Bosanskohercegovačka sevdah atrakcija, bend “Divanhana” rado su viđeni gosti u Crnoj Gori. No, gdje god da sviraju uvijek su ispraćeni ovacijama, te publici bude malo i po dva sata druženja sa njima.
Nadaju se da će tako biti i na njihovom koncertu u Herceg Novom koji je zakazan za 16. avgust na tvrđavi Forte Mare, jer ipak prvi put dolaze u grad pod Orjenom.
Bend “Divanhana” je početkom 2009. godine, osnovala grupa mladih studenata na Muzičkoj Akademiji u Sarajevu, a cilj im je bio da koz svoj rad njeguju i prezentuju ne samo tradicionalnu muzike Bosne i Hercegovine, već i tradicionalnu muziku ostalih zemalja Balkana, sa posebnim i pažljivim osvrtom na sevdalinku, a sve sa primjesama džeza, popa i klasične muzike 20. vijeka. Nakon brojnih obrada koje su tokom prve decenije karijere snimili na nekoliko albuma, aktuelni projekat “Zavrzlama” donio je prekretnicu u karijeri “Divanhane”, jer su se napokon osmjelili da ostave i autorski pečat kroz pjesme koje su za ovaj projekat napravljene po uzoru na tradicionalne. U tom duhu nastavljaju, što potvrđuju i novim singlom “Bajami” za koju je muziku pisala aktuelna vokalistkinja sastava Selma Droce, a tekst klavijaturista i osnivač Neven Tunjić.
O Koncertu u Herceg Novom, pjesmama, ali i očuvanju muzičke zaostavštine sa ovih prostora za “Vijesti” priča Selma Droce...
Selma, bend “Divanhana” nastupao je gotovo u svim krajevima Crne Gore i u periodu dok još nijeste bili u bendu. Ovog mjeseca nastupate u Herceg Novom i to na tvrđavi Forte Mare. Kako se Vi spremate za te koncerte gdje nastupate prvi put i ima li veće odgovornosti ako je na tim mjestima već bend u kojem ste nastupao ranije, jer su uvijek sa scene ispraćeni ovacijama, što je i danas slučaj?
Prije svega, jako sam srećna da u svoj dnevnik putovanja, nakon koncerata u Podgorici i Baru, mogu upisati i Herceg Novi. Tim više što nastupamo u divnom ambijentu čuvene tvrđave Forte Mare. Repertoar za koncert je uveliko spreman, pjevaćemo o ljubavi i životu sa svim njegovim bojama i stanjima. Govorim u svoje ime, ali i u ime cijelog benda, zaista svakom koncertu pristupamo kao da je prvi i kao da je posljednji. Ljubav koju gajimo prema sevdahu, prema svojoj publici, prema onome što radimo nam je godinama osnovni pokretač. Trenutno smo na pauzi od putovanja i to vrijeme koristimo da se pripremimo za 16. avgust i sevdisanje u dragom Herceg Novom.
Učestvovali ste na nekim takmičenjima i pokazali da se odlično snalazite u mnogim muzičkim žanrovima. Ipak, izabrali ste sevdah, žanr koji nosi posebne emocije. Koliko je nekad upravo te pjesme koje se pjevaju decenijama i prenose “s koljena na koljeno” teško iznova donijeti i prenijeti tu emociju na publiku?
Ne mogu reći da je sevdah konačan i finalan izbor, prvenstveno jer sam još uvijek mlada i želim ostaviti prostora nekoj spontanosti i naletu kreativnosti koji se mogu dogoditi u bilo kojem trenutku, ne samo meni, nego bilo kojem kolegi u bendu. Mi smo formalno, akademski obrazovani umjetnici i mnoštvo je prilika ispred nas. Ipak, ono što sa sigurnošću mogu reći, to je da je sevdah drugačija vrsta ljubavi i umjetničkog poziva. Sevdalinka je tradicionalna muzika i ona sa sobom nosi mnogo toga istorijskog, skrivenog, emotivnog i podsvjesnog. Uz te pjesme smo odrastali. Mislim da na prostoru Balkana ne postoji osoba koja ne zna makar dio neke sevdalinke. Čvrsti su to korijeni, duboki i snažni. Stoga interpretacija sevdalinke podrazumijeva da se i vi kao interpretator svojim identitetom negdje uskladite s onim što sevdalinka i narodna usmena poezija u svom sadržaju nose. Naša je uloga, kako to na svojim društvenim mrežama često naglašavamo, da živimo sevdah i da širimo sevdah.
Divanhana je završila evropski dio turneje u okviru koje ste nastupali na brojnim festivalima u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Švajcarskoj.... Često kažemo da je muzika “univerzalni jezik”, kakav je Vaš dojam o načinu na koji sevdah prihvata inostrana publika, znaju li da prepoznaju emocije iako ne razumiju jezik na kojem pjevate?
Ova je turneja po ko zna koji put pokazala da muzika, baš kako ste i rekli, ne poznaje jezike već je upravo univerzalan jezik. Drago nam je da se svjetska muzička scena sve više interesuje za sevdalinku. Ona zaista ima svoj jedinstven šarm i egzotičan melos. Možda je naša prednost i u tome što su nam obrade i uopšteno aranžmani bogati elementima zapadne muzičke prakse. Tako su uticaji soula, džeza, popa, te klasične muzike upravo ono što je stranoj publici blisko i poznato. S druge strane, ne bježimo od toga da na svojim koncertima ispričamo i neku prigodnu priču o nastanku neke sevdalinke ili običajima o kojima sevdalinke pjevaju. Takođe, nastojimo da publiku uključimo u naš performans, jer vjerujemo da je važno uspostaviti kontakt i izgraditi te mostove razumijevanja i razmjene energije, odnosno razmjene ljubavi. U finalu, ljudi uvijek osjete energiju kojom im se obraćate i vaša muzika, ako je lijepa, prevazilazi sve ostalo, a sevdah je zaista lijepa muzika.
Sevdah je zahvaljujući, ne samo bendu “Divanhana”, već i brojnim drugim izvođačima među kojima su Damir Imamović, Amira Medunjanin, Božo Vrećo, Maja Milinković odavno prihvaćen kao World Music. Čak i neki inostrani bendovi rado obrađuju numere sa balkanskog podneblja. Koliko sve to pomaže u promociji muzike sa ovih prostora i očuvanju naše kulturne baštine od zaborava?
Ukorijenjeno je mišljenje da je sevdalinka svoj vrhunac doživjela u okviru RTV Sarajevo, otprilike ‘70-tih godina prošlog vijeka. Govorimo o imenima i stvaralaštvu Safeta Isovića, Zaima Imamovića, Himze Polovine, Zehre Deović, Bebe Selimović i mnogih drugih. Bez premca je to jedna zlatna generacija koja je postavila temelje i ostavila neizbrisiv trag i o tome uopšte ne raspravljamo. Međutim, problem je nastao onog momenta kada tih ljudi više nije bilo, jer nikome nije bilo jasno koji je to put, koji je to kurs koji sevdalinka treba da zauzme u svom daljem razvoju. I tu su nastali problemi. Jedna je grupa izvođača i ljubitelja sevdaha smatrala da se sevdalinka treba čuvati u svom starom ruhu i da se ništa ni pod koju cijenu ne treba mijenjati jer je svaka promjena zapravo skrnavljenje tradicije. To je ispravan put. Važno je imati ljude koji stražare nad tradicijom jer oni filtriraju prodor jeftinog i neukusnog. Takođe, oni imaju svoju publiku, mnoštvo mladih izvođača i to je za svaku pohvalu. Međutim, premda je ispravan, to nije jedini put. Naprotiv, prije nekih 15 godina, kao pioniri nekog novog pokreta, pojavili su se članovi grupe “Mostar Sevdah Reunion”, a zatim i sva, gore navedena imena, koja su nastojala naći balans između tradicije i aktuelnosti. Polazim od onoga što je na kraju i razmišljanje našeg benda, pa kažem da je sevdalinka živa, a sve što je živo mora rasti i mora se mijenjati. To je nepristrasni zakon prirode. Sevdalinka je svojom tematikom i dalje aktuelna jer je nastala na temeljima bezvremenskih motiva. Želim da vjerujem da će se i u godinama koje dolaze i dalje slušati, te neprestano razvijati. Činjenica da je sevdah dio kulturne baštine, stavlja, naravno, i mnogo odgovornosti pred vas, ali zajedničkim kolaboracijama i individualnim radom, postigli smo zaista mnogo toga i uspjeli smo sevdalinku odvesti van granica našeg govornog područja, dajući joj neko novo ruho i smještajući je u porodicu World Musica gdje ona zaista i pripada.
“Divanhana” u početku obrađivala je isključivo stare sevdah numere, da bi se nakon nekoliko godina karijere članovi ovog sastava osmjelili da pišu pjesme po uzoru na sevdalinke. Za posljednji singl iz opusa “Divanhane” - numeru “Bajami” Vi ste pisali muziku, a Vaš kolega iz benda Neven Tunjić tekst. Je li teško napraviti pjesmu po uzoru na one koje su se pravile vjekovima unazad, a opet kroz aranžman koji u sebi nosi latino ritam prilagoditi ga širokim narodnim masama?
Posljednji studijski album - “Zavrzlama”, bio je svojevrsna prekretnica benda. Na tragu priče o razvoju sevdalinke, bend se odvažio da nakon godina obrađivanja i stilizacije, započne pisati i svoju autorsku muziku, tačnije autorski sevdah. Jedan takav projekat je i singl “Bajami”. On je duboko inspirisan našim putovanjem u Španiju. Tu smo učestvovali na jednom sjajnom muzičkom festivalu u Manresi i upoznali se s kolegom i prijateljem, flamenco gitaristom Luisom Robiscom koji je bio oduševljen sevdalinkom i želio da ostvarimo neku vrstu saradnje. U tom trenutku sam ja već imala neku melodiju u glavi, kolega Neven je prema toj melodiji napisao tekst, a dragi Luis nas je svojom gitarom odveo u predjele svoje zemlje i svog folklora. Taj je singl spoj različitih tradicija i identiteta, mada to ni sevdalinci nije nepoznato budući da se i ona kroz istoriju ukrštala sa mađarskim folklorom i uticajima tamburaških i klezmer sastava, te romskom i kafanskom muzikom. Mnogo je toga u ovom procesu bilo i spontano, a reakcije publike su nam snažna motivacija za sve ono što dolazi, budući da radimo na novom albumu kojeg planiramo objaviti tokom slijedeće godine.
Melodijska linija u ovoj pjesmi je prilično zahtjevna, kakve su obično i sevdalinke. No, često se i sa tri, četiri tona može prenijeti emocija i ispričati priča. Pretpostavljam da ste je pišući je prilagodili sebi i svojim vokalnim sposobnostima, no jeste li razmišljali o tome da što je jednostavnija lakše prihvatljivija za pjevanje i prenošenje “s koljena na koljeno”?
Ima mnogo toga tačnog u vašoj pretpostavci i vašem pitanju. Naš mozak dokazano funkcioniše po onom što se naziva efektom puke izloženosti. To između ostalog znači da intuitivno biramo i najbolje razumijevamo ono čemu smo najviše izloženi. Sve ono što je drugačije, što nije svakodnevno i rutinski, zahtijeva posebnu pažnju da bi se razumjelo i obradilo. Daleko od toga da je meni lično, ovaj princip bio vodilja prilikom kreiranja muzike, ali mi je s jedne strane drago ako u našim “Bajamima” ima nešto drugačije, nešto što privlači pozornost i osvaja svojom različitosti. Naša je misija svakako da gradimo zajednicu ljudi koja voli sevdah, koja voli naš zvuk. U srcima tih ljudi će i naša muzika zasigurno dugo odjekivati, te se prenositi s koljena na koljeno.
Bonus video:
