Namjeravao sam zapravo da pišem o pobjedničkom radu sa međunarodnog konkursa za idejno rješenje hotelskog kompleksa na rtu Ratislava, tj. poluostrvu Suka u Ulcinju, na mjestu gdje se svojevremeno nalazio hotel Jadran ali sam u međuvremenu, u želji da stanovita zapažanja o pomenutom radu iza kojega stoje braća Nedeljkovići, Aleksandar i Đorđe, arhitekti iz Beograda stavim u širi kontekst dešavanja na exYU arhitektonskoj sceni, tj. scenama saznao da je u Rovinju, u Hrvatskoj, tj. Istri, krajem juna ove godine otvoren hotel Lone prvi dizajn hotel u Hrvatskoj a ujedno i jedna od najvećih greenfield investicija u hrvatskom turizmu.
Lone me privukao svojom formom, da budem iskren u suštini, htjeli mi to priznati ili ne, uvijek se prva pozitivna impresija o arhitektonskoj realizaciji tiče forme ali tu fluidnu formu nisam u prvi mah povezao sa transokeanskim kruzer lajnerima na kojima insistiraju pojedini hrvatski novinari opšte prakse koji su pisali o hotelu niti sam primijetio da su ograde terasa oblikovane kao iskošene brodske palube koje se sužavaju prema višim etažama s naglaskom na brodskim palubama na čemu insistiraju autori projekta, grupa hrvatskih arhitekata mlađe i srednje generacije koji zajednički nastupaju pod firmom Interdisciplinarnog arhitektonskog ureda 3LHD.
Ako me nešto privuklo a nesumnjivo jeste, jer u protivnom ne bih pisao o hotelu Lone, pisao bih o radu braće Nedeijković onda je to očigledna formalna paralela između novog hotela u Rovinju na stranu fluidnost i solidne modernističke arhitekture hotela građenih na hrvatskoj obali šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka modernističke arhitekture koja je u posljednje vrijeme ne samo u Hrvatsko, već i znatno šire, čak i u evropskim okvirima uzdignuta do nivoa svojevrsnog mita.
Ako vas zanima ta tema, onda vam preporučujem da krenete od časopisa "Čovjek i prostor" mjesečnika, odnosno dvomjesečnika UHA (Udruženje hrvatskih arhitekata, BR. 05062011 684 685) gdje ćete pronaći temat "Hrvatski turizam", a u okviru temata, između ostalog, i tekstove Igora Dude, Maroja Mrduljaša i naravno gospodina Lućana Basaurija (Luciano Basauri) Postojeći krajolici/ Modemizacijski utjecaj turizma.
"Ipak, kritički pogled na turističke procese", piše gospodin Basauri, "danas zahtijeva osvrt na nedostatke turizma kao fenomena odvojeno od prostornih modela koji ga udomljuju. Često se zaboravlja naglasiti da se, koliko god arhitektura postala kontekstualnom i istovremeno ispunila svoju očekivanu ulogu, i koliko god regionalno postalo krajnje instrumentalnim i uskladilo se s krajolikom, ne može se pobjeći pravoj prirodi masovnog turizma: on je u velikoj mjeri uglavnom sezonski i autoreferencijalan. Na mnogo načina su raspust, odmor i dokolica otuđujući činioci koji se često odvijaju unutar autonomnog i razgraničenog skupa programskih i ekoloških okolnosti, s tendencijom da se ponašaju kao heterotopije".
Kladio bih se da u ovom kontekstu Basauri uvodi odrednicu heterotopija kao referencu na Fukoov (Michel Foucault) koncept heterotopije "Naspram utopija", kaže Fuko, "ta mjesta koja apsolutno predstavljaju nešto drugo u odnosu na sve rasporede koje odražavaju i o kojima govore mogla bi se opisati kao heterotopije" pa stoga čudi što autor izravno ne referira na Fukoa, već se poziva na tekst izvjesnog Antuna Marinovića koji je naslovljen "Turizam u sklopu urbanističkog plana Dubrovnika" i objavljen davne 1960. u časopisu "Arhitektura" (no. 4 6).
Čudno je zapravo da Marinović vješto barata konceptom heterotopije čitavih 7 godina prije pojavljivanja Fukoovog teksta "Des Espace Au tres"...
Kako bilo, modernističke paralele između hotela Lone i hotela građenih na hrvatskoj obali sedamdesetih godina su definitivno očigledne priznaje ih, bez imalo zazora, i Silvio Novak, perjanica ureda 3LHD:
"Moram priznati da smo se u našem radu inspirirali hotelom Eden, koji je u blizini, što se tiče osnovne organizacije prostora, ali smo tu organizaciju nastojali predočiti suvremenim izričajem. Na neki smo način težili pomiriti tipologiju hrvatskih hotela iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća s onim što je naš stil i modemi izričaj. Na hrvatskoj je obali nekoliko arhitektonski vrlo uspješnih hotela koji su nastali prije četrdesetak godina, a koji su i danas svojim izgledom aktualni, unatoč ne baš uspjelih pokušaja redizajna u devedesetima. To su hoteli s terasastim tipom gradnje i velikim vertikalnim lobijima, a tako smo organizirah prostor i u hotelu Lone. Mislimo da je to, što se hotela tiče, gotovo savršena organizacija prostora .
Podsjećam vas da je trećenagrađeno rješenje sa ulcinjskog konkursa što gaje potpisao Branislav Mitrović, profesor sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, inače vrlo prisutan i na ovim našim prostorima bilo bazirano upravo na terasastom tipu gradnje i velikom vertikalnom lobiju, tj. savršenoj organizaciji prostora o kojoj govori gospodin Novak.
Kad već pomenuh Mitrovićevo rješenje, moram da dodam da sam u okviru javne debate organizovane povodom pomenutog konkursa prije nešto više od mjesec dana u zgradi Ministarstva održivog razvoja i turizma u Podgorici insistirao na apsolutnoj svrsishodnosti toga rješenja, kao i na njegovom trendy oslanjanju na ulcinjsku modernističku graditeljsku tradiciju da bih na kraju, od jednog člana cijenjenog žirija koji je odlučivao o nagradama, dobio informaciju da je Mitrovićevo rješenje "palo" iz jednostavnog razloga što je žiri procijenio da bi bilo neekonomično kondicionirati (zagrijati in rashladiti ovlažiti ili osušiti) veliki vertikalni lobi što ga je predložio Mitrović.
Da sam u tom trenutku znao da u Rovinju postoji hotel Lone uputio bih tog člana žirija na Maistru tvrtku koja je investirala u njegovu gradnju. Ubijeđen sam da postoji adekvatno rješenje kondicioniranja bilo kakvog hotelskog lobija samo ako postoji dobra volja.
Elem, draga bitna poveznica hotela Lone i hotela iz sedamdesetih ne samo na hrvatskom dijelu Jadrana već na teritoriji čitave bivše Jugoslavije tiče se uske saradnje između arhitekata i projektanata sa jedne i umjetnika čiji je rad vezan za oblikovanje prostora i djelovanje u prostora, te dizajnera najrazličitijih upotiebnih predmeta sa drage strane. 0 tome govori i Novak: "Kao što su nekada sa arhitektima surađivali neki od najuglednijih hrvatskih likovnih umjetnika, poput Murtića, Price, Goldonija koji su svojim intervencijama obogaćivali prostor, takva je suradnja ostvarena i kod hotela Lone. Svojim instalacijama inkorporhanim u zgradu hotela predstavljaju se hrvatski umjetnici Ivana Franke i Silvio Vujčić. Interijer i izgled soba 3LHD je osmislio zajedno s poznatom dizajnerskom grupom 'Numeri/ for use', a sve tkanine i uniforme osoblja potpisuju hrvatske modne dizajnerice 1 gle'. Okoliš hotela je dizajnirala tvrtka 'Studio Kappo' iz Rovinja. Zbog tih je intervencija i ukupne umjetničke vrijednosti kao jedinstvene vizualne cjeline hotel Lone već ušao u svjetsku grupu 'Design hotela' u kojoj se nalaze posebno umjetnički oblikovani hoteli".
Što se tiče "Design hotela", interesantno je i ovo Novakovo razmišljanje:
'U turističkom menadžmentu hotelska arhitektura u potpunom je raskoraku sa suvremenim svjetskim kretanjima u arhitekturi i vrlo rijetko ćete naći investitora koji je spreman na takav iskorak. Utoliko je odnos sa klijentom na temu hotela i turizma vrlo složen 98 posto svjetskih primjera iz hotelske prakse na neki način propagira arhitekturu i arhitekte za koje je svjetska arhitektonska scena slabo čula.
Kada se nađete u okruženju u kojem se menadžeri u turizmu referiraju na primjere koji su vama potpuno strani, nema drage nego uhvatiti se za nišu koja nam je svima dobro poznata Design hoteli i sve ono što je u hotelijerstvu napravio Jan Šrager (lan Schrager) sa Filipom Starkom (Philipe Starck). Uz pomoć raznih primjera iz te kolekcije hotela objasnili smo investitora kakav proizvod želimo raditi i zajednički smo donijeli odluku da idemo u tom smjera. Iz toga možete iščitati da zapravo nama taj pojam osobno ništa ne znači jer svemu što projektiramo otkad radimo uvijek pristupamo na isti način. Svijet je toliko inficiran generičkom hotelskom arhitekturom, tako da je za nas jedini mogući pristup bio da radimo ono u što vjerujemo, a s aspekta marketinga to se zove dizajn hotel".
Moram pomenuti i vrlo specifičnu strategiju oblikovanja hotelskih interijera koju autori opisuju kao "uvlačenje eksterijera u interijer" a koja se svodi na postavljanje ogledala na gotovo svim mjestima gdje je to bilo moguće kako bi se odrazi borova iz parka koji okružuje hotel, te mora i neba, "doveli" u dubinu unutrašnjeg prostora.
Trebalo bi..
OK, dosta je za danas sve što nisam pomenuo imate na Netu.
Galerija
Bonus video:
