Neka cvjeta rosno cvijeće, Nek se kiti njim proljeće (Još ne sviće rujna zora, tradicionalna crnogorska pjesma)
Dakle, na predstojećoj, XVI po redu Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2018. godine, majku našu Crnu Goru predstaviće autorski tim u sastavu: Krešimir Rogina, Rosa Rogina, Armor Gutierrez Rivas, Ida Blažičko i Francois Vahe.
Podsjećam vas da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma 19. januara raspisalo Internacionalni, javni, konceptno-idejni, jednostepeni, anonimni Konkurs br. 101-36/4 za koncept i sadržaj Crnogorske postavke na XVI Međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji (La Biennale di Venezia di Architettura) - da bi u prošlu srijedu, 14. februara, bila objavljena i jednoglasna odluka uvaženog devetočlanog Žirija (a ne dvanaestočlanog Žirija - kako stoji u obavještenju okačenom na aresi mrt.gov.me) - kojemu je na čelu bila gospođa Sonja Radović Jelovac, kustosica crnogorske postavke na predstojećem Bijenalu - o dodjeli prve nagrade pomenutom timu - za konkursni rad pod šifrom: EDRAUANTHUS.
Google, majka naša, na upit - EDRAUANTHUS - ne daje odgovor vrijedan pomena. Da je, kojim slučajem, tim okupljen oko gospodina Rogine svoj rad okitio šifrom EDRAIANTHUS - da umjesto prvog "U" stoji "I" - onda bi bilo lako - onda bi se to odnosilo na rod cvjetića - na svima nama najdraže žvončiće (iz familije Campanulaceae - reda Asterales, divizije Eudicotiledonae).
Postoji li veza između roda zvončića - EDRAIANTHUS - ili nečega što se zove baš - EDRAUANTHUS - i teme Crnogorske postavke - EMERGING RESILIENCE: Reimagine urban voids through sharing values - ne znamo u ovom trenutku (četvrtak, 15. februar. 09:45 AM) - ali ćemo znati čim konkursni radovi budu dati javnosti na uvid.
Što se tiče prevoda teme Crnogorske postavke - postoji stanovita diskrepancija u javnosti po tom pitanju. Ako su emerging nations - zemlje u razvoju, emerging economies - ekonomije u razvoju, a emerging markets - tržišta u razvoju, onda Emerging Resilience nije ništa drugo do - Rezilijencija/Rezilijentnost u razvoju. Dakle, meni se čini da gospođa kustosica - kao neko ko posjeduje zavidno iskustvo u planiranju, odnosno urbanističkom projektovanju - kao osvjedočena i vrlo uspješna djelatnica na svim poljima arhitektonsko-urbanističke prakse redom - predlaže da se okrenemo rezilijenciji - da razvijamo rezilijentnost kao osnovni princip mijenjanja naših predstava o urbanim prazninama - ili kao osnovni princip reimaginacije (ponovnog osmišljavanja) naših urbanih praznina - i to putem stvaranja/kreiranja zajedničkih vrijednosti.
EMERGING RESILIENCE: Reimagine urban voids through sharing values > REZILIJENCIJA U RAZVOJU: Ponovno osmišljavanje urbanih praznina putem stvaranja zajedničkih vrijednosti.
To bi bilo to - za sada - ali definitivno osjećam da može još bolje, barem za nijansu.
A što se tiče urbanih praznina - u okviru raspisa Konkrusa za koncept i sadržaj CG postavke na Bijenalu u Veneciji dat je i Pojmovnik urbanih praznina - Glossary of Urban Voids - pa kaže: terrain vague, wastelands, waste sites, wasted sites, drossscapes, ununtentional landscapes...
Svi nabrojani termini i sve sintagme imaju vrlo precizna značenja u teorijskom diskursu - te stoga ne bi bilo mudro insistirati na prevodu - s tim da je od osobite važnosti sintagma - terrain vague.
Naime, katalonski teoretičar arhitekture Sola Morales (Ignasi de Solà-Morales Rubió, 1942 - 2001) autor je eseja Terrain Vague - koji je prvi put objavljen u časopisu Anyplace (MIT Press 1995.) - i u tom eseju zastupa tezu da neizgrađeno ili planski nedefinisano zemljište (sintagmu terrain vague Sola Morales pozajmljuje iz francuskog, a odnosi se konkretno na neizgrađeno zemljište - s tim da riječ vague konotira pojmove: neodređen, nejasan, maglovit, mutan...) posjeduje vrlo specifičnu vrijednost - jer se manifestuje, kako stoji na jednom mjestu, kao prostor slobode - kao anonimni prostor - kao alternativa lukrativnoj logici koja preovlađuje u gradovima tzv. poznog kapitalizma.
Prostor u obuhvatu Urbanističkog projekta Kasarna "Morača", Glavni grad Podgorica, savršen je primjer terrain vague - ne treba ići dalje - i upravo će od naše volje - od naše zainteresovanosti i sposobnosti da stvaramo zajedničke vrijednosti - zavisiti sudbina toga prostora. Pitanje je, dakle, hoće li se na tom mjestu uskoro graditi stanovi - ili ćemo uspjeti da se organizujemo i da taj prostor sačuvamo za buduće naraštaje građana Podgorice.
"Danas se intervencije u postojećim gradovima", piše Sola Morales, "na tim preostalim prostorima, u tim zarobljenim međuprostorima, ne mogu više sprovoditi ni u ime komoditeta ni u ime djelotvornosti, u maniru koji je postuliran efikasnim modelom prosvjetiteljske tradicije iza kojega je stajao modernistički pokret. Kako da arhitektura djeluje na neizgrađenom terenu (terrain vague - op.a.) a da se ne pretvori u agresivni instrument moći i apstraktnog rasuđivanja? Nesumnjivo putem poklanjanja pažnje kontinuitetu - ali ne kontinuitetu planiranog, efikasnog i legitimnog grada, nego kontinuitetu tokova, energija, ritmova vremena koje prolazi i brisanja granica. Markvand (Odo Marquand, njemački filozof - op.a.) predlaže pojam kontinuiteta kao kontrast jasnoći i određenosti kojom nam se predstavlja ovaj neobični svijet. Na isti način bi trebalo da tretiramo i to što je ostalo od grada - kontradiktornim saučešništvom koje neće razbijati elemente od kojih zavisi trajanje toga grada u vremenu i prostoru".
Nadam se da je sve jasno.
I za kraj, moram posebno da naglasim da je na Konkurs za koncept i sadržaj Crnogorske postavke na predstojećem Bijenalu arhitekture pristiglo nevjerovatnih 42 rada - i to iz cijeloga svijeta - i u to ime čestitam ekipi koja stoji iza projekta predstavljanja CG. Ne kažem da nisam vjerovao da će konkurs biti uspješan - u startu mi se dopala odluka da se stane iza kustoskog koncepta koji se bazira na principu rezilijentnosti, kao i odluka da se raspiše otvoreni, međunarodni, konceptni konkurs koji će žirirati vrlo profiliran žiri (ako izuzmemo komesara i kustosicu - tri člana žirija jesu bili CG rezidenti - a čak četiri nisu) - ali ipak nisam mogao pretpostaviti da će Marko Kazagrande (Marco Casagrande) osjetiti potrebu da se odazove na Raspis - da ne pominjem ostale zvijezde na listi koja je objavljena na Internet stranici MORiT.
A sad oprostite, žurim u MORiT - na konferenciju za novinare povodom objave rezultata pomenutog Konkursa - uz napomenu da konkursni radovi još nisu objavljeni - nadajmo se da će biti objavljeni uskoro - jedva čekam da ovjerim svaki od radova redom - a zanima me, moram priznati, i obrazloženje odluke Žirija o pobjedniku, definitivno.
Bonus video:
