Spasavanje Djeda Mraza (Saving Santa, Leon Joosen, Aaron Seelman, 2013)
Početak (i kraj) svake godine obilježi specifična filmska ponuda u kojoj prednjače komedije i animacije. Razlog za ovu žanrovsku isključivost je namamljivanje porodica u bioskope, jer se takva djela najčešće snimaju kako bi prijala svim uzrastima. Iako je cilj da porodica podijeli radost odlaska u kino i ima lijepu uspomenu na zajedničko druženje, ponekad je kvalitet djela takav da najbliži među sobom dijele teret bioskopske traume. „Spasavanje Djeda Mraza“ je upravo takva vrsta filma.
Bernard Vilenica je vilenjak koji živi na Sjevernom polu i čisti štale Djeda Mrazovih irvasa. Kako nije zadovoljan svojim životom, Bernard pokušava da postane naučnik. Među njegovim izumima su sprava za brisanje misli, kao i ona koja prikazuje lijepa sjećanja. Nakon što ostali vilenjaci ismiju promociju njegovih izuma, Vilenica odlazi do štale gdje sreće Djeda Mraza koji ga hrabri. Ubzo zli Nevil Bedington napada Sjeverni pol ne bi li ukrao Djeda Mrazove sanke, ali ne računa na Bernardov otpor.
Već u prvih nekoliko minuta jasno je da Piksar, Dizni ili Drimvorks nemaju ništa sa ovim filmom. Djelo izgleda kao da je renderovano na Komodoru 64, mada tehničke manjkavosti ne moraju nužno ukazivati na nekvalitet. Uostalom, većina djela koja nemaju veliki budžet gledaju da dobrom pričom nadomjeste ono što im nedostaje u novcu, pa često imaju više šarma od popularnijih ostvarenja. Uostalom, osrednja animacija nije spriječila da „Ko je smjestio Crvenkapici“ svojevremeno postane hit, ali Bernard Vilenica nije te sreće.
Scenarista Riki Roksberg, odnosno režiser Leon Džusen, su pred sobom imali relativno lak zadatak da snime zanimljiv praznični film. Tu je Djeda Mraz, irvasi, vilenjaci, kao i zlikovac. Ton djela, na početku, podsjeća na animiniranu seriju o Nodiju koji živi u zemlji igračaka, što znači da je namijenjen najmlađima. Saznajemo da će autori pokušati da objasne kako Djeda Mraz uspije da obiđe svu djecu za jednu noć, kao i kako zna koje je dijete bilo dobro, a koje nije. Ideja sama po sebi nije loša, a nije ni tretman teme. Ako se uzme u obzir uzrast kome je sve to namijenjeno, stariji gledaoci će lako oprostiti naivnost, kao i predvidljivost premise.
Sve počinje da ide nizbrdo kada se otkrije da Djeda Mraz putuje kroz vrijeme. Kako bi spriječio zlikovce, Bernard uzima njegovu vremensku mašinu i putuje u prošlost. Tamo sreće drugog sebe, zbog čega film postaje pretežak za praćenje najmlađima. Nakon desetak minuta, Bernard će još jednom otići u prošlost u kojoj će sada biti njegove dvije prošle verzije, nakon čega autori nepovratno gube i stariju publiku.
Zaista je nadrealno iskustvo gledati crtani film koji je u skečevima prost kao Teletabisi, a u osnovnoj naraciji komplikovan kao „Ubica iz budućnosti“ Rajana Džonsona. Po tome ispada da su ciljna grupa djeca koja vole Pčelicu Maju, ali nemaju problem da isprate „Interstelar“. Usred sveopšte jurnjave, vilenjaci će početi da igraju i pjevaju i taman kada gledalac pomisli da se priča vratila u naivne vode, slijedi dio sa mašinama za čitanje misli i uspomena, čime konfuzija samo postaje veća.
Bernard će u drugom dijelu filma, u pauzi između pjevanja i čišćenja štale, pokušati da razgovara sa irvasom kome je oko vrata okačen aparat koji prevodi životinjski govor na nepoznati ljudski jezik, što znači da ne radi ništa. Negativac Nevil je jedini pristojno postavljen lik, naročito kada se uzme u obzir njegova transformacija. Nažalost, ni ovdje se nije moglo izdržati do kraja, pa je lik majke modeliran po onoj iz serije „Dva i po muškarca“.
„Spasavanje Deda Mraza“ je mogao da bude film za djecu o vilenjacima, a mogao je da bude i film za odrasle o putovanju kroz vrijeme. Na kraju, on je bio i jedno i drugo, zbog čega će se, kao cjelina, malo kome dopasti. Iako je u prazničnoj ikonografiji trebao da podsjeća na raskošno okićenu božićnu jelku, ispostavilo se da igra ulogu iritantne petarde koja putuje kroz vrijeme kako bi eksplodirala juče.
Bonus video:
