjetnost, običaji...
Nekoliko timova, sačinjenih od pedesetak stručnjaka su obilazili Crnu Goru i popisivali običaje koji i danas žive u nekim krajevima, a od 300 sakupljenih, odlučeno je da se 178 njih nađe u Registru nematerijalne baštine, čime će država prvi put zaštititi svoje autohtone kulturne vrijednosti.
Projektom evidentiranja nematerijalne kulturne baštine do sada je obavljen terenski dio posla, dokumentovanje evidentiranih nematerijalnih dobara, formiranje popisne liste dobara po opštinama i napravljen predlog preliminarne liste nematerijalnih dobara, saopštilo je Ministarstvo kulture.
Prema preporukama iz UNESCO Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine i Zakonu o zaštiti kulturnih dobara Crne Gore, popisana dobra za koja se procijeni da posjeduju vrijednosti tek nakon upisa u Registar nematerijalnih kulturnih dobara u Upravi za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture mogu biti nominovanja za UNESCO listu svjetske baštine.
"Važno je naglasiti da kandidatura za upis na UNESCO listu predstavlja krajnji korak u zaštiti i valorizaciji nematerijalnog kulturnog dobra. Prije toga, neophodno je prepoznata nematerijalna dobra adekvatno zaštititi i valorizovati na nacionalnom nivou", saopštilo je Ministarstvo.
Crna Gora je tek sastavila početnu listu sa koje će se izdvajati dobra, dok je Hrvatska na UNESCO listi popunila već 12 stavki. Oni su tako zaštitili čipkarstvo, dvoglasno pjevanje, feštu Sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, proljećnu procesiju Kraljice iz Gorjana, poklade kastovskih zvončara, procesiju Križen na Hvaru, umijeće izrade tradicionalnih drvenih dječijih igračaka Hrvatskog Zagorja, Sinjsku alku, medičarstvo sjeverne Hrvatske, bećarac s područja Slavonije, Baranje i Srema, nijemo kolo s područja Dalmatisnke Zagore, ojkanje i klapsko pjevanje...
Naravno, Registar ili UNESCO lista nisu konačni, već se mogu dopunjavati u skladu sa zahtjevima građana, institucija... Crnogorsko Minsitarstvo kulture je pozvalo sve zainteresovane da se uključe u proces očuvanja nematerijalnog dobra i da od njih očekuje inicijativu ka državnim institucijama.
"Jednom formirana lista se ne zatvara nego predstavlja dokument koji se neprestano širi, zavisno od interesovanja. Napominjemo da kao glavne nosioce inicijativa ka očuvanju nematerijalnih dobara Konvencija prepoznaje lokalne zajednice, od kojih se očekuje inicijativa ka državnim institucijama. Kako je ova oblast u našoj zemlji relativno nova, mi smo 2012. godine sa nivoa insitucija započeli popis nematerijalnih dobara, ali očekujemo da u narednom periodu naša nacionalna lista bude popunjavana sa što više lokalnih inicijativa jer se zaštita nematerijalne baštine oslanja na saradnju lokalnih zajednica, lokalnih ustanova i nacionalnih institucija.
Crna Gora je tek počela sa popisom, Hrvatska je došla i do svjetske liste, a Srbija je u sjedište UNESCO-a poslala 27 predloga, među kojima su pirotsko ćilimarstvo, filigranski zanat, đurđevdanski obred, kosovski vez, pjevanje uz gusle, kolo u tri u šest, krsnu slavu, kolo Rumenka, pjevanje iz vika, groktalica, ojkača, erski humor, sviranje na gajdama, fruli ili na kavalu...
Na prostorima bivše Jugoslavije se često dešava da razni narodi neki običaj prepoznaju i doživljavaju kao svoj.
Jednom formirana lista se ne zatvara nego predstavlja dokument koji se neprestano širi, zavisno od interesovanja
Tako su u Hrvatskoj na listu stavili ojkanje, koje svojataju i Srbi, dok su Srbi stavili pjevanje uz gusle, koje Crnogorci doživljavaju kao isključivo “našu stvar”... ni u Evropi nije drugačije, Francuzi su htjeli da zaštite svoju kuhinju, što su im “oborili” Italijani koji su dokazali da je riječ tek o mediteranskom načinu ishrane...
Crnogorci mogu biti mirni, jer država može da stavi gusle na listu, kao i sve drugo što prepozna kao vrijednost.
" Kada je riječ o UNESCO listi, elementi koji se nalaze u više država, poput gusala, se obično kandiduju multunacionalnim nominacijama. Takva nominacija je na primjer upis Đurđevdana kao proslave proljeća na listu UNESCO, projekat koji je pokrenula Turska, a u koji je uključena između ostalih i Crna Gora", objasnili su iz Ministarstva kulture.
Najviše zanata, a najmanje vještina
Crnogorski stručnjaci su na Preliminarnu listu nematerijalnih dobara stavili 178 elemenata, podijeljenih u šest grupa. Tako su pod stavkom jezik, govor, usmeno predanje, usmena književnost i drugi usmeni izraz popisali 21 dobro.
Kao izvođačka umjetnost je evidentirano 6, a pod običaje obrede i svečanosti 64 dobra. Zvanje znanja ili vještine vezanih za prirodu ili svemir su stekla 2, a kao kulturno i znamenito mjesto su evidentirana 3 dobra, dok su u tradicionalne zanate i vještine zapisana 82 dobra. Uprava za zaštitu kulturnih dobara je zadužena da nastavi sa istražvanjem i da redovno prati stanje i da najmanje jednom u pet godina ponovo vrjdnuje kulturne vrijednosti dobara.
Prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, koji je donesen 2010, svaka institucija, ustanova, udruženje ili pojedinac ima pravo da podnese inicijativu za zaštitu kulturnog dobra, na osnovu koga Uprava za zaštitu kulturnih dobara formira stručni tim koji procjenjuje njegovu vrijednost.
" Dakle, svi zainteresovani mogu Upravi podnijeti svoje predloge koji će biti razmatrani, a konačno neka od tih dobara i upisana u Registar. Lista nije konačna, konstantno se ažurira", objašnjavaju iz Ministarstva kulture. Nematerijalna kulturna baština postala je fokus interesovanja svjetske javnosti 2001. godine, dvije godine prije usvajanja Konvencije i šest godina prije njenog stupanja na snagu.
Tadašnji generalni direktor UNESCO Koïchiro Matsuura, kako bi skrenuo pažnju na značaj izučavanja i zaštite nematerijalne kulturne baštine, donio je Proklamaciju o remek-djelima oralne i nematerijalne kulturne baštine. Stupanjem na snagu Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (usvojena 2003. godine, stupila na snagu 2008. godine) dotadašnji popis preoblikovan je u Reprezentativnu listu nematerijalnih kulturnih dobara, koja obuhvata elemente duhovne kulture koji imaju univerzalnu vrijednost.
Galerija
Bonus video:
