Sintija Nikson, glumica i političarka koja se vratila franšizi serije “Sex and the City” i ulozi Mirande Hobs, koja ju je proslavila, bila je angažovana i kao producentkinja na novim epizodama objedinjenim pod nazivom “And Just Like That”, koja je od nedavno počela da se emituje na HBO Max kanalu.
O tome koliko je bilo teško vratiti se Mirandi, novim epizodama, režiranju jednog dijela “And Just Like That”, ali i značaju originalne serije koja se emitovala krajem ‘90-ih i početkom 2000-ih, Nikson je pričala za HBO, a razgovor ekskluzivno prenose “Vijesti”.
Koliko je bilo teško donijeti odluku o povratku i repriziranju lika Mirande?
To je bila veoma teška odluka. Zaista nisam mislila da ću to učiniti. Miranda mi je otvorila toliko novih prilika za druge uloge u proteklim godinama, ali što sam dalje od MIrande, to mi je bolje, jer su ljudi počeli da me gledaju samo kroz taj jedan lik.
Tako da sam se dvoumila da li da se vratim. Takođe sam se i pitala šta ćemo sada da radimo. Nismo mogli samo da ponavljamo isto. To je bilo nešto po čemu je naša serija bila prepoznatljiva - nismo se ponavljali. Uvijek smo puštali našim likovima da se razvijaju i nikada nismo imali nešto što se odigralo prije tri godine, malo prepravljeno i ponovljeno.
Ali što sam više pričala sa Majklom Patrikom Kingom (režiserom), Sarom Džesikom Parker i Kristin Dejvis, o stvarima zbog kojih ne bih mogla da se vratim... zaista sam vidjela promjene u smislu nedostatka diverziteta koji je imala originalna serija. Bila sam očarana time kako su svi pažljivo slušali, kako smo svi zajedno udružili snage, ne samo da preuredimo kuću, već da izgradimo potpuno novu - u kojoj ćemo biti i mi, ali i svi ovi novi likovi.
Kako se osjećaš sada kada se osvrneš na stare epizode?
Veoma ponosno. Odgledala sam sve stare epizode pripremajući se za rad na novoj seriji. I, osim ignorisanja nekih stvari poput rase i polova, sve je bilo predivno. I dalje je veoma angažovana serija i aktuelna. Iako je prošlo zaista puno vremena, skoro četvrtina vijeka.
Šta nam možeš reći o Mirandi u novoj seriji?
Ima puno promjena kada se radi o svim likovima. Ali Miranda je jedna od onih čija je promjena počela još u filmovima. To je kombinacija godina Trampa, pokreta Black Lives Matter, protesta zbog Džordža Flojda, i sve to ju je natjeralo da sagleda svoj život, a naročito svoju karijeru korporativnog pravnika i da se zapita “Šta ja radim? Provela sam 30 godina radeći ovo. Ne želim da umrem i da mim na nadgrobnoj ploči piše - Ovdje leži Miranda, korporativni pravnik”.
To je nešto što se tiče vremena u kojem živimo. Dovoljno smo stari da znamo da više nemamo svo vrijeme ovoga svijeta, ali smo dovoljno mladi da zaista učinimo neke hrabre stvari koje će donijeti promjene. I to je upravo ono čemu se ona nada - promjenama.
Miranda ima jednu zaista divnu rečenicu o tome. Ne mogu da je se sjetim tačno, ali radi se o tome da je bolje biti nesiguran, nego siguran. Jer ako si siguran sve tvoje pore su zatvorene, a ako si nesiguran, otvoren si i slušaš.
Šta misliš da serija sada govori o ženama u poređenju sa originalnim epizodama?
U novoj seriji, likovi imaju oko 55 godina. Tako da su u menopauzi. A menopauza je izvor brojnih šala iako je neugodna. Ali to je i nevjerovatan period. To je ironično, najplodonosnije doba. Za mene je to kao druga adolescencija. Kada si tinejdžer, bježiš od svojih roditelja i porodice i postaješ nova osoba. To je veoma narcistički period, jer se tokom njega pitaš ko si, šta želiš, šta ti je potrebno, ko ćeš postati. U menopauzi je isto tako. Ako si osoba koja radi, vjerovatno si dosegao nivo u karijeri koji nosi stabilnost i priznanja. Možda ste kao Miranda, došli ste do određene tačke, a želite da budete negdje drugdje. Naročito ako imate djecu, jer se briga o njima završava. Decenijama ste razmišljali o potrebama drugih i sve je bilo ispred vas.
To je momenat kada se stvari stišaju i kada na narcistički, ali veoma bitan način možete ponovo da se fokusirate na sebe. I ponovo se zapitate ko ste, šta želite da budete. Samo zato što ste odrasla osoba ne znači da ste završili i da će život postati ravna linija. Naprotiv, to je veoma bogat period. Period u kojem mnogo žena napravi velike promjene. Ako razmišljate o srednjim godinama, u njemu se žene širom svijeta penzionišu, a zatim posvećuju pisanju, slikanju ili se jednostavno fokuisraju na sebe i saznanju ko su.
Ima puno promjena kada se radi o svim likovima. Ali Miranda je jedna od onih čija je promjena počela još u filmovima. To je kombinacija godina Trampa, pokreta Black Lives Matter, protesta zbog Džordža Flojda, i sve to ju je natjeralo da sagleda svoj život, a naročito svoju karijeru korporativnog pravnika i da se zapita “Šta ja radim? Provela sam 30 godina radeći ovo. Ne želim da umrem i da mi na nadgrobnoj ploči piše - Ovdje leži Miranda, korporativni pravnik”
Za lik Šarlot, to je vrijeme kada njena djeca više nisu samo slatka mala stvorenja, već formirane odrasle osobe sa svojim mišljenjima, snagama i slabostima. A za požrtvovanu majku to zaista može biti užasan momenat, jer ona više nije ta koja vuče konce. Više ne postavlja agendu, već oni njoj određuju šta će i kako biti. Za Keri, očigledno je velika prekretnica izgubiti svoju veliku ljubav u jednom trenutku. To je nešto čega se svi plaše, ali kada se dogodi opet se zapitate kao vas to mijenja. Morate da promijenite svoj život iz korijena.
Kako je bilo baviti se svim tim ozbiljnim temama, a zadržati žanr komedije?
Prije svega, glumci su odlični. Ali tu je i Majkl Patrik King i scenaristi koji su uvijek imali na umu da je ovo komedija. Mi želimo da izazovemo smijeh. Majkl uvijek traži i završni udarac, onaj koji vam izmami uzdah ili natjera suze na oči, bilo zbog boli, ljepote ili oboje.
Kada smo počeli produkciju Majkl je imao bedževe u obliku crvenog srca. Kada sam režirala svoje epizode da o mi je da ih nosim i rekao da ne moraju da se vide, već ih mogu zakačiti ispod odjeće da znam da su uz mene. Oni su tu da me podsjete zašto smo ponovo zajedno i zbog čega sve ovo radimo - slijedimo svoje srce.
Ako zapamtite da je to komedija i vodite se srcem, i ako ste dovoljno hrabri da pustite likove da istražuju nove teritorije, to će i nas i publiku povesti tamo gdje nikada prije nismo bili. Tako smo došli do ovoga gdje smo.
Režirala si šestu sezonu serije “And Just Like That”. Kakvo je to bilo iskustvo za tebe?
Bilo je sjajno. Očaravajuće. Bila sam veoma nervozna prije nego što je trebalo da preuzmem taj zadatak. Teško je jer ne znate kako tačno da se pripremite za taj posao. Ali sljedeći put ću biti spremnija i znaću o čemu treba da razmišljam, a zbog čega ne treba da se brinem. Ali na kraju krajeva bilo je sjajno. Ekipa se sjajno pobrinula za mene, pomogli su mi u pripremama, i generalno do samog snimanja su bili uz mene. Nisam mogla da zamislim bolji način da se sve odigra. To je svijet koji poznajem tako dobro, glumci koje odlično znam, kolege sa kojima sam radila mjesecima. Ne kažem da nije bio veliki izazov. Bilo je veoma izazovno i ambiciozno, sve to. Ali to je bio najbolji mogući način da se po prvi put upustim u režiju.
Radnja serije se dugo krila od publike i medija. Da li je taj zadatak bio težak?
Veoma, veoma težak. Bilo je toliko tajnovitosti oko samog scenarija novih epizoda, da nikada nisu ni bili odštampani. Imali smo samo male dnevne stranice i morali smo da budemo veoma pažljivi kako bi ih sačuvali od paparaca. Jer ljudi su zaista bili uporni i pokušavali su da fotografišu papire koje smo imali u rukama.
Čak smo snimali i scene koje nisu bile prave, koje se nikada nisu desile u seriji, kako bi pokušali da zavaramo ljude. To je bilo veoma ekstremno. Išla sam u emisije kako bih promovisala seriju, a voditelji su se bunili, jer bi uglavnom dobijali epizode da pogledaju prije snimanja kako bi se bolje pripremili za razgovor, sada to nisu imali. To je bilo ektremno, ali se isplatilo, jer je većina publike smrt Zvjere doživjela kao veliko iznenađenje.
Kostimi u seriji su takođe veoma važni, kako je bilo ponovo obući garderobu Mirande Hobs?
Osjećaj je bio sjajan. Ponavljam, Miranda je u periodu života kada otkriva sebe i pokušava da sazna šta je sljedeće poglavlje. A njena garderoba reflektuje sve to. Njena odjeća je malo neuobičajena. Ona zna da više nije korporativni pravnik, i više ne nosi tamna odijela. Kada pokušava da se spremi za svoj prvi dan škole veoma je zbunjena. Možemo je vidjeti kako isprobava veliki broj odjeće u skladu sa onim što joj se dešava u životu. To je zaista kao period tinejdžera. U deset epizoda ona isprobava deset različitih odjevnih stilova, jer zaista traga za sobom. Ona zaista pokušava da se pronađe. Ona je bila vlasnik same sebe, ali se negdje usput izgubila. Zato sada pokušava da dobije sebe nazad, ali i da shvati ko je nova Miranda.
Priredila Mirela Zogović
Bonus video:
