Architecture is the art of how to waste space. Philip Johnson (1906 - 2005) Neko je davno rekao, neko mudar, bješe li to neki Kinez, ili Rus - da nije lako pogledati istini u oči. I još je rekao da intenzivno, neumjereno gledanje istini u oči može da rezultira povremenim uvidima u besmisao - u ono veliko (skoro pa) ništa. Ta vrsta uvida, opet, koliko god bila dragocjena za mladog arhitekta, poput mene (objasniću u nekom od narednih brojeva), za posljedicu može da ima i stanovita pomjeranja - turbulencije - pogotovo unutar labavijih mentalnih konstrukata. Onih koji se temelje na paučini - na slatkim snovima i još slađim iluzijama. Na ružičastoj šećernoj vunici.
Nadovezao bih se na tu priču tezom da čak i najtvrdokorniji među nama - istinovidcima - često nisu u stanju da odagnaju tlapnje o suncu koje će da sine odmah nakon tzv. srećne ure - nakon što DPS pretrpi poraz, ovakav ili onakav, i preda vlast. To je, izgleda, jače od nas. Koliko god mi zurili u to duboko (skoro pa) ništa, u mrkli mrak, ipak smo vrlo skloni da povjerujemo ovima što tvrde da je sve što stoji između nas i zasljepljućeg sjaja sreće upravo DPS. Zato previše energije odlazi na besmislena politička prepucavanja, a toliko je konkretnoga posla koji se mora završiti - posla koji se može završiti i pored DPS, da je želje i volje.
Hoću da kažem da sam primio par internih komentara na prethodni tekst, na osnovu kojih zaključujem da pojedincima nije baš sasvim jasno što sam htio da kažem prošle subote, tako da su, bojim se, stanovita pojašnjenja neophodna.
Dakle, ako je suditi o budućnosti - pogotovo bližoj - na osnovu recentnijih dešavanja u Budvi, ili u Kotoru - u gradovima u kojima su Demokrati CG preuzeli vlast - ta budućnost će biti sve samo ne (odmah) svijetla. Očigledno je, u ovom trenutku, da će momcima - barem kad je opšti interes u pitanju - trebati malo (više) vremena da se snađu, da pohvataju konce, da pogledaju ima li nekoga ispod kreveta itd.
Kako tumačiti, recimo, oštru osudu podizanja privremenog, tzv. montažno-demontažnog objekta na Turskom rtu od strane kotorskih Demokrata - kad ti isti Demokrati - raspisivanjem međunarodnog, arhitektonsko-urbanističkog konkursa - podržavaju ideju da se na Glavatima gradi turističko naselje, kapaciteta 400 ležajeva - ili 32.000 m2 BRGP.
Nešto tu ne štima, definitivno. S jedne strane imamo forsiranje Turskog rta preko svake mjere - onakav objekat na onom mjestu doživljavam, ako baš hoćete, kao brutalno silovanje prostora - i tu se slažem, otprilike, sa Demokratima - a sa druge strane imamo ideju da se na livadi na Glavatima gradi čitavo turističko naselje - ideju koja se Demokratima, izgleda, baš dopala, pa je podržavaju bez zadrške - a ja imam ozbiljne rezerve po pitanju iste te ideje.
Jedina suštinska razlika između lokala Verige 65 - tako se zove ono na Turskom rtu - i turističkog naselja u najavi na Glavatima - bila bi u tome što je lokal građen na državnom zemljištu, a turističko naselje će se, ako-bog-da, graditi na privatnom zemljištu. Nema toga što ne bismo mogli zamisliti na državnom zemljištu - a na privatnom zemljištu, koje se nalazi uz samu obalu mora sinjega, teško je zamisliti bilo što osim turističkoga naselja - podrazumijevajuće kategorije pet zvjezdica.
Ne velim da gospoda Demokrati nisu u pravu - ako bacite pogled sa one livade na Glavate ka Dobroti, preko zaliva, vidjećete da se tamo gradilo i gradilo - i da se još gradilo, preko svake mjere, pogotovo u posljednje vrijeme - i sve to u vrijeme neprikosnovene DPS vladavine - bez obzira na konstantne sugestije i upozorenja UNESCO da se batali ta rabota, inače će Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora biti oduzet status Svjetskog nasljeđa/baštine.
I sad se nameće vrlo logično pitanje: zašto nova vlast ne bi jednostavno nastavila praksu duvanja u jedra investitorima koji žele da grade u Području? Praksu prethodne vlasti, bez obzira na konstantne vapaje UNESCO. Zar takav jedan dragulj poput one livade na Glavate da čeka tzv. valorizaciju? Kladio bih se da se u ovom trenutku ekipa koja je gradila s one strane zaliva, u Dobroti, smije u brk ovima sa ove strane.
I upravo tu je kvaka - ni ova vlast, kao ni prethodna, nema jasnu viziju dugoročnog prostornog razvoja Opštine Kotor - viziju s kojom bi uzdignuta čela mogla da izađe pred lice javnosti. S tim da se od prethodne vlasti nije očekivala nikakva vizija, a od ove se očekuje vizija - i očekivaće se, bojim se, još neko vrijeme.
Kakva god bila ta vizija - ako je bude, a nadajmo se da ćemo je ipak dočekati - izvjesno je da će jedan od njenih nezaobilaznih momenata biti stopiranje stihijske gradnje u granicama Područja. Prvi korak u tom pravcu bi mogao da bude jasan stav da se stopira svaka aktivnost koja se tiče gradnje, ili bi mogla da rezultira gradnjom u granicama Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, dok ovi sa
Arhitektonskog fakulteta u Podgorici ne prezentuju javnosti tu famoznu HIA (Procjenu uticaja na nasljeđe/baštinu).
Što se tiče međunarodnog, arhitektonsko-urbanističkog konkursa za idejno rješenje turističkog naselja na Glavatima - koji je bio bitna tačka na investitorovom putu ka građevinskoj dozvoli i na koji su stigla, podsjetiću vas, tri rada vrlo sumnjivog kvaliteta - zaključak se sam nameće - nova opštinska postava u Kotoru nije u stanju da sprovede arhitektonsko-urbanistički konkurs - uz opasku da nije problem što ne umiju da raspišu konkurs, ali jeste problem - i to veliki - što nisu angažovali nekoga ko zna kako se to radi.
Ako je investitorima stvarno bilo stalo da dođu do interesantnih arhitektonsko- urbanističkih predloga za njihovo turističko naselje - a sigurno jeste, čim su riješili bili da u to ime dobro odriješe kesu - onda su ta tri rada koja su stigla na konkurs veliki poraz i za investitore i za Demokrate. Ako Demokrati nisu u stanju da sprovedu arhitektonsko-urbanistički konkurs - što i nije toliko kompleksan zadatak - nameće se pitanje što još nisu u stanju da sprovedu, a ubijeđeni su da jesu.
Razlika između dobre i loše vlasti je u tome što dobra vlast rješava probleme - a loša vlast ne samo što ne rješava probleme, nego usput produkuje nove.
Na stranu što nova kotorska postava očigledno nije u stanju da shvati - kao ni prethodna - ulogu arhitektonsko-urbanističke struke u opštem društveno-političkom kontekstu.
Što se tiče činjenice da je Jelisava Kalezić bila u žiriju konkursa za Glavate - žirija koji kaže u zaključku svog izvještaja da je konkurs uspio - opet vam kažem da me to čudi, obzirom na poziciju gospođe Kalezić na arhitektonsko-urbanističkoj sceni - ali ipak ne bih analizirao tu činjenicu ni ovom prilikom - uz konstataciju da je sramotno skrivati se iza autoriteta gospođe Kalezić i činjenice da je prihvatila članstvo u žiriju - u smiješnom pokušaju da se obezbijedi legitimitet čitavoj toj zaludnoj raboti oko ideje da se Području doda 400 kreveta.
Gospodo Demokrati, ako je isturanje autoriteta Jelisave Kalezić sve što imate na temu tih 400 kreveta na Glavate, onda vam moram priznati da ste me grdno razočarali...
Grdno...
Bonus video:
