U maju 2014. godine, u mjestu Laz u Nikšiću, otvorena je izložba skulptura Radomira Šora Vulanovića - Crna Gora u kamenu.
Poznati vajar je pored rijeke Gračanice, na porodičnom imanju izložio 63 skulpture.
U galeriji pod vedrim nebom danas ima preko stotinu skulptura, a postavka još nije završena.
“Ovjekovječene su ličnosti koje su obilježile crnogorsku istoriju 18. 19. i 20. vijeka. Tek sam počeo da radim i ne namjeravam brzo da prestanem”, sa smiješkom kaže čovjek koji se pet decenija “jaka” sa kamenom.
“Sa kamenom je u Crnoj Gori, kada sam ja u pitanju, najlogičnije raditi. A i najjeftinije - niti mi traži pare, niti hranu. Svaki dan ima nešto da se napravi ili prepravi. Koliko sam ‘poludio’ sada mi je prifalilo prostora. Oko stotinu skulptura je u dvorištu, a 17 na putu. I još će ih biti”, obećava Vulanović.
Njemu “društvo” prave devet Petrovića, Nikac od Rovina, Vladimir i Kosara, vladika Danilo, sestra Batrićeva, ali i Ljubo Čupić, Joka Baletić…
Kaže da mu društvo odabranih, mir koji naruši samo kada se lati špica i mace ili kada svrate putnici namjernici.
“Bitno je da sam našao svoj mir. Kada je lijepo vrijeme, svaki dan poneko dođe. Baci pogled sa džade, vidi ove moje kamene gromade i svrati. Ljetos je bilo i Slovenaca, Hrvata”.
A njemu i njegovim junacima prija društvo onih koji umiju da gledaju i vide, da slušaju priču gračaničkog oblutka, da ćuteći govore.
Navikao je Vulanović da radi, da se inati nekada sa drvetom, sada sa kamenom, da im daje “dušu”, da istoriju pretače u kamen.
“Nijedna moja skulptura nije završena. Stalno im se vraćam, dorađujem, prepravljam”, kaže vajar.
Naglašava da mu prija samoća, druženje sa kamenom, poezijom, ali i pivom.
Bonus video:
