Crteži, instalacije i video radovi crnogorske umjetnice Maje Šofranac, objedinjeni nazivom “Imuno-sistem”, izloženi su u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, a posjetioci ih mogu pogledati do 20. marta.
Sam naziv izložbe “Imuno-sistem”, potvrđuje umjetnica, pokazuje da je centralni motiv i inspiracija nastala na osnovu imunog sistema čovjeka.
“Ono čime se ja direktno bavim u ovim svojim istraživanjima je to da svi mi u svojoj ličnosti, kao i u strukturama raznih ličnosti i strukturama društva imamo neke nesvjesne mehanizme koji utiču na formiranje našeg identiteta i identiteta društva. Ja kroz svoj rad prepoznajem sve te modele ponašanja i modele nametnutih društvenih normi, kao i uloge koje su nam nametnute odrastanjem, vaspitanjem, društvom...”, kaže Šofranac za “Vijesti”.
Ona ističe da mehanizmima i mašinama, prikazuje nsvjesnost čovjeka, za kojeg se nekada može reći i da predstavlja mehanički model.
“Uticaje kojima smo podvrgnuti na neki način regulišem ovim mehanizmima i mašinama, kao nekim nesvjesnim sadržajima koji utiču na nas, u ovom slučaju negativno, ali kada ih mi osvijestimo i prepoznamo onda možemo da ih kanališemo u pozitivnu energiju i da ih preusmjerimo na pozitivno formiranje ličnosti i duhovno emotivno sazrijevanje, i nalaženje sebe i suštinskog ljudskog. Teško je definisati ali možemo izvući mehanički model čovjeka, to je ono što nam svakodnevica često napravi pa upadnemo u neku zamku mehaničkog ponašanja, reagovanja, nesvjesnih reakcija i to je taj mehanički čovjek koji je sve bliži savremenoj mašini, odnosno zamki u koju upada. Ipak, moje duboko duhovno uvjerenje jeste da svi mi imamo u sebi ljudsko koje bi trebalo osvijestiti, a treba prepoznati i mehaničku energiju koja je svuda oko nas i izdići se u odnosu na nju”, kaže Šofranac koja na svojim radovima kao da preispituje čovjekov um, fizičku i biološku snagu, te i čovjekovu spiritualnost.
Umjetnica kaže da je njeno interesovanje za predstavljanje čovjeka u umjetnosti počelo isto kada i interesovanje za samu umjetnost. Psihofizičko, duhovno i složene strukture ljudskog bića su ono u čemu se na početku prepoznala, a na kasnijim putovanjima i skorijim istraživanjima počela je da se bavi modelom mašine koji je predstavila u “Imuno-sistemu”.
“Prisjetila sam se da je na interesovanje za mašinama možda imalo uticaja i moje odrastanje, jer se moj otac bavi popravljanjem mašina i radom sa mašinama pa sam ja odrasla pored tih mašina. Prosto su one nekakav simbol intuitivnog i mehaničkog i kao tavkve su došle u ovaj moj rad i suprotstavile se duhovnom ljudskom”, kazala je Šofranac.
Odmičući od klasičnih tehnika izražavanja, Šofranac je pronašla svoj medij u umjetnosti, međutim, kaže da jse crtežu uvijek vraća.
“Uvijek me je privlačio crtež i linija kao direktni izraz emocije. Iako sam studirala o i bavila se slikarstvom, uvijek sam se vraćala crtežu kao najdirektnijem izrazu, a onda se taj crtež vremenom kroz moj rad razvijao na različite slojeve. Tražila sam nešto što će mnogo direktnije uticati na posmatrača i što će direktnije da ulazi i komunicira sa prostorom i direktnije da prenosi moje ideje posmatraču. Tako sam došla do poluprozirnih sintetičkih platana i ponavljanja neke matrice zbog koje se pojavljuju svi ovi likovi sa mašinama, linorezi, crteži na pleksiglasu. Ti crteži na pleksiglasu su možda najbolje ogledalo moje potrebe da sve to približim posmatraču, jer se on reflektuje na prolaznika koji biva direktno uvučen u crtež“. To su sve manipulacije sa crtežima koji su me odreživali”, objasnila je umjetnica “Vijestima”.
Maja Šofranac je rođena 1981. u Podgorici. Završila je osnovne i magistarske studije slikarstva na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, a trenutno je studentkinja doktorskih studija na FLU Beograd.
Inspiracije ne fali, ali fali svijesti i znanja o savremenoj umjetnosti
Kultura u našoj državi i na Balkanu je relativno razvijena, ali fali savremenog uticaja, kaže Šofranac.
“Prostor Balkana je veoma inspirativan i mi umjetnici bi trebalo mnogo više da kopamo po našoj tradiciji i našem društvu, koje je samo po sebi inspirativno, a još uvijek je u procesu razvijanja. Ima puno mladih umjetnika koji rade i hrabri su, međutim mislim da fali i informisanosti i svijesti o savremenoj umjetnosti koja je mnogo odmakla od klasične umjetnosti na koju smo navikli, iako postoje umjetnici koji su se otvorili novim tehnikama i načinima izražavanja. Ipak, kao i u životu sve zavisi od osobe do osobe, a najbitnije je da smo iskreni na tom putu stvaranja i da smo istinski povezani sa onim što radimo, a onda će to djelo samo da traži i nađe svoj put”, zaključila je Šofranac.
Atelje je radionica uvijek spremna za nova dešavanja
S obzirom na formate i tehniku koju koristi umjetnica, “Vijesti” je zanimalo kako izgleda njen atelje i da li je drugačiji doživljaj pogledati svoje radove u galerijskom okruženju.
“Ovih dana sam baš razmišljala koliko je neobično to što ništa od ovoga nijesam mogla da pogledam u ateljeu na ovaj način. Nažalost, za ove formate, moj atelje je dosta mali, iako bi se nekima vjerovatno činio kao veliki. Moj atelje je radionica koja je uvijek spremna za nova dešavanja i razne procese. Tamo se nalaze mnogi alati, preko mašine za šivenje, alata za rezbarenje, slika, pleksiglasa i sličnih stvari. Volim da sve to bude raznovrsno, a i kad se izgubim u svemu tome, ideja se sama po sebi uvijek vraća i kristalizuje”, kazala je.
Na ulazu u galeriju, Šofranac je izložila i “rad na kojem se smjenjuju fotografije mog ateljea u kojem, kako će neki primijetiti, sa zidova vise platna, na sve strane”.
Bonus video:
