Smijeh liječi - opšte je mjesto, ali to ne znači da mu je uvijek i svuda mjesto. Neke situacije jednostavno nisu prikladne za smijanje, pogotovo gromoglasno. Psihoanalitičar Samjuel Lepastje opominje ljude koji to rade u određenim momentima, jer bi svako morao da procijeni kada je smih neumjesan.
- Neko se smije kada smijanju nije vrijeme, ne pazeći da li će bilo koga u svojoj okolini da povrijedi. Neko je možda tužan, povređen, ljut, ogorčen, a drugi sjedi pored njega i smije se. Na taj način pokazuje da ne poštuje druge ili mu smeta ideja da pripada nekoj grupi - tvrdi Samjuel.
Stručnjak je zaključio da nisu rijetki ljudi koji se naizmenično smiju i plaču, čime otkrivaju da su vrlo osjetljive osobe.
- Sa njima treba biti oprezan, jer nikada ne znaš da li je u nekom trenutku srećan, euforičan ili će da "umre" od tuge - kaže Lepastje.
Psihoanalitičar podsjeća i na kurtoazni osmijeh, koji je tipičan za one koji žele da se sa nekim zbliže, pa djeluju teatralno.
- Ponekad se on miješa sa potisnutim ili tihim smijehom, ali je karakterističan za ljude koji su naučili da ga kontrolišu, jer su životni ili radni uslovi to od njih tražili. Vrlo je vjerovatno da rade u nekoj strogo birokratskoj firmi - objašnjva psihoanalitičar, penose Novosti.
Bonus video:
