Izložba “Dvadeset godina poslije”, koja je nakon dvije decenije na istom mjestu okupila eminentne crnogorske autore Zlatka Glamočaka, Predraga Milačića, Vukašina Milovića, Dejana Mirkovića, Ratka Odalovića i Ratka Vučinića, otvorena je 7. juna pred brojnom likovnom publikom u Dvorcu Petrovića na Kruševcu.
Gost na izložbi bio je kontroverzni francuski umjetnik Pjer Pinončeli.
“Ponovno okupljanje šestorice umjetnika dvadeset godina nakon zajedničke izložbe u Modernoj galeriji, u tadašnjem Titogradu, zanimljivo je iz nekoliko razloga. Prije svega, ova grupa umjetnika, koju vežu generacijske, zavičajne, a iznad svega prijateljske veze, ponovnim kolektivnim izlaganjem obilježava mali jubilej, povratak na izvorište, sa malo romantičnim i nostalgičnim sjećanjima na davnu zajedničku izložbu i nerazlučivi splet tadašnjih ideja, ambicija, htjenja, zatomljenih sjećanja na mladalačka druženja”, kazala je otvarajući izložbu u Dvorcu Petrovića, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić.
Poseban eksluzivitet izložbe “Dvadeset godina poslije” je dolazak Pjera Pinončelija
Umjetnici su se predstavili recentnim radovima: skulpturama, instalacijama, slikama (ulja na platnu, papiru), kolažima, crtežima, smještenim u odvojenim prostorijama Dvorca, ali kako je na otvaranju kazala Karadžić “nipošto ih ne treba tretirati kao zasebne cjeline jer se među njima otvaraju međuprostori u kojima se pojačavaju i proširuju njihovi semantički efekti”.
Ovalna soba, misteriozni objekat, savršena atmosfera
Poseban eksluzivitet izložbe “Dvadeset godina poslije” je dolazak Pjera Pinončelija, poznatog po beskompromisnim stavovima o umjetnosti, društvu i politici, a koji je u centralnoj ovalnoj sobi Dvorca Petrovića, izveo svoj performans.
“Ono što želim da postignem svojim performansima je da senzibilizujem masu, da je prodrmam, da reaguje na stvari koje nisu korektne, tačne”
“Ovalna soba, misteriozni crni objekat, sve je to savršena atmosfera za moju akciju. Dirnuo me je toliki broj ljudi koji se okupio da posmatra moj performans i sam način na koji su se razdvojili da bih ušao u prostoriju podsjetio me je na priču o Mojsiju i Crvenom moru”, kazao je za”Vijesti” francuski umjetnik koji je široj javnosti uglavnom poznat po uriniranju u Dišanov pisoar i njegovo kasnije razbijanje čekićem.
Publika u Podgorici prisustvovala je sličnom aktu - Pinončeli je u crnom kostimu sa maskom (sve svoje performanse izvodi pod maskama) čekićem polomio pisoar, i vratio mu osnovnu, pređašnju funkciju, funkciju običnog predmeta, a oduzeo onu dišanovsku umjetničku.
“Ono što želim da postignem svojim performansima je da senzibilizujem masu, da je prodrmam, da reaguje na stvari koje nisu korektne, tačne”, kazao je Pinončeli ističući da iza svih svojih akcija stoji, kao i da za sve preuzima odgovornost.
Ostavio prst u Kolumbiji
Pinončeli, osamdesetdvogodišnji specijalista za hepeninge je na Ljetnjoj pozornici Dvorca Petrovića na Kruševcu, održao predavanje o dosadašnjim performansima: od Dišanovog pisoara do “atentata” na Andre Malroa, govorio je o pljački banke nazvane “Oružani napad protiv aparhejda”, o performansu iz 2002. godine kada je otkinuo sebi prst zbog otete novinarke Ingrid Betenkur i mnogim drugim.
Godine 2002. Pinončeli je pozvan u Kolumbiju, dva mjeseca nakon što je novinarka Ingrid Betenkur oteta od stranke FARK-a (oslobođena je prije par mjeseci). Pinončeli je želio da napravi nešto “žestoko” što bi oslikalo stvarnost tadašnje Kolumbije.
“U tamošnjem muzeju pred brojnom publikom počeo sam da izvodim performans s golubom mira. A onda sam na drveni panj položio ruku i sjekirom sam, prvi put sam promašio, odsjekao sebi mali prst.
Institucije prihvataju Pinončelijev rad, kako sam kaže, “komentarišu me kao šaljivdžiju i uglavnom prođem nekažnjeno”
S odsječenim prstom sam na bijeloj košulji nacrtao srce, a na zidu muzeja sam sprejom ispisao velika slova organizacije koja je otela novinarku: FARK. Kasnije sam ih isprskao krvlju koja je lila iz odsječenog prsta”, ispričao je kako je tekao performans Pinončeli naglašavajući da se danas njegov odsječeni prst čuva u formalinu, u pomenutom kolumbijskom muzeju.
“Ja sam jedini umjetnik na svijetu čiji je dio tijela umjetničko djelo”.
Institucije prihvataju Pinončelijev rad, kako sam kaže, “komentarišu me kao šaljivdžiju i uglavnom prođem nekažnjeno”, ali se dešavaju i situacije u kojima umjetnik ulazi u sudske sporove, ispituju ga na psihijatriji...
“Lako je govoriti o umjetnosti na Zapadu, ali u Crnoj Gori, nakon svega što se dogodilo, govoriti o umjetnost je pravo čudo”.
"Bik mi je odgrizao uvo"
“Uvijek sam govorio da ću da napravim omaž Van Gogu tako što ću odsjeći sebi desno uvo. Jednog dana, bez moje namjere i želje, gledajući trku bikova, desila mi se nesreća, bik mi je odgrizao uvo.
Djeca su plakala i vikala 'Djeda Mraz je lud!', a roditelji su htjeli da me linčuju
Svi misle, posebno jer živim u mjestu gdje se liječio Van Gog, da sam to uradio namjerno”, kazao je Pinončeli ističući da je jedan od njegovih omiljenih performansa “Djeda Mraz je obično đubre”.
“Da bih pokazao kako je Božić postao jedan komercijalni praznik, obukao sam se u Djeda Mraza i polomio izlog prodavnice igračaka, a onda sam počeo da ih uništavam.
Djeca su plakala i vikala 'Djeda Mraz je lud!', a roditelji su htjeli da me linčuju. Jedva sam izvukao živu glavu”, kazao je umjetnik naglašavajući da se ne ponosi performansima u kojima plaču djeca, ali isto kaže da im “treba skrenuti pažnju još dok su mali da nauče prave stvari”.
Galerija
Bonus video:
