Umjetnica performansa Marina Abramović poručila je u Budvi da se "jedino podizanjem i mijenjanjem svijesti ljudi" može promijeniti svijet na bolje.
Promjena svijesti je jedna od njenih misija, kazala je ona tokom jednosatnog predstavljanja svoje knjige "Hod kroz zidove" (Walk through walls), u starom gradu u Budvi.
"Samo podizanje svijesti može spriječitii ratove", poručila je Marina Abramović.
Knjiga je, rekla je, posvećena široj publici kako bi shvatila koliko je život umjetnika slojevit.
"'Prijatelji su postali neprijatelji, a neprijatelji prijatelji da sam njima posvetila knjigu", rekla je umjetnica pred publikom starog grada u Budvi.
Prostor između crkava bio je mali da primi zainteresovane posjetioce koji su bez daha pratili i učestvovali u jednosatnom druženju sa Abramovićevom, kojoj je ovo drugi dolazak u Crnu Goru u poslednjih pet godina.
Za razliku od prethodnog kada je pod njenim imenom na velika vrata najavljivan i predstavljen projekat prenamjene nekadašnjih hala fabrike "Obod" i kada su je dočekali premijer i visoki zvaničnici države, Abramovićeva je ovoga puta došla na poziv "Dukli art centra" (Dukly European Art Centre) koga vodi ruski galerist i publicista Marat Gelman.
Kako taj projekat nije zaživio a Abramovićeva se od njega ogradila, ni riječi nije bilo o tome, niti je to bilo interesovanje publike, u kojoj su bili ministar kulture Janko Ljumović, kao i gradonačelnici Cetinja Aleksandar Bogdanović i Budve Dragan Krapović.
Umjetnica je s publikom podijelila djelove djetinjstva, doživljaj ljubavi, razočarenja, patnju, razmišljanja o smrti i performansu kao"putu, a ne cilju".
Publici se sve vrijeme obraćala na domaćim jezicima iako su uzdasi olakšanja kojima je označavala spontani prelazak na engleski, pokazivali da je to jezik kojim se lakše sporazumijeva, poslije 42 godine od kada je otišla iz tadašnje Jugoslavije.
Trajanje i uspjeh u poslu kojim se bavi duguje, kaže, majci koja joj je usadila vojničku disciplinu.
"Imala sam teško djetinjstvo, sa roditeljima koji su imali malo toga zajedničko i koji nijesu pokazivali emocije", kazala je Marina i saopštila da je jedna od njenih teza "što lošije djetinjstvo imaš, to postaješ bolji umjetnik, jer imaš dovoljno materijala na kome možeš da radiš".
Abramovićeva je pričala o promjeni kroz koju prolazi tokom performansa, poslije kojeg nikada "nije ista osoba".
Kaže da je u perfomarnsu više interesuje proces od rezultata, ali i da njegova moć transformacije traži "kompletnu žrtvu".
Predstavljanje i razgovor s publikom je završila pokazivanjem razglednice koju joj je svojevremeno poslao brat.
Na razglednici su Crnogorac, njegova kćerka i sestra. On uspravan korača sa malim cegerom u rukama, a one iza njega nasmijane, povijene od prtenjača i tereta na leđima.
"Sretna sam što sam izbjegla ovakvu subinu", zaključila je obraćanje Abramovićeva.
Bonus video:
