I, a stranger and afraid / In a world I never made.
Last Poems, A. E. Housman
(Ja, stranac što mori ga strah/
U svijetu što nikad ga ne sazdah.)
Ubio sam se oko prepjeva ovih Hausmenovih stihova - to su mi dva omiljena Hausmenova stiha - ali još uvijek nisam sasvim zadovoljan prepjevom.
Tako da mi, trenutno, nije ni do čega - a sati je 03.03, dan je četvrtak, 07. maj. Moram, kako znam i umijem, do sjutra u 12.00 h da spakujem tekst za subotu - the show must go on, i te stvari - jer sam ja, kako god da obrnem, ipak ozbiljan dečko, profesionalac - bez obzira na to što mi se strahovito spava.
Dakle, evo me... sati je... nije važno koliko je sati, spreman sam
Dakle, tema o kojoj namjeravam da pišem je toliko mučna, toliko ogavna, da sam prvo morao da prevedem te stihove, jer bez njih ne bih znao odakle da počnem - a kako mi se strahovito, strahovito gleda Paz de la Huerta u Enter the Void, bez obzira na to što mi se strahovito spava - napravio sam mali deal sa samim sobom: prvo ćeš da pošalješ tekst, dečko, pa ćeš da gledaš Paz de la Huertu u Enter the void - to ti se uhvati kao nagrada.
Deal ima i bonus, naravno, svaki dobar deal ima bonus - mogu da odgledam 3 puta Paz de la Huertu u Agent Provocateur - Always Remember Your Agent Provocateurs - A/W 2011- part 1 - spotu prije nego što počnem.
Dakle, evo me... sati je... nije važno koliko je sati, spreman sam.
Sjetio sam se, usput, da je prije 4 godine, negdje baš u ovo vrijeme, 10 asistentica i asistenata sa AF Podgorica dalo otkaz
Pa da počnem:
Mora da je sklonio Radovića sa pozicije dekana i na to sveto mjesto postavio komesara Alihodžića - to je prvo što mi je palo na pamet kada mi je drugar - koji iz opravdanih razloga želi da ostane anoniman - s neskrivenim oduševljenjem saopštio da je gospodin Predrag Sekulić - koji trenutno vrši funkciju ministra održivog razvoja i turizma u Vladi Crne Gore - prije desetak dana gostovao na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici.
Ali ne lezi vraže, nije to bio razlog Sekulićeve posjete toj našoj jedinstvenoj obrazovnoj ustanovi - rasadniku crnogorskih mladih arhitekata i urbanista - malo sam razmislio i sinulo mi je da nije, nažalost, na ministru Sekuliću da se bavi kadrovskom politikom na AF - tj. smjenjivanjem i postavljanjem dekana - biće da su ti poslovi ipak u nadležnosti rektora Univerziteta Crne Gore, gospodina Miranovića, ili prorektora za oblast nastave, gospodina Lojpura, ili Vijeća AF, ili koga već.
Ma ne bih ni pominjao gospodina Radovića da mi početkom maja, dakle prije mjesec i kusur dana, Vuk Cvijović, arhitekt iz Beograda, specijalista za interijere, nije poslao poruku koja nikako da mi izađe iz glave - poruku sljedeće sadržine:
"Dobar dan / Ima li šta novo kod vas? Sve se smirilo i nastavilo svojim tokom? / Možda je to i dobro, a možda i ne... zavisi kako čovek gleda na celu tu poziciju Don Kihota".
Ta poruka je zapravo izvrstan rezime još jedne tužne priče o neshvatljivim ambicijama gospodina Radovića.
Cvijović je zapravo bio rezigniran, tada, činjenicom da gospodin Radović, dekan, ni na koji način nije bio sankcionisan nakon što se njegovo cijenjeno ime na neki volšeban način našlo na listi autora nagrađenih projekata interijera izvedenih na teritoriji Crne Gore - interijera što predstavljaju CG na međunarodnom "Saint-Gobain Gypsum International Trophy 2012" u Londonu.
Dakle, pitam ja vas da li je Cvijović uradio pravu stvar time što je izašao u javnost sa optužbama na račun gospodina Radovića
Trebalo je da se na toj listi umjesto Radovićevog nađe Cvijovićevo ime - jer je Cvijović, a ne Radović, autor nagrađenog projekta interijera Muzičke škole "Dara Čokorilo" u Nikšiću (I nagrada za interijere izvedene Rigips sistemima - na lokalnom nivou). U međuvremenu je Radovićevo ime sklonjeno sa liste - novu verziju liste imate na: rigips.rs - ali Cvijovićevo ime nije upisano umjesto Radovićevog - što će reći da nikšićka realizacija, nažalost, neće konkurisati za pomenuti trofej.
Trofej je u svim kategorijama, treba i to pomeniti, dodijeljen baš juče, u vrijeme kad je ovaj tekst već bio prelomljen - pa morate, uz uslov da vas zanima ta stvar, sami ovjeriti nagrađene realizacije - naglašavam da je ovoga puta riječ o nagradama na međunarodnom nivou - imate ih na: saint-gobain-gypsum-international-trophy.com (E viva Montenegro!).
Sjetio sam se, usput, da je prije 4 godine, negdje baš u ovo vrijeme, 10 asistentica i asistenata sa AF Podgorica dalo otkaz, nakon čega su se obratili javnosti saopštenjem u kojem su, između ostalog, postavili i ovo pitanje:
"Da li je zakonito, ispravno i moralno da naš dekan, samo zbog toga što je rukovodilac ustanove, potpisuje autorstvo nad svim projektima, a koje je uradio biro Arhitektonskog fakulteta, zapravo mi asistenti?".
Studenti su sigurno spremni za rad u praksi, ali teško da će, kako sada stvari stoje - biti prilike za neku praksu
Dekan Radović, naravno, nije našao za shodno da odgovori na ovo i niz drugih neugodnih pitanja iz tog odavno zaboravljenog saopštenja - a nije ni morao, jer mu niko od nadležnih nije oficijelno postavio to pitanje - kao što mu niko, ako izuzmem kolegu Slobodana Radulovića ("Radović je ubrao plodove moga rada", Vijesti, 27. mart 2012), nije postavio oficijelna pitanja o prisvajanju autorstva nad interijerom Muzičke škole "Dara Čokorilo" u Nikšiću - otuda i pominjanje slavnog viteza iz Manče u citiranoj Cvijovićevoj poruci.
Dakle, pitam ja vas da li je Cvijović uradio pravu stvar time što je izašao u javnost sa optužbama na račun gospodina Radovića, ili mu je pametnije bilo da ćuti - pitanje je zapravo što biste vi uradili na Cvijovićevom mjestu?
Toliko o tome - a sad ćemo da se vratimo posjeti ministra Sekulića Arhitektonskom fakultetu...
Na portalu: mrt.gov.me imate tekst - šturo obavještenje o toj stvari - gdje stoji, između ostaloga, i ovo:
"Dekan Arhitektonskog fakulteta Goran Radović, naglasio je da je Arhitektonski fakultet, iako mlad, jer ove godine obilježavaju 10 godina studija, veoma lijepo pozicioniran u okruženju, sa izuzetno obrazovanim studentima, koji su nakon završetka studija u potpunosti spremni za rad u praksi".
Studenti su sigurno spremni za rad u praksi, ali teško da će, kako sada stvari stoje - biti prilike za neku praksu, barem na polju urbanističkog planiranja.
Naime, nakon epizode na Arhitektonskom fakultetu, ugledni gost je sa kompletnom ekipom prešao u salu Rektorata Univerziteta Crne Gore, pa je održao predavanje.
"U redu, prostor Budve je devastiran. Mislim da je to lijepa zamjena za jednu brutalnu riječ - uništen", rekao je ministar Sekulić - i dodao da ga treba prepustiti sebi samom.
Ipak me najviše užasnulo što je Sekulić zagovornik odavno prevaziđene teze o višespratnicama - dvadesetospratnicama čak
Razni elektronski mediji širom ovog našeg nesrećnog prostora, ex-YU prostora, prenijeli su tekst Miodraga Babovića sa portala Vijesti - naslovljen: "Sekulić: Budva je uništena i neka ide do kraja" (Vijesti, 31. maj 2012).
Zašto su ga prenijeli? Pa zato što su Sekulićeve opservacije bizarne, u najmanju ruku, čak i na ovim našim prostorima gdje smo odavno navikli na bizarnosti svih vrsta.
Dan nakon predavanja, Sekulić je još bolje objasnio o čemu se radi:
"Saopštio sam da je prostor Budve devastiran, da estetski i funkcionalno ne odgovara, prije svega stanovnicima Budve, ali bih sa druge strane naglasio da Budva donosi pola turističkog prihoda Crne Gore. Saopštio sam i to da radimo plan posebne namjene primorja koji će spriječiti buduću devastaciju prostora, posebno na tačkama koje su do danas izbjegle devastaciju. Često čujemo u javnosti - devastiran - i ja sam postavio retoričko ali logično pitanje zašto bismo, ako je centar Budve devastiran, štitili neko brdo iznad Budve. Naravno, ne smatrajući da brdo treba uništavati" - ovo imate u tekstu Predraga Tomovića, objavljenom na portalu Radija Slobodna Evropa i naslovljenom: Ministar turizma: Centar Budve je uništen - idite na: slobodnaevropa.org.
Ipak me najviše užasnulo što je Sekulić zagovornik odavno prevaziđene teze o višespratnicama - dvadesetospratnicama čak, za par dana će, ubijeđen sam, govoriti o pedesetospratnicama, ili stospratnicama - kao bogom danom urbanističkom rješenju za uštedu prostora - jer oblakoderi idu u visine, pa ostavljaju, navodno, prostor za parkove i ostale fine stvari - "u donjem dijelu".
Planeri po definiciji postavljaju ciljeve, kreiraju strategije za postizanje tih ciljeva, istražuju, projektuju, razvijaju programe
Da je ministar Sekulić kojim slučajem odgledao recentni, iznimno popularan dokumentarac Garija Hastvita (Gary Hustwit), naslovljen: Urbanized - sigurno ne bi pominjao višespratnice u kontekstu priče o Budvi, jer je praksa pokazala - a to imate i u Urbanized - da pomenuta vrsta objekata - u kompletu sa mega stambenim blokovima - ubija sve ono što se podrazumijeva pod sintagmom "kvalitet života" - konkretno, ubija šanse da se dese sve one male stvari kojih bi se svaki student podgoričkog AF sjetio kada biste ga pitali što za njega/nju predstavlja kvalitet života.
Uostalom, urbanističko planiranje nije više pitanje urbanističkih formi - forme, koliko god inovativne, danas ne predstavljaju, same po sebi, apsolutno ništa - danas su aktuelna pitanja organizacije - tj. osmišljavanja i sprovođenja složenih programa. Profesionalni planeri se danas bave vizijama budućnosti koje bi, po definiciji, trebalo da zadovolje suštinske potrebe urbanih zajednica - bez obzira na to da li govorimo o zabačenom selu, u kojem živi 50 ljudi (da, da, i zabačeno selo je urbana zajednica), ili o gradu koji, poput Budve, zimi ima 10.000, a ljeti 100.000 stanovnika.
Planeri po definiciji postavljaju ciljeve, kreiraju strategije za postizanje tih ciljeva, istražuju, projektuju, razvijaju programe, upravljaju procesima, utiču na društvene promjene, sprovode zahtjevne tehničke analize i naravno - edukuju. Planiranje danas podrazumijeva tijesnu saradnju između čitavog niza stručnjaka sa raznih polja... što kod nas, bojim se, ipak nije slučaj.
Nego, hoće li mi neko reći kad će opet ona šetnja ulicama Podgorice... ne govorimo više o održivosti i neodrživosti - govorimo o neizdržljivosti - a što se tiče Budve, mnogo smo omanuli - najbolje bi bilo, ako mene pitate, da sve poravnamo, pa iz početka.
Bonus video:
