Vlast bivše SRJ hapsili su i deportovali srpske izbjeglice, građane BiH i Hrvatske, i preko sabirnih centara u Bijeljini i Zvorniku slali ih u vojsku Ratka Mladića, na frontove širom Republike Srpske (RS) i tadašnje Republike Srpske Krajine (RSK).
Izbjeglice su dobijale pozive kao vojni obveznici od državnih organa RS i RSK, a mnoge koji se nijesu odazvali uhapsila je crnogorska i srpska policija, prema planu koji je ranije kreirao Vrhovni savjet odbrane (VSO) SRJ, uključujući i sami vrh crnogorske vlasti.
Pozvavši se na stenografske bilješke sa 16. sjednice Vrhovnog savjeta odbrane, “Monitor” je juče objavio da su tadašnji crnogorski predsjednik Momir Bulatović i premijer Milo Đukanović, kao i drugi zvaničnici iz DPS-a, početkom 1994. godine kreirali i naređivali hapšenja i deportovanja izbjeglica, uprkos tvrdnjama da su na proljeće 1992. takve akcije zaustavljene, nako što su saznali za slučajeve deportacije Muslimana iz Crne Gore.
Sjednica je održana 10. januara 1994. godine, a nastavljena tri dana kasnije. “Vijesti” su imale uvid u stenograme sa obje te sjednice , ali i drugih sjednica, a plan za protjerivanje izbjeglica najjasnije je objasnio general-pukovnik, a sada haški optuženik, Momčilo Perišić.
Crnogorska policija na čijem čelu je bio Nikola Pejaković početkom 1994. godine sprovodila je odluku VSO asistirajući vojsci u sprovođenju nasilne mobilizacije i deportovanju Srba
“Mi (vojska) sa pozivima RS i RSK pozivamo vojne obveznike. Organizujemo tehniku pozivanja i prevoženja ako se nama jave. Ako nam se ne javljaju, onda preko MUP-ova obiju republika, zahtjev dolazi ovdje da oba MUP-a njih privedu kod nas i mi ih vodimo do centara Zvornik ili Bjeljina”, piše, između ostalog, u stenogramu sa nastavka 16. sjednice VSO, održane 13. januara 1994. godine, koji tužilaštvo Tribunala u Hagu koristi kao dokaz protiv Perišića.
Crnogorska policija na čijem čelu je bio Nikola Pejaković početkom 1994. godine sprovodila je odluku VSO asistirajući vojsci u sprovođenju nasilne mobilizacije i deportovanju Srba, čime su, kako navodi “Monitor”, kršene ne samo međunarodne konvencije o statusu izbjeglica, već i zakon SRJ po kojem su devetorica crnogorskih policajaca i optuženi za ratni zločin zbog deportacije Muslimana iz 1992.
“Vijestima” je poznat identitet nekoliko izbjeglica – građana BiH, koji su u proljeće 1994. godine uhapšeni u Nikšiću i Beogradu, a potom izručeni vojsci RS.
Perišić je na sjednici VSO, održanoj 25. decembra 1993, naredio da se u vojnu evidenciju uvedu svi koji su se oglušili o povratak u RS. On je tada istakao da će zamoliti policiju Crne Gore i Srbije da pomognu.
“Jer mi nemamo pravo da šaljemo vojnu policiju u stan da nekoga privedemo ako oni neće da idu”, kazao je Perišić.
Ocijenivši da je riječ o “čitavom jednom korpusu vojnih dezertera”, predsjednik Srbije Slobodan Milošević je kazao da oni treba “da se okupe” i, uz dogovor sa vlastima RS, “odvedu”, odnosno pošalju na front.
Bulatović je tada procijenio da u Crnoj Gori ima oko 900 ljudi koje treba prislino mobilisati, a u Beogradu oko 14.000, ocijenivši da može da se desi “pravi rusvaj”
Na sljedećoj sjednici, održanoj 10. januara 1994, Bulatović ponavlja da odobrava “tu aktivnost”, zato što “ćemo na taj način sebe lišiti velikog zla – dilera, švercera itd”.
“Ali, realno, to nijesu ljudi koji hoće svojevoljno da se bore, jer da su htjeli da ostanu ne bi dolazili ovdje. S druge strane, dići će paklenu galamu i napraviti nam svima mnogo veću štetu nego šte će biti koristi. Ja jesam za to da ga (izbjeglicu) hapsi i privodi policija, ali na osnovu zahtjeva Vlade RS i RSK. A tu će vojska da pruži usluge – da možemo da ih smjestimo, nahranimo, prebacimo...”, piše u stenogramu.
Bulatović je tada procijenio da u Crnoj Gori ima oko 900 ljudi koje treba prislino mobilisati, a u Beogradu oko 14.000, ocijenivši da može da se desi “pravi rusvaj”.
“Monitor” je objavio da se postupalo na isti način kao i 1992. godine, kada je crnogorska policija deportovala Muslimane, a njih najmanje 83 kasnije je pobijeno.
“Kao i proljeća 1992, akcija deportacija početkom 1994. od strane policije Đukanovićeve Vlade je planirana po zahtjevu (pismenom ili usmenom, nije još utvrđeno) vlasti Radovana Karadžića, sada optuženog za najteže ratne zločine”, piše u jučerašnjem izdanju “Monitora”.
VSO je, prema Ustavu SRJ, bio tročlana “vrhovna komanda”, a činili su je predsjednici SRJ, Srbije i Crne Gore. Po pozivu, sjednicama VSO su prisustvovali i drugi najviši državni i vojni funkcioneri, načelnik Generalštaba, savezni premijer Radoje Kontić i savezni ministar odbrane Pavle Bulatović, obojica članovi DPS-a, a pojedinim sjednicama prisustvovao je i Đukanović.
Milo s vojskom švercovao gorivo
U prvoj polovini devedesetih, premijer Milo Đukanović u saradnji sa vojskom SRJ švercovao je gorivo u Albaniju. Stenogrami otkrivaju da je tokom posla dolazilo i do tenzija.
Bulatović je to potvrdio na sjednici VSO 10. januara 1994. godine, ocijenivši da je šverc sitnica, a da su deportacije “pretpostavlja, malo ozbiljnija stvar”. Bulatović upoznaje VSO da je zapovjednik Ratne mornarice dao “neku vrstu” ultimatuma da se prekine sa prometom goriva sa Albanijom van graničnih prelaza.
“Predsjednik Lilić nije bio tu, ali predsjednik Milošević je upoznat sa tragičnom činjenicom da je brod od 90.000 naftnih derivata vraćen akcijom američkog broda 5,5 milja unutar naših teritorijalnih voda, zahvaljujući činjenici da nije bilo pripadnika Ratne mornarice na tom prostoru...
Danas je predsjednik Vlade odgovorio kontraadmiralu Isakoviću, između ostalog, upoznao ga je da ću danas, na sjednici VSO, informisati o tom pitanju. Inače, proces saradnje i koordinacije između Vlade Crne Gore i Ratne mornarice do sada je tekao besprijekorno.
Ovdje su napisana sva mjesta, sva preduzeća koja su ovlašćena: čitav postupak, procedura i dobra volja da se dosadašnje slabosti i propusti, kojih smo i sami svjesni, na ovom prostoru otklone.
Umjesto svih preduzeća, koja su do sada, na tačno određenim mjestima, vršila taj šverc, odredili smo jedno preduzeće i spremni smo, zajedno sa Ratnom mornaricom, da utvrdimo sva moguća pravila ponašanja. Mislim da ćete se složiti da ovaj dopis proslijedim generalu Perišiću, da se preduzmu neophodne mjere i aktivnosti...”, kazao je, prema stenogramu, Bulatović.
Ženama recite da u vojsku Mladić zove
Svjestan da se deportacijom krše međunarodne konvencije i domaći zakoni, Bulatović je predlagao niz kriminalnih mjera kako javnost ne bi saznala za hapšenja i deportacije.
Bulatović traži da se izbjeglice pronalaze po spiskovima Crvenog krsta jer RS i RSK nemaju evidenciju, zatim da crnogorska policija koristi pečate RS i RSK...
“Najgora stvar je što ih skidamo sa spiskova Crvenog krsta. Ako se dokaže da smo nekome otkazali gostoprimstvo, gubimo pravo na svu humanitarnu pomoć međunarodnih organizacija. Bez obzira kolika je, bez nje bi teško mogli izdržati sve izbjeglice.
Sjutra će za njim doći žena i djeca da kukaju na osnovu čega ste ga doveli u kasarnu
Mi sve to skupa treba da radimo, da ih obavijestimo, sutra da ih privedemo. To ne može da radi vojska nego treba da radi civilna policija. Danas je bio sastanak ministra policije i komandanta 2. armije. On kaže da će staviti ljude na raspolaganje, a vi znate šta to znači.
On će recimo da pokupi 20 ili 30 ljudi i da ih drži u kasarni. Sjutra će za njim doći žena i djeca da kukaju na osnovu čega ste ga doveli u kasarnu. Odnosno, da kažete da je zahtjev VRS ili MUP RS da privedemo te ljude...
Ne možete tjerati onog ko je dobio državljanstvo, ali to je mali broj. Ja znam da u Crnoj Gori niko nije dobio državljanstvo...”, kazao je, prema stenogramu, Bulatović.
Bonus video:
