Kao jedan od primjera, kada nije bilo lako sjedjeti na advokatskoj stolici, navodim slučaj čovjeka, kojeg sam branio po službenoj dužnosti, koji je u gradu na primorju na zvjerski način ubio kompletnu porodicu, tri sina, majku i oca, a godinu prije toga i jednog mladića u Beogradu. Iskren da budem, kad sam na televiziji vidio snimak sa mjesta događaja i čuo za taj zločin, moja supruga i ja smo plakali zbog zle sudbine te porodice i svega što im se desilo, da bi, eto, poslije kratkog vremena, ja bio neko ko je branio tog čovjeka, koji je učinio najteži zločin u istoriji crnogorskog pravosuđa”, priča za Život o jednoj od najuznemirujućih situacija sa kojima se susreo u dugogodišnjoj advokatskoj praksi advokat Zdravko Begović.
Begović napominje kako je po službenoj dužnosti obavezan da brani svakog okrivljenog.
“Možda ćete se pitati zašto sam pristao da branim takvog čovjeka i mogu reći da sam kodeksom profesionalne etike vezan da branim svakog okrivljenog, bez obzira na to o kojem se krivičnom djelu radi”, priča Begović.
Kaže kako je, iz etičkih razloga, kompletan iznos nadoknade koju je dobio od suda za odbranu u tom predmetu, uplatio Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj.
O tome koliko je poziv advokata stresan, Begović kaže kako to najbolje osjeća na „svojoj koži“, kada poslije „teških suđenja“ izađe iz sudnice, fizički i mentalno potpuno iscrpljen.
“Tih dana osjećam uznemirenost, razdražljivost, neki put i pospanost i umor, što je reakcija organizma na naporan rad koji sam tih dana obavio”, kaže Begović.
Voli druženje, izlete...
Bavi se isključivo krivičnom materijom, tako da je svakodnevno akter vrlo uznemirujućih događaja i situacija vezanih za razna ubistva, razbojništva, silovanja ili, pak, druga teška krivična djela koja izvrše lica kojima je branilac.
“Koliko god u takvim situacijama pokušavam da se izolujem od svega toga, u smislu da to doživim isključivo kao posao, ipak to je gotovo nemoguće, budući da je za kvalitetnu odbranu nužno proučiti svaki dokaz i praktično se saživjeti sa slučajem”, kaže Begović.
Svakodnevni stres s posla najbolje, kaže, liječi u krugu svoje porodice, supruge Larise, kćerke Nine, sina Nikole i sestrične Ksenije, “koji su moja oaza u pustinji i koji me nakon napornog posla vraćaju u život”.
“Najljepši trenuci gdje se sve zaboravlja jesu druženja sa njima, zajednički izleti, oponašanje jedni drugih, davanje simpatičnih nadimaka jedni drugima i prepričavanje zgoda iz našeg privatnog života. Dio moje terapije protiv stresa su sportske aktivnosti moje djece. Važan dio mojih 'vansudskih aktivnosti' jeste sport i odlazak u prirodu. Sa svojim kolegama redovno dva puta nedjeljno igram fudbal, gdje se i umorimo i isvađamo, a svakog vikenda sa porodicom odlazim u rodno selo mog oca, Bandiće, gdje svi zajedno uživamo u prirodi i suncu i druženju sa domaćim životinjama”, priča advokat Begović.
Branioca gledaju kao neprijatelja “
Upravo zbog činjenice da branim čovjeka koji je napravio teško krivično djelo, gdje je nekome oduzet život, često se dešava da rodbina oštećenog, pa i laička javnost i mene, kao branioca tog okrivljenog, doživljava kao svog neprijatelja i nekoga ko je na strani zla i nepravde”, priča advokat, predsjednik Advokatske komore Crne Gore. Trudi se da klijente brani na profesionalan i nadasve dostojanstven način, kako ni u jednom trenutku članovima oštećene porodice ne bi nanosio bol ili, pak, produbljivao njihove patnje zbog smrti drage osobe. “Bilo je slučajeva kada sam bio svjestan da neke klijente ne mogu odbraniti za zločin koji su počinili, ali sam se trudio da u takvim odbranama omogućim klijentu pravično suđenje. Od njega sam tražio da, koliko je to moguće, odbranu iznese na što korektniji način, priznajući djelo i iskazujući visok stepen kajanja i griže savjesti. Sve sa namjerom da oštećenoj porodici ne uvećavamo bol i otežavamo situaciju zbog gubitka bliskog srodnika”, priča Begović.
Živjeti svaki dan kao da je posljednji
Svim ljudima čiji je posao stresan, Begović preporučuje promjenu stila i filozofije života.
“Ljudi više vremena treba da provode sa onima koje vole, da više vremena provode u prirodi i na suncu, jer je sunce izvor života, kao i da vode računa o ishrani i da se više kreću. Drugim riječima, da shvate da je jedan život, da u njemu treba uživati i da svaki dan treba živjeti kao da je posljednji”, poručuje Begović.
Bonus video:
