Nove zvijezde britanske pop scene Hurts biće hedlajneri 16. jula na Sea Dance festivalu gdje će promovisati aktuelni album "Surrender".
Nakon uspješnog nastupa na Exit festivalu 2014, klavijaturista Adam Anderson, koji uz Tea Hačkrafta čini ovaj sintpop duo osnovan 2009, kazao je da jedva čeka da se vrati u ovaj region koji po njemu ima posebnu publiku.
"Ne znamo previše o festivalu, ali vidjeli smo spisak izvođača i prilično je uzbudljiv. Stvarno je sjajno biti u prilici da se vratimo u taj region. Publika je tamo divna i jedva čekamo, biće to veliki koncert", najavio je Anderson.
U ekskluzivnom intervjuu za "Vijesti" klavijaturista grupe koja iza sebe ima hitove kao što su "Wonderful Life", "Sunday", "Lights" i saradnje sa zvijezdama poput Kalvina Harisa i Kajli Minog pričao je o novom albumu, putovanjima, gradu iz kojeg dolaze - Mančesteru, zašto je teško praviti tužne pjesme i mnogo čemu drugom.
Znate li da je Sea Dance proglašen za najbolji festival srednje veličine u Evropi? Nismo znali, ali na slikama izgleda nevjerovatno. Ne možemo da dočekamo da dođemo. Zaista smo uzbuđeni.
Kakve utiske nosite sa nastupa na Exitu? Nastup na Exitu nam je među tri najbolja koja smo ikada imali. Dobro ga se sjećam jer je te noći bilo finale Svjetskog prvenstva u fudbalu i naša oprema je u posljednji sekund stigla, tako da zamalo da nismo ni nastupili. Sjećam se da je publika bila nevjerovatna, naelektrisana, ta energija je bila nešto posebno. Nadamo se da ćemo brzo ponovo svirati na Exitu.
Publika u Istočnoj Evropi vas prilično voli, zašto mislite da je tako? Vjerovatno jer smo dosta vremena tamo proveli. Nema puno britanskih bendova koji se često vraćaju tamo. Mi smo dosta svirali po Istočnoj Evropi i mislim da smo tako stvorili vezu sa publikom, dobar odnos , komunikaciju koja ide u oba smjera i tako smo stvorili lojalnost jedni kod drugih.
Na Jazu ćete promovisati novi album "Surrender", kako je prošlo novo izdanje do sada? Zaista smo zadovoljni. Iskreno da vam kažem, mi samo pravimo muziku kakvu želimo i lijepo je napraviti nešto drugačije, sa entuzijazmom smo očekivali reakcije. Naš prvi album koji nam je donio popularnost je bio dosta drugačiji od ovog koji je donio pozitivniji zvuk i ljudi su to fino prihvatili.
Da, kritičari ističu tu promjenu, kako je novi album dosta pozitivniji od prethodnog? Da. To smo se i trudili da napravimo, jer je teško stalno praviti tužnu muziku iznova i iznova. Teško je, kad stvaraš tužnu muziku ona uvijek uzme dio tebe. Zato smo htjeli da okrenemo ploču, da budemo malo pozitivniji. Ali i na ovom albumu ima dosta mraka, pogotovo kako se približava kraju mnoge pjesme imaju neku tamu u sebi. I mislim da će to uvijek biti karakteristika našeg benda.
Zašto "Surrender" (Predaja)? "Surrender" govori o tome kako treba pustiti stvari da se dešavaju, nastaviti dalje sa životom. Prilično je moćan osjećaj kada odlučiš da pustiš da se stvari odvijaju svojim tokom, kad se prepustiš. A mi smo muzičari i pretpostavljam da to za nas znači prepustiti se muzici da te vodi, stvarati pjesme koje zvuče prirodno.
Mančester ima bogatu muzičku istoriju, da li je njegovo nasljeđe uticalo na vaš rad? Definitivno je uticao na nas kad smo bili mlađi, jer je Mančester dom mnogih velikih muzičara. Kada si mlad i živiš u Mančesteru vjeruješ da možeš uspjeti upravo zbog svih tih ljudi iz tvog grada koji su ostvarili uspješne karijere. Postoji jak osjećaj ambicioznosti u Mančesteru i mi smo zbog toga bili prilično uvjereni da ćemo uspjeti. Ako se posvetiš muzici možeš uspjeti, to je osjećaj koji je dominantan u našem gradu.
Kišni Mančester je dosta uticao na to da drugi album bude mračan. Novo izdanje ste zato snimali u nekim krajevima gdje ima više sunca, poput Los Anđelesa? Da, to nam je pomoglo da dobijemo pozitivniji zvuk. Pokušali smo da radimo na novim pjesmama u gradovima koji imaju plavo nebo i sunčani horizont. Mislim da putovanja dosta pomažu.
Koliko naučite novog o muzici na putovanjima? Uvijek. Uvijek tražimo nešto novo. Uskoro ćemo početi da radimo na našem četvrtom albumu i upravo istražujemo nove pristupe. Baš zbog toga smo i postali muzičari, kako bi sticali nova iskustva na putovanjima. Pop album može biti bilo što, može biti veoma mračan, može biti veseo, pun gostiju ili bez njih, miks različitih zvukova...
Ti i Teo ste se upoznali na zanimljiv način, nakon što su vam se prijatelji potukli? Da, prije deset godina smo se upoznali ispred jednog kluba. Naši prijatelji su se potukli oko djevojke, svi smo bili prilično pijani, a mi smo odlučili da umjesto da učestvujemo u tuči pričamo o muzici. Već sjutra smo počeli zajedno da stvaramo muziku. I tako je naša priča počela.
Prije Hurtsa ste bili u nekoliko grupa sa kojima niste uspjeli da se probijete u mejnstrim, da li ste ikada razmišljali da odustanete? Nikada nismo odustajali. Čak i kada je sve oko nas izgledalo prilično mračno, nekako smo nastavljali dalje. Zato smo muzičari, zato smo ono što jesmo. Jer da ne radimo ovo čime bi se drugo bavili? Tako da smo uvijek gurali naprijed i vjerovali da će nam se desiti nešto dobro. I na kraju se i desilo.
Probili ste se kada ste na YouTube postavili spot za "Wonderful Life", koji je postao jedan od najgledanijih videa na tom servisu. Sigurno niste očekivali takav uspjeh? To je bilo nevjerovatno iznenađenje, bili smo zapanjeni. Jer smo napravili video od 20 funti, objavili ga na YouTubeu i svaki dan gledali kako broj pregleda raste vrtoglavom brzinom. Na kraju nam je taj uspjeh obezbijedio i ugovor sa izdavačkom kućom što u tom trenutku nismo očekivali. To je trenutak koji je preokrenuo naše živote.
Što mislite o servisima poput YouTubea i društvenim mrežama, njihovom uticaju na muzičku industriju? Očigledno su vam pomogli, ali neki muzičari ne gledaju blagonaklono na njih? Da, shvatam to. Nama je YouTube mnogo pomogao da uspijemo i veoma smo zahvalni zbog toga, ali sa druge strane pomalo je tužno što album kao format gubi na važnosti. Ljudi su danas mnogo manje zainteresovani za kupovinu albuma i to je pomalo žalosno. Kad sam bio tinejdžer znao sam da slušam samo jedan album danima, a sada se cijela muzička industrija promjenila, tako da potpuno razumijem to gledište. Ali društvene mreže i servisi poput YouTubea takođe dosta pomažu mladim bendovima da se čuje za njih.
Koji su albumi najviše uticali na vas? Depeche Mode nam je bio veoma važan kad smo bili mlađi, albumi kao što je "Black Celebration". Takođe Prinsovi albumi, Majkl Džekson, Strokesi imaju sjajne albume, kao i Radiohead...Teško je nabrojati sve.
Kako ste reagovali na Prinsovu smrt, njega ste često navodili ka uzora? Bili smo zaista tužni i šokirani, jer je uvijek djelovao kao prilično zdrava osoba. Ljudi koji su imali priliku da ga upoznaju nisu ni pomišljali da bi se tako nešto moglo desiti. Bio je to tužan dan za nas, jer je on dosta uticao na naš zvuk. Trebalo nam je par sedmica da prihvatimo tu vijest.
Što je sljedeće za Hurts, kakvi su planovi za budućnost? Narednih mjeseci nas očekuju festivalski nastupi i očekujemo lijep provod, volimo da putujemo, posjećujemo razna nova mjesta, uživamo na suncu i u cijelom iskustvu. Uvijek se dobro provodimo na festivalima. Onda kad se vratimo kući ćemo vjerovatno početi da radimo na novom albumu.
Kad smo kod putovanja, imate li neke omiljene destinacije? Cijela Istočna Evropa nam je sjajna. Island je predivna zemlja. Japan je takođe veoma interesantan. Mnogo je divnih mjesta i gdje god pođemo osjećamo se kao kod kuće.
Galerija
Bonus video:
