Hrvatski sastav “Vatra” u svojoj karijeri ima veliki broj Porina (najznačajnija hrvatska muzička nagrada), a kako su Slavonci, ne krije da vole da slave, pa će kao i svake godine, slaviti dobili nagradu ili ne. Najbolji način za slavlje svakako je novi video i to za numeru “Zajedno sami”, kojim će zaokružiti promociju aktuelnog albuma kad su u pitanju spotovi.
No, frontmen Ivan Dečak ne čeka samo odluku kad je u pitanju konkurencija “Rok album godine”, već i za priznaje “Pjesma godine” gdje je nominovana numera “Zamisli” koju je pisao za svog prijatelja, nedavno preminulog pjevača Massima Savića.
Dok čeka, sinhronizuje crtaće, ali i radi numere za najmlađe. O svemu tome priča za Vijesti...
Album “Javi se kad stigneš” tek što je objavljen, a već najavljujete da je “Zajedno sami” posljednji singl sa istog. Većinu tih pjesama predstavili ste publici prije nego što su zvanično objedinjene na izdanju. Je li to iz ove perspektive kada se muzika više gleda nego sluša i kad pjesme ne traju dugo, najbolji način da se promoviše novi album - da se pušta što više singlova prije nego što zvanično bude objavljen?
Ne znam kakav tempo imaju ostali izvođači, ali mi smo prvi najavni singl sa posljednjeg albuma pustili 2020. godine. Riječ je o pjesmi “Sva naša ljeta”. Nakon toga desila se pandemija, ali mi smo svake godine uprkos koroni puštali po dva singla, što znači da je svaki imao minimalno šest mjeseci za prezentaciju sa naše i percepciju sa strane publike. Dobar dio pjesma prebacio je sva naša očekivanja i nadživio prosječno trajanje današnjih singlova.
Vi ste bend koji je poznat po sjajnim koncertima. Danas kad imate 10 albuma iza sebe teško je napraviti set listu, ali koje su to numere sa “Javi se kad stigneš” upravo zahvaljujući koncertima zaživjele kod publike?
Zapravo danas je, nakon objavljenih deset albuma, puno lakše napraviti set listu nego u vrijemenu kada smo imali prvi ili drugi. Najviše nas je oduševio prijem pjesme “Rum na usnama” (duet sa Božom Vrećom), koja je uprkos odluci nekih medija da ju bojkotuju, primarno mislim na medije u Hrvatskoj, postala pravi mali dragulj na koncertima. Na sreću živimo u vremenu interneta, tako da je pjesma ipak pronašla put do srca slušalaca.
Album je nominovan za Porin u kategoriji “Album godine”. Kakva je konkurencija u toj kategoriji, jeste li preslušali te albume i možete li u svojoj biografiji upisati još jedan Porin, kakve su šanse?
Albume konkurencije nisam preslušavao, ali sama nominacija dokaz je da je album percipiran, što je nagrada sama po sebi. Sve iznad toga nadmašuje naša očekivanja. Još jedan Porin u ergeli dobro bi došao, ali i bez njega police neće ostati prazne.
U konkurenciji za “Pjesmu godine” nominovano je takođe tvoje autorsko djelo koje si radio za pokojnog Massima. Koliko ti je bitno da te prepoznaju i kao dobrog autora koji može da radi za druge, a ne samo da te vežu za Vatru?
Kao klincu uvijek su mi trešnje, šljive i jabuke u komšijskim vrtovima izgledale primamljivije. Pisanje za druge je kao ulazak u tuđi vrt, samo što za to ne trebam dozvolu nego imam molbu.
Massimo je preminuo krajem prošle godine, a ostaće upamćene mnoge njegove pjesme. Neke od njih si i ti radio. Šta je njegovim odlaskom izgubila ex-Yu scena? Koliko ti nedostaje, s obzirom na to da ste se družili?
Njegov odlazak ne doživljavam kao većina ljudi - gubitak velike regionalne muzičke zvijezde, što jeste istina. Ja sam izgubio Maxa, istinskog prijatelja i muzičkog suputnika.
Kad je u pitanju album “Javi se kad stigneš” nastavlja li se njegova koncertna promocija ili već radite na novim pjesmama?
Zapravo oboje. Koncertna promocija krenula je već u februaru ove godine i dogovorena su do oktobra, a upravo dogovaramo termine studija za snimanje potpuno novog singla čiji je izlazak planiran već za ovu godinu.
Pored muzike koju stvaraš godinama kako za svoj bend, tako i za kolege, pokazao si prije neki dan da se dobro snalaziš i radeći muziku za najmlađe. S obzirom na to da i sam imaš djecu, je li pjesme za klince izazovnije raditi od onih za odrasle s obzirom na to da se mora jednako razmišljati i o melodijskoj liniji, ali i o poruci koju tekst nosi?
Pjesma “Stepenice” nastala je prošlog ljeta na Hvaru. Gostovao sam sa porodicom kod naših prijatelja koji imaju prekrasnu kuću sa visokim betonskim stepenicama. Nakon tri dana dojadilo mi je ponavljati “polako po stepenicama”, pa sam ujutro za doručkom stavio sina u krilo i potpuno freestyle izbacio pjesmicu iz sebe. Po povratku u Zagreb snimio sam pjesmu u studiju mojih dugogodišnjih producenata, ponudio je edukativnoj dječjoj emisiji “Juhuhu” koja ide svakodnevno na nacionalnoj televiziji HRT i oni su je, na moju sreću, uzeli nakon jednog preslušavanja. Tako da ovo ljeto, ako nas prijatelji ponovno pozovu na Hvar, samo pustim pjesmu na repeat i pijem bevandu u hladu.
Jesu li ti tvoja djeca za ovu numeru “Stepenice” bila kritičari, kako se njima dopala?
Zapravo su mi i pomogli u odabiru nekih riječi. Pala je čak i ideja da moj sin i ja do kraja godine snimimo album za djecu, ali pošto on svaki dan mijenja životna interesovanja, snimanje tog albuma moglo bi da potraje. Trenutno ga više okupira film Sonic Super Jež u čijoj sam sinhronizaciji na hrvatskom jeziku takođe učestvovao.
Kako je bilo raditi na sinhronizaciji i koju si ulogu dobio? Koliko ti je bilo teško samo glasom dočarati sve karakteristike tvog lika?
Sinhronizirao sam već nekoliko crtića ili filmova za djecu i to je uvijek bilo više nego zabavno. A sada kad te crtiće i filmove gledaju i moji klinci još je zabavnije učestvovati u njima na taj način. U Sonicu sam na primjer dao svoj glas Eggmanovom pomoćniku, nisam ni znao koji film sinhronizujem, dok mi klinci nakon posjeta kinu nisu sa oduševljenjem izjavili da sam ja u “Sonicu” (smijeh). A moj se glas još može čuti u “Petar Zecimir: Skok u avanturu”, “Crvenkapici i 7 patuljaka” gdje sam glasom dočarao čak tri patuljka, a pjevao sam u Diznijevom crtaću “Žuta minuta” numeru “Taj krivi dan”.
Bonus video:
