Daleko od očiju javnosti, sakrivenom u podrumu galerije u budvanskom Starom gradu, vrijednom kulturnom bogatstvu Crne Gore - rimskim i ranohrišćanskim mozaicima, prijeti uništenje, uprkos stalnim pozivima Javne ustanove „Muzeji, galerije i biblioteka“ da, ukoliko se nešto brzo ne učini, možda zauvijek nestanu.
I dok se druge države i narodi hvale svojim nasljeđem, posebno arheološkim iskopinama, te od toga prave istinske turističke atrakcije, ovi mozaici, od kojih posebno rimski iz prvog vijeka nove ere, jedan od tri u svijetu, pune tri decenije, od kada je pronađen nakon razornog zemljotresa, prolaze kroz pravu golgotu.
Table sa platnom na kome su nalijepljeni kamenčići, koje polako trune, naslagane jedna na drugu, prizor je na koji je reporter „Vijesti“ naišao u podrumu ateljea za konzervaciju i restauraciju kod crkve Svetog Ivana, gdje je mozaik, napokon smješten na „sigurno“, ali i dalje daleko od javnosti.
Pitanje da li se mi stidimo našega nasljeđa ili smo kao država toliko nezainteresovani da ga, ako ga ne prezentujemo, ono barem sačuvamo, iznova se ponavlja punih 30 godina, od kada su mozaici pronađeni te premještani s mjesta na mjesto.
Table sa platnom na kome su nalijepljeni kamenčići, koje polako trune, naslagane jedna na drugu, prizor je na koji je reporter „Vijesti“ naišao
I dok je Budva jedan od rijetkih gradova koji može da se pohvali sa gotovo 32 spomenika kulture, dotle turisti koji u nju dolaze, mnoge od tih kulturnih vrijednosti i ne vide.
Javna ustanova koja naredne godine proslavlja četiri decenije postojanja i ujedno 150 godina od rođenja jednog od najvećih budvanskih književnikaStefana Mitrova Ljubiše je ona zahvaljujući kojoj ovi mozaici i dalje postoje, a entuzijazam njenih zaposlenih daje nadu da će, ipak, biti sačuvani.
Opširnije u štampanom izdanju...
Bonus video:
