„I leto je, i ja se vraćam u svoju ulicu... U toj ulici ja više nemam nikog i imam sve. I ja, ulični Odisej…”
I tako je “ulični Odisej” zvani Božo Koprivica ponovo došao u svoju ulicu, u svoj Nikšić. Iako je “autobiografija trgovanje sa sjećanjem”, a on “loš trgovac” sa publikom je podijelio “San ulice”.
Riječ je o knjizi sa kojom je, kako Nebojša Grujičić, urednik magazina “Moderna vremena”, svaka biblioteka bolja.
Poznanstvo Grujičića i Koprivice, koje je preraslo u prijateljstvo, traje 15 godina, još iz perioda kada je Grujičić bio urednik nedjeljnika “Vreme”. Jedan je od rijetkih koji može da svjedoči o tome kako su nastajali tekstovi objavljeni u pomenutoj knjizi.
“Božo tekstove piše u cajnotu, otimajući ih od tmine. To su papiri i papirići pomoću kojih ‘šije’ tekstove. To su djelovi raspadnutog svijeta u prostoru i vremenu. U rasutom svijetu Božo krhotine skuplja i vezuje u jednu cjelinu u kojoj otima od zaborava ono najvrijednije u životu”, kazao je Grujičić.
Koprivica kaže za sebe da je imaginarni kartograf nevidljivih gradova, a u romanu “San ulice” Nikšić je nevidljivi grad, grad koji je upisao u literaturu kao što su to uradili Markes sa Makondom ili Kiš sa Ulicom “Divljih kestena”.
“Ulična utakmica između prijatelja čini Nikšić gradom sjenki u kome ti dječaci i dalje tjeraju loptu, igraju fudbal i traže savršeni volej. I ti dječaci, i taj grad, su oteti od tmine”, kaže Grujičić.
Kemal Musić, moderator večeri, ističe da je „San ulice“ knjiga života koja liječi njegove rane jer sve ono što u životu, kazao je u šali, nije uspio da bude, to je u knjizi.
“Sve što Božo radi je vrsta izazova, emotivnog i intelektualnog. Ne znam o kakvoj magiji je riječ ali sam uvjeren da priče imaju moć da mijenjaju mjesta budući da sam nekoliko puta tražeći neke priče našao ih na različitim mjestima koja su u tom trenutku bila idealna mjesta za tu priču”, kazao je književnik i kolumnista Balša Brković.
Taj “najnikšićkiji roman koji je moguće zamisliti”, ističe Brković, uradio je to da grad pod Trebjesom “u pasusima liči na Suboticu, na neke od najljepših književnih gradova koje imamo na našem zajedničkom četvoroimenom jeziku”.
“Kao da je Koprivica riječ biografija naučio od Danila Kiša, jer niko drugi nije tu riječ izgovarao sa toliko metafizičkog sjenčenja i istovremeno i neke egzistencijalne punoće i izazovnosti, kao Kiš. Ova knjiga je istovremeno i najličniji mogući roman, biografija o igraču, pripovjedaču, ali i o prostorima koji su važni za autora”, kazao je Brković i dodao da roman sadrži i sjajnu antologiju poezije. On ističe da postoje knjige koje “zagrcnu silnim mogućnostima koje nude”. Kao i žene, uostalom.
“Ali, što ste stariji sve manje srećete i takve žene i takve knjige. Ja sam osjetio prilično uzbuđenje što sam pred ovom knjigom, kao čitalac, osjetio i tu vrstu uzbuđenja i tu zagrcnutost”, kazao je.
A pisac koji zna “da je najtačniji jezik onomatopeja, a najbolji kostim nagost”, koji “nije književnik, jer boluje od lijenosti”, kazao je da ništa što piše nije dovršeno. Počeo je da piše da bi “dopunio penziju”, pošto je rano postao penzioner.
Promocija knjige “San ulice” održana je u Blues brothers baru, najljepšem prostoru, kako reče Koprivica, u kome može biti organizovano neko veče.
“Dok postoje ovakva mjesta ne može Nikšiću ništa da bude”, poručio je vječiti “partizanovac”, “ljevičar, pilot-lovac, španski borac, Crnogorac” koji je odlučio da odlomke iz knjige čita publika.
“Učinio sam od sebe ono što nisam znao, a ono što sam mogao, to nisam učinio” (Breht ili Pesoa ili ja (Koprivica).
Galerija
Bonus video:
