Stanija i Milosav Varajić iz Nikšića ostali su preko noći bez krova nad glavom jer je kuća u kojoj su stanovali 55 godina izgorjela prethodne večeri u požaru.
Kada je ekipa “Vijesti“ stigla još uvijek je dimilo na zgarištu kuće Varajića u kojoj je izgorjelo sve što su Stanija i Milosav godinama mukotrpno stvarali.
Na polici je stajala porodična fotografija koju su vatra, ali i nesrećni domaćini, „zaboravili“.
Ispred kuće Varajići sa kćerkama i rođacima koji su samo mogli da nemoćno slegnu ramenima jer niko nije znao šta da kaže a da ublaži Stanijinu i Milosavovu nesreću. Dim i garež bili su ubjedljiviji od svake neizgovorene riječi.
„Legli smo nešto oko ponoći i ništa nisam primjetila – ni dim, ni smrad, ništa. Oko jedan sam se probudila kad vidim u nišu malo svjetlosti. Oko sulundara je bilo šuplje pa sada da li se uhvatilo oko njega ili se bilo zapalilo pa se vidjela vatra ne znam. Odmah sam skočila iz kreveta i vidjela da gori“, priča sedamdesetsedmogodišnja Stanija i uzdiše.
Pored nje stoji Milosav koji još uvijek ne može da vjeruje da im je sve što su imali izgorjelo. Pokazuje štapom na zgarište kuće i priča šta se desilo prethodne noći kada su ostali bez krova nad glavom.
„Nas dvoje sami živimo i dobro je da smo uspjeli da istrčimo vani a da i mi ne izgorimo. Pretpostavljam da je požar izbio zbog šporeta, ali ne znam. Znam samo da sada nemamo ništa“, sa mukom reče osamdesetpetogodišnja starina.
Trudio se da ne pokaže koliko je slomljen zbog velikog gubitka ali je zato Stanija pričala umjesto njega.
„Uzela sam kantu vode da uspem na vatru ali ruku sam lomila i ništa nisam mogla da uradim. Mogla sam samo da probudim Milosava. Izašli smo vani i on je cijelo vrijeme lelekao – ’izgore mi kuća’. Čule su komšije i pozvale vatrogasce. Odmah su došli ali sve je bilo gotovo. Sve nam je izgorjelo. Dobro je da smo živu glavu izvukli jer i mi smo mogli izgorjeti“, kaže Stanija.
Vatrogasci, njih osmoro, sa troje vozila stigli su ubrzo nakon poziva komšija.
„Zatekli smo požar u razbuktaloj fazi. Odmah se pristupilo gašenju vatre koja je zahvatila cijelu kuću. Akciju gašenja otežavao je i sjeverni vjetar. Požar je brzo lokalizovan a nakon određenog vremena i ugašen. Pričinjena je velika materijalna šteta”, kazao je načelnik Službe zaštite i spasavanja Dimitrije Tomašević.
Da nesreće uvijek idu jedna za drugom pokazuje i primjer Varajića. Stanija i Milosav su imali petoro djece. Nedavno im je umro najstariji sin.
Imala sam petoro djece, dva sina i tri kćerke. Najstariji sin mi je umro, a drugi je u Beogradu, dvije kćerke su udate ovdje, a jedna u Kotor. Smjestili smo se kod rođaka...Biće valjda i nove kuće“, reda radi reče Stanija jer od Milosavove penzije od 150 eura teško da će uspjeti da sagrade novu.
A, kako oboje rekoše, godina imaju previše, a zdravlja premalo da bi krenuli sve ispočetka.
Galerija
Bonus video:
