Bez duše si niko, bez duše si ništa,/ Kupuješ, prodaješ, oduzimaš i dodaješ.
Partibrejkers, “Kreni prema meni”, Partibrejkers III (Jugodisk, 1989.)
Došao mi je u san pokojni pop Đuro Ljubov Vukićević, Lješljanin. I to je baš potrefio u prošlu subotu na nedjelju, noć pred izbore, kad sam mu se najmanje nadao...
- Na stranu lajanje tvoje po novinama i po fb - veli pop Đuro - znamo da ti namjere nisu loše, da nisi zao, pa smo riješili da ti to oprostimo. Ali pazi dobro što ću ti sad reći: nemoj slučajno da se prevariš pa da zaokružiš broj 7 sjutra, da te jad ne nađe od nas...
- Pope Đuro, molim te - rekoh - Član 45 Ustava Crne Gore, majke naše, jasan je:
Pravo da bira i da bude biran ima državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prebivališta u Crnoj Gori.
Biračko pravo se ostvaruje na izborima.
Biračko pravo je opšte i jednako.
Izbori su slobodni i neposredni, a glasanje je tajno.
Dakle, dragi pope, Ustav je po tom pitanju jasan, ne može biti jasniji. I nemojmo sad da pravimo pitanje oko toga, nema potrebe...
- Sve je jasno - veli pop - ali budi uvjeren da će ti đavo zaigrat pod prozorom ako zaokružiš 7.
Te ja što ću, ipak zaokružih onu dvojčicu ispred imena bratstvenika našega. Primoran sam bio, prisilio me pop Đuro. Glasah da učinim popu i bratstvenicima, da se ne odvajam...
Poslije je dolazio pop Đuro da mi se izvinjava.
- Ne trebaju mi - rekoh - tvoja izvinjavanja pope. Hvala lijepo. Otvoriće mi se brzo prilika da ispravim grešku. Pet godina će proletjeti. Uz uslov, pope, da ti se u međuvremenu ne pridružim gore.
Što se tiče prošlosubotnje epizode - pisao sam, podsjetiću vas, o problemima koji se tiču predstojećeg dopunskog ispita za upis prve godine studija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore - i ne mogu a da ne primijetim da sam počašćen jednim vrlo interesantnim komentarom. Stanoviti me oxigenis - bješe li to nešto na grčkom - kiseonik, što li? - oslovljava sa profesore - hvala ti oxigenis, ali još nisam profesor, za sada sam samo saradnik u nastavi - i tvrdi da mi smrde noge - dotle smo došli - te mi, iz razumljivih razloga, savjetuje da ipak obujem patike - i da se upristojim - u generalnom smislu, pretpostavljam - da obratim više pažnje na odijevanje i obuvanje, na brijanje i šišanje, na manire, a pogotovo na “vonj” koji emitujem, odnosno na higijenu - i zaključuje “nije što reče, no ko reče”.
Dakle, prijatelj moj oxigenis je komentarisao, ali mu, izgleda, ni na kraj pameti nije bilo da se izjasni po pitanjima koja sam iznio u tekstu od prošle subote. Čeka, biće, da se prvo Sveto Gavrov odredi po tim pitanjima...
Zahvaljujem, u to ime, uvaženom oxigenisu na komentaru, svakako, sve njegove primjedbe su na mjestu - pogotovo primjedba koja se odnosi na navodnu izreku koja, navodno, kaže da je od samog sadržaja bitnije ko stoji iza izgovorenog sadržaja - ali bih ipak dodao, kad je riječ o ovdašnjim prilikama, da to važi u jednom jedinom slučaju - ako govori Milo Đukanović, predsjednik. Milo može da kaže što god hoće - niko mu ne može ništa prebaciti poslije ovih 53 i kusur posto - a mi ostali nećemo pogriješiti ako ipak obratimo pozornost i na sadržaje koje iznosimo u javnost - bez obzira ko smo i što smo.
Što se tiče teksta naslovljenog “Scenografija za predsjedničkog kandidata”, koji je objavljen na ovom istom svetom mjestu 7. aprila - prije dvije nedelje, odnosno subote - pomenuh i tzv. identitetski problem - rekoh da “ni Milu - ni njegovoj prvoj postavi - ni na kraj pameti nije da ozbiljno poradi oko nečega što bismo mogli nazvati novim nacionalnim identitetom (ma što to značilo)”.
Osjećam potrebu da pojasnim - da ne bi bilo zabune, je li - da se ovo “nacionalni identitet” odnosilo na crnogorski nacionalni identitet - ili, preciznije, na nekakav nadnacionalni crnogorski identitet - strogo u kontekstu razvijanja osjećaja pripadnosti ovom prostoru i ovoj državi - Državi Crnoj Gori - našoj Crnoj Gori, molim vas, našoj državi - ovakvoj kakva je (a nikakva je u ovom trenutku, da se razumijemo - bez obzira što procenat nezadovoljnih - ako je suditi na osnovu rezultata potonjih izbora - stagnira, ili čak opada) - što bi nužno uključivalo i DPS momenat, bez daljnjega, ali i sve ostale političke momente, jer je tema definitivno zajednička. Kako god da okrenemo - upućeni smo, silom prilika, i jedni na druge i, svi zajedno, na prostor koji smo, sticajem bizarnih okolnosti, prinuđeni da dijelimo - na ovaj kamen naš ljuti. Htio sam zapravo da ukažem na prijeku potrebu opšte konsolidacije, ma što to značilo, pred budućim izazovima koji se u ovom trenutku ne mogu ni naslutiti - a biće ih, nesumnjivo. Ne govorim o prošlosti - govorim o budućnosti - o KK Budućnost, između ostaloga.
Cinik bi ovdje dodao - ovo nije naša Crna Gora, ovo je Milova Crna Gora - i ta primjedba bi bila sasvim na mjestu. Ako je iko u ovom trenutku pozvan da se bavi suštinskim problemima - a identitetski problem je jedan od suštinskih - onda je to Milo Đukanović. Ako nekome pripada pravo na ekskluzivni pogled u budućnost - uz koji se podrazumijeva i moć da pokrene stvari u najpoželjnijem pravcu - u najpoželjnijem pravcu ne samo za njega, nego i za nas - onda je to gospodin Đukanović, niko drugi. Bio bi red da predsjednik CG - poslije 20 i kusur godina apsolutne vlasti - pokuša da nas okupi oko zajedničkoga barjaka - oko jednoga barjaka - radi prošlosti, sadašnjosti, a pogotovo radi budućnosti. Prvo bi trebalo da pomiri ta dva suprotstvaljena osjećaja - srpski i crnogorski - u sebi - u svojoj širokoj duši - pa onda i da nas obaveže da učinimo isto - da slijedimo njegov primjer. Ili to, ili da nastavimo da se iscrpljujemo u besmislenim prepucavanjima na nacionalne teme - uz opasku da zajednički nacionalni identitet nikako ne bi bio puki zbir naših pojedinačnih nacionalnih identiteta - nego nešto iznad toga.
Hoću da kažem da su sablasti minulih vremena svuda oko nas - i da se naši svjetonazori suštinski temelje na konceptima prevaziđenih ideologija i ideoloških koncepata - koji se vezuju za XIX, a pogotovo za XX vijek - te je stoga neophodno redefinirati (remodelirati, reinventirati) naše temeljne identitetske odrednice, a pogotovo značajke, tj. karakteristike - sve ono što stoji iza pridjeva crnogorski, odnosno srpski, odnosno crnogorski. Odavno smo zagazili u XXI vijek, a još nismo apsolvirali teme iz prošlog i pretprošlog vijeka...
Sramota...
I uzeh da listam fotografije sa skupa na Orlovom kršu...
OK, o tim fotografijama u narednom broju...
Bonus video:
