Zaljubljenici analognog zvuka tvrde da digitalnim formatima nedostaje ona toplina koju long plej (LP) ploče nose sa sobom, onaj romantičarski zanos koji se svaki put osjeti kada igla na gramofonu počne da vibrira. Možda zbog toga i ne čudi što sakupljanje i slušanje vinil ploča je hobi koji sve više osvaja i mlađe generacije rođene nakon što je gramofon izašao iz mode.
“Kolekcionarstvo LP ploča u Crnoj Gori je zaista ‘živo’ i to u sve većem broju. Tu su veterani, oni koji su odrastali uz gramofonske ploče, ali me raduje što je sve veći broj mlađe populacije, tinejdžere, koji ih slušaju i sakupljaju. Društvene mreže su dosta uticale na to, ali su im i članovi porodice prenijeli ljubav prema gramofonskim pločama”, kaže Podgoričanka Andreja Milović, zaljubljenica u vinil ploče i rokenrol.
Ona i njeno troje prijatelja odlučili su da ljubav prema nosačima zvuka zaokruže osnivanjem nevladine organizacije (NVO) “Portus artis” i njihova prva aktivnost bilo je organizovanje berze nosača zvuka u nikšićkom lokalu “Nk pub” koja je trajala nekoliko sati. Nikšićani, ali i gosti sa “strane”, imali su priliku da kupe prvu LP ploču “Atomskog skloništa” i “Van Gogh”-a, ali i “Pink Floyd”-a, “Dire straits”-a, “Abba”-e, “Roling stones”-a, “The police”, “Guns and Roses”, “Depche mode”, Tota, Tine Tarner...Nijesu zaboravljeni ni klasici, pa su se na berzi našle i gramofonske ploče Betovena, Mocarta...
“Prije mjesec smo registrovali nevladinu organizaciju u cilju promocija, unapređenja i očuvanja svih umjetničkih i kolekcionarskih pravaca. U to ubrajamo okupljanje ljubitelja i kolekcionara audio uređaja i analognih nosača zvuka, organizaciju muzičkih događaja u cilju afirmacije pojedinaca, bendova, horova i knjiga iz oblasti muzike. Kako su naši članovi i sami kolekcionari analognih nosača zvuka došli smo na ideju da svoje znanje i iskustvo iz ovih oblasti prenesemo na sve koji imaju slična interesovanja”, kaže Andreja kojoj je od djetinjstva vinil u krvi.
Gramofon je bio sastavni dio porodice Milović pa nakon roditelja, starijeg brat i sestre, na red je došla i Andreja.
“Zahvaljujući njima došla sam u dodir sa gramofonskim pločama i audio kasetama i onda sam kasnije samo nastavila da ih skupljam i slušam. Imam oko 300 LP ploča, stotinjak audio kaseta, uglavnom rokenrola pošto sam i sama ljubitelj roka. A kada je u pitanju malo koketiranje sa rokom tu je ‘Bijelo dugme’. Imam i oko 200 CD-a, ali samo originalnih”.
Na prvoj berzi koju su organizovali iznijeli su oko 400 LP ploča, četrdesetak audio kaseta i za ljubitelje digitalnog zvuka tridesetak CD-a.
“Iznijeli smo ono što je nama, našim prijateljima i poznanicima višak u kolekciji, duplikate koje imamo. Najjeftinije gramofonske ploče kreću se oko pet eura, a najskuplje 80 eura. Za sada ne praktikujemo reizdanja. Cijenu LP ploče određujemo u zavisnosti od tiraža koji je imala kada je izašla, od njene očuvanosti, od ponude koju dobijemo. Što je manji tiraž ploča bio to je cijena veća jer se do njih teže dolazi”.
Na pitanje zbog čega su za njihov izlazak u javnost izabrali baš Nikšić, Andreja sa osmijehom odgovara:
“Pa, Nikšić je grad rokenrola, bio i ostao, a rokenrol i dalje živi. Makar ja hoću da vjerujem u to”.
Planova imaju dosta, već se u glavama “krčkaju” razne promocije, a možda budu organizovane i nove berze nosača zvuka sa dušom.
Bonus video:
