Open up, a-honey, it's your lover boy me that's a-knockin' Jerry Lee Lewis, "High School Confidental", Jerry Lee Lewis (Sun, 1958.)
Ako nijeste znali, tačno pet potpornjeva (kontrafora) podupire Sjeverni bedem Kotorske tvrđave, prema rijeci Škurdi. Dva se nalaze sa zapadne strane - na potezu između Sjevernih gradskih vrata - Porta Fiumera - i bastiona Bembo (Ljetnja pozornica) - a tri su na potezu između Sjevernih vrata i bastiona Riva - sa istočne strane.
Sjeverni bedem - u današnjem obliku - potiče iz XVI vijeka. Gradili su ga Mlečani - a ojačan je potpornjima (pretpostavljam - nisam uspio da pronađem vjerodostojan podatak) početkom XIX vijeka, nakon 1814. godine - u vrijeme (druge) austrijske uprave. Most - to što je ostalo od bivšega Ponte Fiumera - građen je, sasvim sigurno, prije kontrafora.
Jedan od pomenutih potpornjeva, onaj najbliži bastionu Bembo, odvalio se (odvojio se - što bi rekli eksperti) od bedema 1. decembra prošle godine - ali nije pao - samo se nagnuo, u integralnom obliku i u svoj svojoj veličini, nekih 30 stepeni u odnosu na bedem, prema rijeci, i nekim čudom ostao (zaleđen) u tom besmislenom položaju.
Zadesih se prije par dana u Kotoru - starodrevnom gradu - i udarih, kao što bi udario i svaki drugi Crnogorac koji drži od tradicije, preko Tabačine, pa preko mosta - pomenutoga Ponte Fiumera (Podgoričani bi rekli Tabačkoga mosta) - pravo na Sjeverna vrata - na Porta Fiumera. I što da vam kažem - pomenuti potporanj i dalje ekvilibrira, u istom grotesknom položaju. Mrdnuo nije od decembra. I ne preostaje mi ništa drugo nego da konstatujem da nadležni (ko je tu nadležan, falim te bože...) ništa konkretno nijesu uradili, u ovih pola godine i kusur, po pitanju sanacije odvaljenog potpornja.
U međuvremenu je bilo dosta priče. Govorilo se o konzervatorskim uslovima, raspisan je i tender, a pominjan je i projekat sanacije. Pa se govorilo o novom tenderu (na prvi se, izgleda, niko nije javio) i o novom projektu sanacije (konzervatorskom projektu). Samo je još falilo da se pojavi uvaženi Janko Ljumović, ministar kulture i veliki, osvjedočeni prijatelj Kotora, pa da nas precizno uputi u sve te kompleksne metodologije redom - ali informaciju o početku radova na sanaciji potpornja ipak ne dočekasmo. Prije ćemo dočekati, kako sada stvari stoje, da Škurda polako završi svoj posao.
A imamo problem i sa unutrašnje strane bedema - prema gradu. Na istom potezu - od bastiona Bembo do Sjevernih vrata - došlo je 10. oktobra prošle godine do rušenja (obrušavanja) nekih desetak metara tzv. ogradnog zida sa vrha bedema. Ovom prilikom ipak nisam ovjerio što se dešava sa unutrašnje strane - nisam imao snage - dosta mi je bilo što sam ustanovio da niko nije ni takao odvaljeni potporanj u međuvremenu - ali bih se kladio da će se ta dva problema - potporanj sa spoljašnje strane bedema i ogradni zid sa unutrašnje strane - rješavati paralelno. A kad će se rješavati - to, izgleda, niko ne zna u ovom trenutku - a vrijeme neumitno teče.
Ne smijem ni da pomislim što bi se desilo kada bi lakši zemljotres - intenziteta četiri do pet stepeni Merkalijeve skale, nikako ne jači, ne daj bože - rastresao malo starodrevni Kotor grad u kompletu sa bedemima - samo upozorenja radi - i koliko bi nadležnima trebalo da stupe u akciju nakon takvog zemljotresa.
Godine, vjerovatno i decenije bi prošle...
Pitanje je zapravo da li je realno, u ovom teškom povijesnom trenutku, opterećenom svakovrsnim dubiozama, očekivati od nadležnih institucija i zvaničnika - i na državnom i na lokalnom nivou - da se stvarno angažuju kako bi se riješili postojeći problemi - tipa potporanj i ogradni zid na Sjevernom bedemu, za početak - i kako bi se preduprijedili, preventivnim djelovanjem, slični problemi u budućnosti. Da ne naglašavam da bi jedna od najpozitivnijih posljedica odgovornog djelovanja bila u buđenju povjerenja građana u institucije sistema, odnosno u pojedince na čelnim pozicijama tih institucija (ništa bez pojedinaca). Prebacivati odgovornost je kranje neodgovorno - pogotovo u državi u kojoj svi bježe od odgovornosti kao đavo od krsta. A sticanje povjerenja javnosti djelovanjem u ime javnog interesa - ma što to značilo - nikako da zaživi kao praksa - nikako da uzme maha.
Podrazumijeva se, naravno, da potporanj i ogradni zid sjevernog bedema nisu jedini, a ni najvažniji među problemima koji pritiskaju jedan od dva najstarija grada na teritoriji današnje Države Crne Gore (pogodite koji je drugi grad) - ali jesu indikativni - jasno ukazuju na opštu socijalnu klimu, odnosno na socijalni ambijent koji vlada ne samo u starodrevnom Kotoru gradu, nego i šire - u cijeloj CG.
Najvažniji, a ujedno i najsloženiji problem koji pritiska Kotor je rizik da tzv. Prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora u dogledno vrijeme bude izbrisano sa UNESCO liste svjetske baštine (World Heritage List) - prvenstveno zbog nesavjesnog planiranja i neadekvatne urbanizacije unutar granica Područja pod zaštitom UNESCO, odnosno pretjerane gradnje u tom Području u minulom periodu.
Proljetos je pomenuti gospodin Ljumović, ministar kulture, često pominjao famoznu HIA (Heritage Impact Assessments - Procjena uticaja na baštinu) - koja je, navodno, u fazi izrade i od koje se mnogo očekuje. Ne samo što će HIA, parafraziraću stavove koje je ministar iznio proljetos, jasno ukazati na sve negativnosti i manjkavosti u domenima urbanističkog planiranja i projektovanja, odnosno planske dokumentacije koja se odnosi na pojedine zone Područja - s naglaskom na najosjetljivijim zonama - već će dati i smjernice za buduće planiranje, strogo u skladu sa najvišim standardima zaštitarske struke, te nezaobilaznim principima održivog razvoja. HIA će, vjerovali ili ne, propisati i prijeko potrebne mjere sanacije izgrađenog prostora - i sve to u debeloj sjenci činjenice da onaj nesretni potporanj još stoji tamo odvaljen, netaknut više od pola godine.
Šalu na stranu, čudi me da ni gospodinu Ljumoviću, ministru, a ni gospodinu Vladimiru Jokiću, akteulnom gradonačeniku Kotora - ni na kraj pameti nije, koliko vidim, da informišu javnost o konkretnim naporima koji se trenutno čine u ime očuvanja UNESCO statusa Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Čudi me, takođe, da ni ministru, a ni gradonačelniku, nije palo na pamet da bi lijepo bilo nastaviti tradiciju kotorske ljetnje arhitektonske školice, odnosno radionice - ne u onom obliku i ne pod onim nazivom, nikako, a pogotovo ne u onoj režiji. Ta nova radionica bi kulminirala, recimo, dvodnevnim simpozijumom, ili barem savjetovanjem - na kojem bi struka (arhitekti, istoričari umjetnosti, zaštitari, konzervatori i svi ostali redom - iz CG, regiona, a i šire) raspravljala o ugroženom UNESCO statusu Područja Kotora.
Ali prvo da se riješi problem potporanja i onog ogradnog zida na Sjevernom bedemu, molim vas. Prvo to - to je neodložan problem - pa onda sve ostalo, redom.
Bonus video:
