Crnogorski slikar Marko Lukovac predstavio se svojim novim ciklusom “Salix” (Vrba) u podgoričkom lokalu Blues bar. Lukovac je likovnoj publici prepoznatljiv po snažnom koloritu i monumentalnim figurama koje su središte njegovih platana velikih dimenzija.
Ovoga puta, zadržavajući intenzivnost boje, figuru je pomjerio u drugi plan, a priču je smjestio u prostor koji naglašava i “zatvara” netipičnim ramovima.
Marko Lukovac diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Branislava Sekulića. Magistrirao je na istom odsjeku, kod profesora Ratka Odalovića. Učesnik je brojnih grupnih izložbi i likovnih kolonija. Član je Udruženja likovnih umjetnika od 2006. godine, a zaposlen je u JU Muzeji i galerije Podgorice.
"Ne volim ponavljanja i to ne bih priređivao ni sebi, a ni publici. Zato svaki ciklus posvetim potpuno drugačijoj temi. Ovog puta figura je malo potisnuta, a akcenat je stavljen na ambijent.
Ranije sam potencirao figuru i njen kolorit, a sada sam sva ta značenja prebacio na prostor. Figura je i dalje tu, ali morate prvo da sagledate prostor da bi njen značaj bio bitan."
Izašli ste iz klasičnog likovnog “rama” i svojim djelima podarili drugačiju formu?
"Svaki slobodan trenutak provodim u prirodi. Volim rijeku i sve ono što je okružuje, posebno vrbe. Uvijek pri ruci imam kosijer ili makaze za lozu tako da te prirodne oblike uzimam i dajem im jednu drugačiju dimenziju.
"Priroda često priredi pravu umjetnost tako da prostora za neke intervencije gotovo da nema"
To je neočekivani postupak koji i mene svaki put iznenadi. Dešavanja oko vode su konstrukcija koja drži moj novi ciklus. Za sve je “kriva” vrba sa svim svojim mogućnostima i nevjerovatnim obnavljanjem.
Priroda često priredi pravu umjetnost tako da prostora za neke intervencije gotovo da nema. Vrbini ramovi izlaze iz klasičnog i nose platna koja se ne španuju na tradicionalan način već se natežu drvenim klinovima."
Snažan kolorit je Vaš prepoznatljiv potpis. Kako biste opisali Vaš likovni izraz?
"Crna i bijela fizički nisu boje. Volim da vidim crno-bijelo. Volim crno-bijele stripove, filmove, fotografiju... Ne volim crno-bijelu sliku. Zašto? Imam osjećaj da bih se kratko posvetio takvom radu.
Moje slikarstvo traži boju, intenzivnu, snažnu. Kada slikam radim nekoliko radova istovremeno. Tako pričam svoju priču, prenosim je sa jednog na drugo platno i dajem joj pravi tok."
Za crno-bijeli svijet vezuje Vas ljubav prema stripu. Ta fascinacija Vas je izazvala da radite na jednom interesantnom projektu?
"Stripovi kao što su Zagor, Blek, su klasika. Oni se vole i mogu se posmatrati kao završena umjetnička djela. Upravo iz te neke moje fascinacije stripom, ušao sam u crno-bijeli svijet i trenutno radim na jednom projektu koji će u maju, u okviru manifestacije Noć muzeja, biti predstavljen u Art galeriji u Podgorici.
Na projektu radim sa svojim kolegama iz JU Muzeji i galerije. Za sada sam osmislio da jedan dio projekta bude klasičan strip sa slobodnim izborom teme, a drugi dio bi se bavio aktivnostima Muzeja i galerija u posljednjih nekoliko godina."
Koliko su umjetniku bitni uticaji drugih likovnih poetika?
"Niko, nijedan muzičar, slikar ili pisac, ne može da bude rođen implozijom. Umjetnik mora da ima uzore. Mora da istražuje ono što voli. Ako volim figuraciju, neću se baviti apstrakcijom već njemačkim ekspresionizmom XIX vijeka.
Ali, ako želim da ih povežem, moj krug interesovanja i istarživanja se širi. Volim Klimta zbog pozadine, Šagala zbog figure, Matisa zbog boje, Pikasa zbog ideje. Volim figurativce. Volim Karavađa zbog crno-bijelog."
Izašli ste i iz klasičnog galerijskog prostora?
"Ne samo galerijski prostori već i muzeji ili uopšte institucije koje njeguju umjetnost, zaboravljeni su. Svi prolaze žmureći, a slike su tu ne samo za umjetnike ili likovnu kritiku. Blues bar je izbor zbog intimne atmosfere, zbog kontakta sa bliskim ljudima..."
Kakvi komentari likovne publike Vas najviše raduju?
"Kada izložim slike to sam ja. Svi slikari vole da čuju da su im slike dobre ali pitanje je koliko oni sami vjeruju u to. Komentar ili kompliment koji mi je uputio kolega je da su mu moje slike kao vedro buđenje koje naslućuje dobar dan."
Bonus video:
