Pola vijeka je prošlo od kada su čitaoci prestali iščekivati Heseove nove romane. Smrt je " uzela" njemačkog pisca, prije tačno 50 godina, ali je on uspio svojim perom da se otme od zaborava.
Herman Hese važi za jednog od najpopularnijih njemačkih autora u svijetu, uprkos činjenici da je u svojoj domovini davno bio otpisan.
A sredina ga je bila predodredila za nešto sasvim drugo.
Mastilom ispisao budućnost
Baš kao i svi veliki ili mali pisci. Tako je i Hese počeo da piše.
Osjetio je potrebu da uzme pero u ruke i nepravilan poredak misli prenese na hartiju.
Odrastao i srastao sa željom da će jednom postati veliki pisac.
Ipak, tako nijesu mislii Hermanovi roditelji. Otac, misionar u Indiji i majka, ćerka misionara smatrali su da njihov sin treba da bude samo svešteno lice.
Vrlo brzo je poslat u protestantski manastir, odakle je pobjegao ne mogavši da se izbori sa hrišćanskim pravilima.
Rođen je 2. jula 1877 godine u blizini Štutgarta, a mnogi će se složiti, tada je Njemačka ujedno dobila i najboljeg pisca.
U lutanju, na korak do samoubistva
Hese nije dugo vremena uspio da se pronađe između svojih i roditeljskih htjenja, pa je u depresivnoj fazi sa petnaest godina pokušao je da izvrši samoubistvo.
Potraga za vlastitim identitetom, težak proces samoostvarivanja, teme su koje je po uzoru na svoj život i osjećanja obradio u romanima.
Njegova djela bazirana su na ličnim iskustvima, to su samoanalitičke poetske ispovjesti.
Kako je postao Sidarta?
Hese je književni proboj napravio 1904. godine sa romanom "Peter Kamencind". Iznenada je mogao da živi od pisanja.
S obzirom na to da se ženio tri puta, poslije prvog braka, iz razočarenja on odlazi u Šri Lanku i Indoneziju. Putovanje po Aziji u velikoj mjeri uticalo je na njegova kasnija djela, tako nastaje "Sidarta“.
Po povratku 1914. godine seli u Švajcarsku i na početku Prvog svetskog rata dobrovoljno se prijavljuje u vojsku.
Zbog lošeg vida, proglašen je nesposobnim i umjesto na front upućen je da radi sa njemačkim ratnim zarobljenicima u Bernu.
Iz švajcarskog sna izašao "Demijan"
Ipak,pisac je bio protivnik rata i propagande. Kao rezultat djela, koje je napisao u tom periodu u Švajcarskoj, doživio je neprijateljstvo, mržnju i podsmijeh.
Teško je podnio sve u čemu se našao 1917. godine zatražio je stručnu pomoć.
Susret sa psihoanalizom opisao je pod pseudonimom Emil Sinkler u romanu "Demijan".
Vrlo brzo u Švajcarskoj piše romane "Stepski vuk" i "Narcis i Zlatousti".
Igra staklenih perli
Tokom rata on je podržao njemačke izbjeglice nacističkog režima, pružao je utočište Tomasu Manu i Bertoldu Brehtu. Tokom rata napisao je svoje poslednje veliko djelo, "Igra staklenih perli“.
Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1946.
Kada je Herman Hese 1962. u svom domu u Švajcarskoj umro, činilo se da je popularnost njegovih djela sasvim pobijeljela.
Njegovi romani od strane kritičara ocijenjeni su kao kič, da bi kasnije hipi-pokret njegovim djelima donio novu popularnost, koja se sada čini neprolaznom.
Galerija
Bonus video:
