Prezentacija prošlogodišnjeg i svečano otvaranje Internacionalnog simpozijuma skulpture 2012, u organizaciji JU Umjetničke kolonije Danilovgrad, biće održano u četvrtak 20. septembra na platou ispred zgrade Kolonije. JU Umjetnička kolonija Danilovgrad obilježava jubilej - četiri decenije postojanja i umjetničkog stvaralaštva, a ove godine okupila je umjetnike: Masimo Kjapeta (Italija), Rade Vilotijević (USA), Vladan Martinović (Srbija) i Marko Petrović Njegoš (Crna Gora).
O dugoj tradiciji Umjetničke kolonije, na juče održanoj konferenciji za novinare, govorio je Vidoje Pavićević, potpredsjednik Opštine Danilovgrad, koja je osnivač i pokrovitelj Kolonije i Internacionalnog vajarskog simpozijuma.
“Naša Kolonija je jedinstvena na Balkanu. Od svojih pionirskih koraka ona izlazi iz lokalnih okvira i već 1974. posjećuju je prvi inostrani umjetnici. Organizovanošću i kvalitetom rada izborila se za svoje najveće priznanje, a to je epitet međunarodne institucije.
"Kolonija je začetnik njegovanja, ostvarivanja i izvođenja skulptura za slobodan prostor"
Među brojnim aktivnostima, počasno mjesto zazuzima održavanje Internacionalnog simpozijuma skulpture, koji je do sada okupio preko sto vajara, poznata domaća i svjetska imena. Oni su radove, isklesane u našem kamenu, poklonili Koloniji, Danilovgradu, Crnoj Gori.
Kolonija je začetnik njegovanja, ostvarivanja i izvođenja skulptura za slobodan prostor. Naš grad je jedan od rijetkih koji ima galeriju u otvorenom prostoru sa više od sto skulptura”, kazao je Pavićević naglašavajući da se Simpozijum vajarstva tradicionalno održava u septembru, a da se sredinom mjeseca uvijek pravi promocija prošlogodišnje vajarske smotre i otvaranje nove.
Kamen zahtijeva koncetraciju i mudrost
Vajar Radoje Vilotijević (SAD), svoj boravak i rad u Danilovgradu nazvao je magijom.
"Sredinom maja imao sam samostalnu izložbu u Beogradu i sa nje nosim ideju koju ću ovdje da realizujem u velikom format"
“Kada sam dolazio nisam znao da ću upoznati sve ove ljude i da će sve dobiti predivan smisao. Svi vajari su skromni, a skromnost u vajarstvu znači kvalitet. Kamen zahtijeva koncentraciju i mudrost”, kazao je Vilotijević koji radi na skulpturi nazvanoj “Univerzum”. Ona, kako ističe, treba da “ukaže na sve one povezanosti među nama”.
Vladan Martinović, vajar iz Srbije, kojem je ovo drugo učešće u danilovgradskoj Koloniji, svoj dolazak komentariše kao “susret s mladošču”.
“Prije trideset godina bio sam ovdje. Tada nisam bio stranac, a danas jesam. Ovo doživljavam kao susret s mladošću. Ništa se nije promijenilo. Samo su formalne stvari različite, a suština je ostala ista. I kafana Lovac, i Zeta... Nadam se da ću biti tu i za trideset godina.
Sredinom maja imao sam samostalnu izložbu u Beogradu i sa nje nosim ideju koju ću ovdje da realizujem u velikom formatu. Ne bavim se pričanjem u kamenu, ja radim u kamenu. U samom odnosu prema skulpturi imam relativno izgrađen odnos. Ne bavim se tektonikom, bavim se površinom. Tektonikom se bavi bog, a površinom kultura”, kazao je Martinović.
Svjetska ekipa vajara
Crnogorski predstavnik na ovogodišnjem simpozijumu je Marko Petrović Njegoš.
“Veliko mi je zadovoljstvo što učestvujem u radu Kolonije i to u godini kada obilježava značajan i zavidan jubilej. Moje zadovoljstvo je još veće jer sam se našao u jednom fantastičnom izboru, u jednoj svjetskoj ekipi vajara.”
Kako je saopštila direktorica Umjetničke kolonije Vesna Jovović, pokrovitelj projekta je Opština Danilovgrad, generalni sponzor je AD Mermer, a sufinansijer Ministarstvo kulture Crne Gore.
Omaž Mistoviću
Italijanski vajar Masimo Kjapeta, kojem je boravak i rad u Danilovgradu ujedno i prvi susret sa Crnom Gorom, svoju skulpturu posvetio je svom starom prijatelju, crnogorskom vajaru Mistoviću.
"Prvi moj susret sa ovom zemljom bilo je davno poznanstvo sa jednim mladim vajarom"
“Za mene je veliko iznenađenje boravak u Crnoj Gori. Crna Gora je slična mojoj Kalabriji, priroda je jaka kao i ljudi. Kolonija u Danilovgradu je izuzetno mjesto, svaka čast za jednu ovakvu kreaciju koja ima četredest godina.
Postoji priča, veoma posebna, koja me veže za Crnu Goru. Prvi moj susret sa ovom zemljom bilo je davno poznanstvo sa jednim mladim vajarom. On je došao u Italiju, u Pjetra Santu u kojoj stvaraju poznati skulptori.
Došao je mlad sa dva skulptora iz Srbije, braćom Đorđem i Goranom Čpajak. Postali smo veliki prijatelji, posebno ja i mladi Crnogorac Mistović. Poslije tri godine on je stradao u jednoj nesreći i od tada sam uvijek osjećao snažnu potrebu da dođem u Crnu Goru i upoznam je.
Želio sam da mu odam počast. To ću učiniti sa skulpturom koju sada radim u danilovgradskoj Koloniji. Nazvaću je Stećak jer je to vaša riječ koja označava nešto što uvijek stoji čvrsto na nogama. Moja će skulptura biti stećak za pamćenje Mistovića".
Bonus video:
