Dolaskom Veselina Vukovića na klupu, 1997. godine, počeo je rezultatski uspon Odbojkaškog kluba Budvanska rivijera. Sa njim je u Budvu stigla prva šampionska titula u istoriji crnogorske odbojke (2001), prvi je, 2011. godine, vodio Budvane do eliminacione runde u Ligi šampiona, na klupi Rivijere, u dva mandata, osvojio je ukupno četiri titule i tri kupa…
Dvije decenije od njegovog dolaska, Budvanska rivijera je dočekala da nestane (privremeno ili za stalno, pokazaće vrijeme) sa crnogorske odbojkaške scene, da se prvi put nakon pune četiri decenije od prve utakmice ne prijavi za prvenstvo…
"Zaista mi je iskreno žao zbog činjenice da se Budvanska rivijera ove godine nije prijavila za takmičenje. Što samo po sebi govori sve", kaže za „Vijesti” Veselin Vuković i nastavlja:
"Budvanska rivijera je bila brend crnogorske odbojke, kako u pogledu rezultata u šampionatima Srbije i Crne Gore i nezavisne Crne Gore, tako i što se tiče učešća na međunarodnoj sceni, vrhunskih igrača koji su u prethodnom dvodecenijskom periodu igrali u Budvanskoj rivijeri. Da li nije postojalo dovoljno dobre volje ili dovoljno razumijevanja da se pomogne kada je teško, ili je pak bilo revanšizma, ili svega po malo, pa je došlo do ovakvog epiloga, zaista ne mogu sa sigurnošću da kažem", dodaje Vuković.
Vuković kaže da se nada i vjeruje „da aktuelna situacija nije takva da se ne može prevazići i da se klub može konsolidovati, u svakom pogledu, te da naredne sezone može ponovo biti učesnik našeg odbojkaškog prvenstva”.
"Ono što je u cijeloj situaciji vezano za odbojku u Budvi dobro je činjenica da djeca u Budvi koja žele da se bave odbojkom imaju šansu da treniraju i razvijau se u Odbojkaškom klubu Mediteran, u kome se, to mogu sa sigurnošću da tvrdim, vrlo kavalitetno radi. Predrag Ćorluka i Marko Bagarić su veliki profesionalci, dovoljno stručni, uz to i veliki entuzijasti, te da je odbojkaški razvoj najmlađih zagarantovan".
Naš proslavljeni odbojkaški trener podsjeća da slučaj Budvanske rivijere, nažalost, nije jedini u svijetu odbojke…
"Sličnu sudbinu doživjela su dva italijanska kluba, dva giganta i brenda italijanske odbojke sa dugogodišnjom tradicijom - Sisli Trevizo i Kuneo. To su klubovi u kojima su igrala sva najznačajnija svjetska odbojkaška imena toga vremena. Ti klubovi su višestruki osvajači trofeja u Italiji, pehara u Ligi šampiona, CEV kupu… Sisli i Kuneo, međutim, već neko vrijeme ne postoje, i, što je još gore, nema naznaka da će ih uskoro biti na odbojkaškoj mapi".
Vuković u subotu počinje petu sezonu na klupi japanskog JT Tandersa, kluba kojem je 2015. godine donio prvu titulu u klupskoj istoriji. Od dolaska Vukovića na kormilo, klub iz Hirošime je u protekle četiri godine osvojio najviše trofeja u Japanu (četiri) i igrao najviše finala (sedam). Slijede Torej (po tri trofeja i finala), Panasonik (dva trofeja, šest finala), Tojoda (po dva trofeja i finala)...
"Želimo da nastavimo sa osvajanjem trofeja, što naravno neće biti nimalo lako. Već sam govorio o izjednačenosti lige u Japanu, o vrlo maloj razlici između prvog i osmog na tabeli. Čini mi se da je ove godine ta razlika još negdje u manjim nijansama. Ove godine počinjemo novi ciklus u bitno promijenjenom sastavu, sa puno novih, uglavnom mlađih igrača (primači Jamamoto i Kodaj, libero Vataru, dizač Kaneko. Ove godine imamo i novog stranca na poziciji korektora Tomasa Edgara, reprezentatovca Australije, od koga se očekuje zaista puno. U dosadašnjem periodu je zaista pokazao puno profesionalnosti, kvaliteta, želje i motiva. Od ove ekipe se u budućnosti očekuje puno. Koliko ćemo uspjeti da napravimo ove sezone, svakako zavisi od dosta faktora. Ulazimo ambiciozno, svjesni da je moguće da jedna lopta odluči puno toga".
Vuković je zadovoljan što je njegov tim imao "vrlo kvalitetan pripremni period, kako u pogledu organizacionog dijela, tako i pogledu broja utakmica, kvaliteta protivnika".
"Prvo, ovdje u Japanu, a zatim smo bili na petnaestodnevnim pripremama u Italiji. Padova nam je bila vrlo dobar domaćin, odigrali smo šest kontrolnih utalmica sa Padovom, Veronom, Trentinom, Maćeratom kako bismo ukomponovali ekipu i imali što manje oscilacija u prvenstvu. Nakon povratka iz Italije odigrali smo još tri kontrolne utakmice sa Tokijom i dvije sa Sakaji Blejzersima".
Moramo da iskoristimo šansu da se nađemo na EP
Vuković je bio prvi selektor Crne Gore u nezavisnoj državi. O šansama naših seniora u narednom ciklusu kvalifikacija, u konkurenciji Slovačke, Moldavije i Islanda, da se konačno nađu na Evropskom prvenstvu, Vuković kaže:
"Broj učesnika na narednom EP, sistem takmičenja, protivnici u kvalifikacijama, kao i prethodne dobre igre naše reprezentacije, dobar su osnov za optimizam. Naravno svemu se mora pristupiti najprofesionalnije u svakom pogledu. Favorita nema, posljednje Evropsko prvenstvo i plasman Njemačke i Belgije su dobar primjer, a nema ni autsajdera, jer svi danas vrijedno i sistematski rade. Imamo šansu, ali moramo sve uraditi da je iskoristimo i nađemo se na EP", ističe Vuković.
Možda bi Grbić mogao da se zapita da li je on razočaranje za sve
Sredinom maja, kada je gostovao u Podgorici, povodom Balkan kids festivala, legendarni Vladimir Grbić je u razgovoru za „Vijesti”, između ostalog, komentarišući rad u igračkoj karijeri sa crnogorskim trenerima, kazao da je „Veselin Vuković jedno od najvećih razočaranja u njegovoj karijeri”, ne navodeći razloge za takvu konstataciju.
Vuković je kazao da „šira sportska, a naročito odbojkaška javnost pamti Vladimira sa sportskih terena, na kojima je ostavio upečatljiv utisak”.
"Vladimirovoj izjavi da sam njegovo trenersko razočarenje nijesam pridavao posebnu pažnju. Naprotiv, drago mi je što sam razočaranje, jer su i moj prethodnik na mjestu selektora (Zoran Gajić, prim.a.), kao i čovjek koji je bio selektor poslije mene (Ljubomir Travica), u njegovim izjavama bili njegovo razočaranje. Razočaranje su mu i svi njegovi saigrači iz reprezentacije koji ga nijesu podržali u izboru za predsjednika OSS, doslovce nijedan od najvećih imena, da ih ne nabrajam. Naprotiv, svi su podržali protivkandidata. Draže mi je da me svrstao u grupu ovih velikana, kojima je razočaran, nego da je obrnuto".
Vuković kaže da rezultati najbolje govore koliko je bio uspješan u svom poslu, prije i nakon što je bio selektor Grbiću u reprezentaciji Srbije i Crne Gore (2002. i 2003. godine).
"Umjesto što se bavi mnome, možda bi se mogao zapitati da li je on nakon igračke karijere pokazao svoju nezrelost za pruzimanje velikih i odgovornih funkcija. Da li je on razočarenje u poslovima rukovođenja ženskog OK Klek, poslovima potpredsjednika OK Vojvodina, ili je, pak, za mnoge ljubitelje odbojke razočarenje njegovo neprimjereno ponašanje nakon glasanja za predsjednika OSS, kako se ponio nekorektno, napustivši sjednicu bez pozdrava. Tada nije ni čestitao svom protivkandidatu (Zoranu Gajiću), optužujući sve i svakog, uz izjavu da odlazi iz srpske odbojke. Gdje je otisao? To bi, možda, trebalo biti predmet njegovih analiza, umjesto nekonzistentnih i paušalnih izjava koje daje o drugima", zaključio je Vuković.
Bonus video:
